D. Drobnjicki: Koronavirus bi mogao zauvek ubiti globalizaciju

Po optimističkim prognozama, situacija će se postepeno normalizovati. Ali, da li će sve biti kao dosad? Neće li ipak i ova trauma izmeniti odnose u svetskoj ekonomiji?

Kriza izazvana epidemijom virusa korona verovatno će biti kupirana narednih meseci. Međutim, njene dugoročne ekonomske i političke posledice biće ogromne. Hajde da pretpostavimo da će se sve u svetu – ili bezmalo sve – razvijati po optimističkom scenariju. Da će nad COVID-19 uskoro biti uspostavljena kontrola i da će potom biti iskorenjen. Kao što je početkom 2000-ih eliminisan SARS. I da će svet već krajem maja postati opet bezbedan za putovanja, a tehnološki kapaciteti ponovo proraditi punom snagom.

Takođe: da će panika na berzama prestati i da će banke izbeći „slobodno padanje“ poput onog iz 2007-2008. Da se potražnja za robom i uslugama neće pretvoriti u probušeni balon. Sve u svemu, da će se potkraj 2020. ekonomski rast u SAD i Kini obnoviti i da će one i ostale „povući za sobom“. I pri ovakvom razvoju situacije neminovno će rasti cene energenata. Računarske mašine će trošiti 2040. onoliko elektroenergije koliko danas ceo svet troši za sve.

Kroz godinu i po pojaviće se i vakcina protiv COVID-19 ili koktel protivvirusnih preparata koji će efikasno delovati protiv korone, pa se svet protiv nje – čak i ako postane sezonska – može boriti i uspešnije od običnog gripa. Po optimističkim prognozama, situacija će se postepeno normalizovati. Ali, da li će sve biti kao dosad? Neće li ipak i ova trauma izmeniti odnose u svetskoj ekonomiji i međunarodnim odnosima? COVID-19 je već stvorio planetarne probleme. Zasad u vidu panike na špekulativnim tržištima akcija koja je dovela da promena u kursevima valuta i pada cena energenata. U problemima je i turizam. Srednjoročni i problemi na dužu stazu mogu biti znatno ozbiljniji.

Kina, koja je svetska „fabrika stvari“, privremeno je zatvorila ogroman broj fabrika. Čak su sateliti već registrovali smanjenje zagađenosti vazduha nad celom Kinom. Neki eksperti procenjuju da će Kini, da bi povratila nivo proizvodnje pre epidemije, biti potrebno najmanje godinu i po ili dve. Ali, to samo pod uslovom da se znatan deo njenih kupaca ne okrene drugim proizvođačima u drugim zemljama. „Nevidljiva ruka“ globalnog tržišta skoncentrisala je ogromne proizvodne kapacitete u Jugoistočnoj Aziji. To je transnacionalnim korporacijama obezbeđivalo ekstraprofite, ali taj ekonomski model sada puca po šavovima iako epidemija COVID-19 još nije izazvala preterano ozbiljnu krizu.

Stvari se komplikuju jer Kina više nije najopasniji `izvoznik` virusa već Južna Koreja i Japan, a u tim zemljama se proizvode komponente bez kojih kompjutersku industriju čeka surova kriza. Jer, korejske kompanije Samsung i SK Hynix daju svetskom tržištu oko 63 odsto memorijskih modula za kompjutere i ostalo. A njihova proizvodnja sa 92-94 odsto zavisi od proizvodnje poliamira i fluorrezistera japanskih korporacija Fuji, JSR i TOK Semiconductor. Ovakvo stanje stvari može prisiliti druge zemlje da započnu svoju proizvodnju i čipova i modula, a kad epidemija prođe – niko neće hteti da je gasi.

COVID-19 je već ogolio slabe tačke globalne logistike. Zato će se fabrike prebacivati bliže potrošačima. Sigurnost isporuka postaće – makar i na neko vreme – važnija od cene. To će podstaći reindustrijalizaciju u zemljama koje su za nju sposobne, a to će opet ojačati političke snage koje je traže. Nekim globalnim korporacijama prete dužničke spirale. Velike banke će se naći pred dilemom: finansirati renacionalizaciju industrije, slabeći time i sopstvenu kontrolu nad svetskom ekonomijom, ili se suočiti sa silom državne prinude… Ako politička volja vlada bude tvrda – a na vlast će neizbežno dolaziti lideri-izolacionisti – banke i fondovi moraće da im se pokore. A još će države – da bi same preživele – morati da ih i prinudno reformišu.

Na sve ovo će se nadodati i radikalna promena odnosa prema migracijama. Možda će doći i do ozbiljne recesije. U tom slučaju će studente ekonomije kroz 30 godina pitati: šta je tokom 2020. i 2021. ubilo globalizaciju? Odgovor za prolaznu ocenu biće: „COVID-19“.

 

Autor Dmitrij Drobnjicki

 

Naslovna fotografija: Lam Yik Fei/The New York Times

 

Izvor Fakti, 06. mart 2020.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u