N. Babić: Kako su sankcije preporodile rusku industriju

U Rusiji se, trenutno, čak 99 odsto prehrambenih proizvoda u ruskim trgovinama proizvodi u domaćim preduzećima. Razlog za to su zapadne sankcije

Kriza proizvodnje vagona željezničkih vagona u Rusiji, koja je dosegla vrhunac  2012. godine, završila se 2015. godine. Zanimljivo, od početka uvođenja sankcija njihova proizvodnja raste i 2019. je zemlja postavila novi rekord s izgradnjom 79.000 vagona, što je za 15,5 odsto više u odnosu na 2018. godinu. Prije dolaska na vlast Vladimira Putina, ova je industrija bila u groznom stanju. Sovjetska Rusija nije mogla prestići čak ni carsku, a nakon što se SSSR urušio, trebalo je izgraditi novu industriju iz temelja.

U sovjetska vremena, industrije s visokom dodatnom vrijednosti su bile smještene i republikama socijalističkog tabora, a Rusi su u to vrijeme „spavali“. Vagoni i dizel lokomotive su se proizvodili uglavnom u Ukrajini, koja je na grafikonu dolje prikazana crvenom bojom, a električne lokomotive u Češkoj i Gruziji. Brodove, većinu proizvodnje aviona i svu propratnu industriju su dobile takozvane bratske zemlje, a proizvodnja tog sektora je u Rusiji zatvorena. Kao što se vidi na slici, plavo, koje od 1991. označava isključivo rusku proizvodnju, kao industrija se morala graditi iznova, skoro od nule.

No, pitanje nije šta su u stanju izgraditi u Rusiji, ako za to dođe nalog iz Kremlja, već šta će im svi ti vagoni? Ako se trend nastavi, za nekoliko godina će samo ruska industrija proizvoditi više vagona od cijelog Sovjetskog Saveza zajedno. Kupuju ih Ruske željeznice i stranci, što je dobar znak, ne samo za željezničku industriju, već i za rusku ekonomiju u cjelini. Međutim, navodi se kako se prijevoz tereta ruskim željeznicama u 2019. se smanjio za 1,4 odsto, što je bez sumnje posljedica manje isporuke energenata. Naime, pad je mali i rastao je od 2016. do 2019., djelimično možda i zbog tople jeseni i zime, što je uticalo na pad isporuka uglja, nafte i energenata.

Ali pogledajmo datume, Porast proizvodnje željezničkih vagona, do rekordne 2019., počinje 2015. kada je proizvedeno 28.400 vagona. Sljedeće godine već 36.600 vagona, 2017. je proizvedeno 58.300 vagona, a 2018. je iz pogona izašlo 68.000 vagona. I na kraju imamo, kao što smo rekli, rekordnu 2019. sa 79.000 vagona.

Proizvodnja vagona u SSSR-u, odnosno Rusiji i Ukrajini (crveno), s početkom poređenja pri razdvajanju „bratskih sektora“ 1985. (Foto: logicno.com)
Proizvodnja vagona u SSSR-u, odnosno Rusiji i Ukrajini (crveno), s početkom poređenja pri razdvajanju „bratskih sektora“ 1985. (Foto: logicno.com)

No, tema nije Ukrajina, već strelovit rast broja vagona i iz kojih razloga? Nije riječ o vojsci, jer nije ukalkulisana proizvodnja vojnih vozila, već isključivo civilnih. Čak i ako uzmemo u obzir da dijelom raste broj putničkih vagona, rast je opet prevelik. Da ne dužimo, razlog su zapadne sankcije i odluka Kremlja i vlade o supstituciji uvoza, što je dovelo do eksplozije realnog sektora. Ranije smo pisali o porastu proizvodnje kamiona za drumski prijevoz, traktora priključaka, petrohemijske i industrije veštačkog đubriva, povećanju poljoprivredne proizvodnje, koja u Sjedinjenim Državama, na primjer, jedva da prelazi jedan odsto bruto domaćeg proizvoda, a ni evropski seljaci ne stoje bolje, a velikih državnih kompanija nema.

Ali tolika proizvodnja mora imati i tržište, a njega opet jamči država. Je li to u skladu s pravilima „slobodnog tržišnog nadmetanja“? Čak i ako nije, to je odgovor na sankcije i čak ni STO tu ne može učiniti  ništa. I tako smo u nešto više od pet godina došli do brojke da se 99 odsto prehrambenih proizvoda u ruskim trgovinama proizvodi u domaćim preduzećima. Ovu izjavu dao je ministar industrije i trgovine Denis Manturov. Donedavno se takav udio naprosto činio nemogućim. Ali zaista, ruska hrana ne samo da je zapadnjačke proizvode izbacila iz Rusije, već Moskva namjerava uzeti i  tržišni udio u inostranstvu. Možda je sada jasnije zašto se u Rusiji gradi toliko vagona i proizvodnja se od uvođenja sankcija utrostručila.

„Oko 99 odsto prehrambenih proizvoda u ruskim trgovinama trenutno je domaćeg porijekla. Ako se sjećate devedesetih kada smo dolazili u trgovinu, sve je bilo uvezeno, uključujući krastavce, a kada dođete danas, imamo 99 odsto ruskih proizvoda. Moram reći da sam srećan”, rekao je“, rekao je neki dan ministar industrije i trgovine Denis Manturov.

DA LI MINISTAR PRETJERUJE?
U trgovačkim lancima X5, udio domaće robe prelazi 90 odsto asortimana, napominje predstavnik X5 ritejl grupe. U hipermarketima Lenta oko 95 odsto proizvoda kupuje se u Rusiji. „Udio domaće robe u određenim kategorijama može doseći 98 odsto. Udio uvoza zavisi od kategorije. Sadrži 100 odsto ako govorimo o egzotičnom voću, ali mnogo manje, na primjer, u kupusu i tako dalje“, kaže predstavnik Lente.

U trgovinama Vkusvila udio domaćih proizvoda je 90-93 odsto. No, na internetskom supermarketu prehrambenih proizvoda Utkonos udio domaćih proizvoda iznosi 74,42 odsto, rekao je predstavnik kompanije. Najveći udio domaćih proizvoda od 100 odsto zastupljen je u kategorijama “gastronomija kobasica” i “zamrznuto meso”. Lideri u udjelu proizvoda ruske proizvodnje su takođe kolači i peciva (92 odsto), mliječni proizvodi (90 odsto), hleb (88 odsto), smrznuti proizvodi (83 odsto), hrana za dijabetičare (81 odsto), sirevi (79 odsto), rekao je predstavnik kompanije Utokonos onlajn. „OK“ je odbio pružiti podatke o udjelu uvoza i lokalnih proizvoda, dok ABC tejst, Globus gurme, kao ni Dixie, Magnit i Metro takođe nisu odgovorili na zahtjev.

Na temelju tih mreža ispada da u ruskim trgovinama u cjelini udio domaćih proizvoda i dalje varira od 75 odsto do 95 odsto. No uopšteno se situacija u trgovinama u poređenju s ’90-im dramatično promijenila, što je vidljivo golim okom. Vrh razdoblja uvoza pao je na nulu. “U razdoblju nakon perestrojke Rusi su doslovno trčali za uvoznom robom. Činilo se da je bilo koji strani proizvod bolji. Na primjer, početkom 2000-ih udio uvoza u živinarskom sektoru bio je 70 odsto”, napominje izvršni direktor udruženja Rusprodsojuz Dmitrij Vostrikov.

Sad je meso kategorija u kojoj udio domaće proizvodnje dostiže gotovo 100 odsto, barem u peradi i svinjetini. Nekada davno, police trgovina bile su prekrivene „Bušovim batacima“, koji su bili izuzetno popularni. Nakon skromnog sovjetskog asortimana, Rusi su jednostavno željeli raznolikost i nove ukuse. Sada Rusija proizvodi više mesa peradi nego što Rusi mogu konzumirati, a domaće tržište je zasićeno, zbog čega je cijena prerađevina sada tako niska.

Da bi dalje rasli, proizvođači su željni novih tržišta. Sada ministarstvo poljoprivrede radi na smanjenju zavisnosti od uvoza uzgojnog materijala za domaće živinarstvo. Uvozni udio ovdje doseže 95-98 odsto. Već je razvijen potprogram za stvaranje vlastitog materijala za tov i za njegovo sprovođenje će država izdvojiti sredstva iz budžeta. “S vremenom je došlo do gomile uvoza i ruski proizvodi nisu bili kvalitetniji od proizvoda iz uvoza, ali sada imamo obrnuti proces“, kaže Vostrikov.

Značajan podsticaj povećanju udjela ruskih proizvoda na policama dali su „proembargo“ i državni programi podrške. Trenutno nisu svi ni sprovedeni, ali uopšteno je tokom posljednjih godina ukupni udio ruskih prehrambenih proizvoda na policama lanaca porastao na 70-100 odsto. „Već u avgustu 2015., dakle godinu dana nakon što je Rusija uvela embargo na uvoz određenih kategorija prehrambenih proizvoda, udio domaće robe u trgovinskim lancima X5 premašio je 90 odsto asortimana, a u većini kategorija približio se 100 odsto, na primjer, u konzumiranju mlijeka, pilećih jaja, svježeg mesa, itd. “, rekao je predstavnik X5 ritejl grupe, a taj se trend primjećuje u mnogim trgovačkim lancima.

Vjerovatno jedini izuzetak je Vkusvil, ali uz blagi pad s gotovo 100 odsto na najmanje 90 odsto ruskih proizvoda. “Što se tiče situacije sa supstitucijom  uvoza od 2014. godine, naš je proces bio suprotan. Asortiman smo na početku gradili na domaćim proizvodima i do 99 odsto, ali kako se asortiman voća i povrća proširio, počeli smo dodavati uvezene proizvode i došli smo do optimalnog udjela od 90–93 odsto“, kaže kompanija. „Prije nego što je Rusija uvela protivsankcije, udio uvoznih proizvoda premašivao je trećinu asortimana, dok je danas udio nekih domaćih roba dostigao 95-100 odsto“, ukazuje Vostrikov.

Štaviše, uvoz je ranije mogao nadomjestiti osnovne prehrambene proizvode poput hleba, mesa, šećera, žitarica, jaja, ali danas, prema udruženju “Rusprodsojuz”, udio domaće kobasice i brašna danas prelazi 98 odsto, a žitarica 99 odsto. Ruska so postala je rekorder u povećanju udjela među svim kategorijama, jer je uključena u Doktrinu o bezbednosti hrane, posebni vladin program koji isključuje, GMO, proizvode od mesa tretirane hormonima , antibioticima, ili od voća i povrća sa štetnih pesticidima, herbicidima i drugim otrovnim tvarima.

Istovremeno, kupac u trgovini možda i ne primjećuje da su gotovo svi proizvodi na policama domaći. Naprotiv, na prvi pogled se čini da ima puno uvoza.  Najvjerovatnije kupce zbune engleska imena. „Strani nazivi proizvoda se povezuju s  uvozom, ali to ne znači da je određeni brend dovezen iz inostranstva“, kaže Vostrikov. „Prvo, mnoge su multinacionalne kompanije su lokalizovale svoju proizvodnju u Ruskoj Federaciji i posluju po ruskim zakonima. Na primjer, mnoge poznate čokolade se proizvode već duže vrijeme u Rusiji”, kaže Vostrikov.

Drugo, strana imena mogu koristiti i domaći ruski proizvođači. Ovo je čisto marketinški potez, koji iz nekog razloga i dalje cvjeta. Očito djeluje, jer još uvijek postoje ljudi koji vjeruju da je strano sinonim za kvalitet, iako to nije uvijek slučaj.“Da biste objektivno procijenili robu, morate pažljivije pročitati naljepnicu, jer ona uvijek označava mjesto proizvodnje, a za većinu kategorija je to unutar zemlje”, kaže Dmitrij Vostrikov.

Osim ako se, zavisno od sezone, situacija promijeni. Međutim, sezonski porast uvoza karakterističan je uglavnom za voće i povrće, jer neka od njih ne rastu u Rusiji zbog klimatskih uslova, kao, na primjer, banane. “Tradicionalno je više uvoza voća i povrća zimi i na proljeće, kada snabdevanje od prošlogodišnjeg roda nije dovoljno za tržište. No u maju, kada se snabdevanje domaćim proizvodima na tržištu povećava, situacija se mijenja”, kaže Vostrikov.

Usput, ova sezonalnost ne utiče puno na opštu strukturu. „Sezonalnost ne utiče značajno na promjenu udjela uvoza i roba proizvedenih u zemlji. Primjera radi, u februaru 2019. udio uvoza u asortimanu Utkonos onlajn iznosio je 17,21 odsto, a udio domaćih proizvoda 82,79 odsto. U julu 2019. godine je udio uvoza u asortimanu činio 16,76 odsto, a 83,24 odsto je bilo domaćih proizvoda”, rekao je predstavnik kompanije. To se može objasniti i procvatom voća i povrća u Rusiji u pozadini sankcija i ruskog protivembarga. U uzgoju plasteničkog povrća se postižu izvrsni rezultati, što smanjuje zavisnost od uvoza u proljeće i zimu. Zato što su poljoprivrednici modernizovali stare staklenike, a novi, izgrađeni 2018., počeli su dostizati puni kapacitet.

Još nije bilo moguće u potpunosti zamijeniti uvoz jabuka. Proces uzgoja i berbe ovdje nije lak. Međutim, do 2014. nije se pričalo o masovnoj komercijalnoj prodaji domaćih jabuka. Sve su police bile prepune robe iz Poljske, ali je prošle godine Rusija proizvela rekordnu količinu voća i bobica od 3,46 miliona tona. To je bilo moguće zahvaljujući postavljanju rekordnih površina novih zasada.

Istina, kako bi se postigla samodovoljnost od 60 odsto, kako je to predviđeno Doktrinom o bezbednosti hrane, to nije dovoljno. Ali ta brojka raste i gotovo je dosegla 40 odsto. Planove ruskih vrtlara o proširenju površina potiče još veći uspjeh. Najveći proizvođač jabuka u Rusiji, Sad-džajant Ingušetija, planira udvostručiti proizvodnju do 2023. godine i s 24 hiljade tona u 2019. doseći na 55-60 hiljada tona. I ti će se planovi ostvariti, jer je u posljednje dvije godine zasađeno stotine hektara, koji dosad jednostavno nisu dosegli fazu davanja plodova.

Istovremeno, iznenađuje stopostotni udio domaće proizvodnje u maloprodaji u kategoriji konzumnog mlijeka i mliječnih proizvoda, jer statistika pokazuje visoki udio uvoza mliječnih proizvoda iz Bjelorusije. Dakle, prema Sojuzmoloku, s ukupnim volumenom ruskog tržišta mlijeka od 39,8 miliona tona, uvoz iznosi sedam miliona tona. Bjelorusija je lider u isporuci većine vrsta mliječnih proizvoda u Rusiju. Kod sira Bjelorusi imaju gotovo stopostotni udio u uvozu, 80 odsto u konzumnom mlijeku i kajmaku, 93 odsto u kiselo-mliječnim proizvodima itd.

„Bjelorusko mlijeko zaista predstavlja ozbiljnu konkurenciju ruskoj robi, ali istovremeno nadoknađuje manjak sirovog mlijeka, koji je još uvijek sačuvan u Rusiji”, rekla je predstavnica Sojuzmoloka Marija Žebit. Međutim, ruska samodovoljnost u mliječnim proizvodima iznosi gotovo 82 odsto, a to je samo osam odsto manje od cilja koji je postavljen u Doktrini o bezbednosti hrane. Ovdje se malo toga može dodati, jer bi ovo bilo samo novo poglavlje u realizaciji plana supstitucije uvoza, a ne zaboravite da smo članak počeli s pitanjem šta će Rusima toliko vagona?

 

Autor Nebojša Babić

 

Naslovna fotografija: AP Photo/Ilnar Salakhiev

 

Izvor logicno.com, 16. februar 2020.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u