Da čovjek ne povjeruje! Odjednom više nije riječ o „izbjeglicama“, već o „ekonomskim migrantima“, u prvom planu nisu uplakane sirijske djevojčice, već surovi Avganistanci, Pakistanci, Marokanci, ne govori se o inženjerima i doktorima, već se sve češće spominju kriminalci pušteni iz zatvora i demobilisani džihadisti poražene Islamske države.
Plenković ležernije od Orbana 2015. spominje vojsku na granici. S Ursulom fon der Lajen i ekipom vozi se u helikopteru iznad užarene grčko-turske granice, gdje sa sigurne visine, poput bogova s Olimpa, posmatraju borbu grčkih graničara i uljeza koji se silom žele probiti do njemačke ili švedske socijale. Šta se dogodilo u odnosu na prije samo pet godina? Dogodio se Tramp, dogodio se Bregzit, AfD, Liga, ojačala Le Pen, dogodili su se novi teroristički napadi, dodatna nesigurnost u evropskim gradovima, nove no-go zone, sve češći desničarski terorizam.
Svjedočimo promjeni paradigme odnosa prema ilegalnim migrantima. Na kraju je došlo na Orbanovo. Hoće li mu se sada iko iz Brisela, Berlina ili barem Zagreba izviniti? Uprkos tome što je još 2010. izjavio kako je multikulturalizam propao, Angela Merkel je pet godina poslije pozivala milion ljudi da ilegalno dođu u Evropu. Kombinacija potrebe tržišta rada i ideološkog sljepila klase koja je već decenijama odlijepljena od stvarnosti nadvladala je tada zdrav razum i odgovornost prema vlastitim građanima. U pozadini nekontrolisanog primanja ilegalnih migranata leži naivno uvjerenje da će sve kulture na koncu skladno dosegnuti vrhunac prema modelu tolerantnog, liberalnog zapadnjaka i da će imigranti, bez obzira na to odakle dolazili, najkasnije u drugoj generaciji na evropskom tlu postati poput njih.
Evropa je sama sebi dodijelila ulogu ekskluzivnog svjetskog humaniste, koji ima obavezu brinuti za cijeli svijet. Davati azil, hvatati na obilnu socijalu svakoga ko silom navali na granicu. Istovremeno je, uz takve lavovske pretenzije, EU u praksi slaba i kukavna. Njena povjerenica za bezbednost Federika Mogerini cmizdri na konferenciji za štampu nakon terorističkog napada na Brisel i kaže kako je njoj teško. Možemo li zamisliti kako Čerčil nakon napada Hitlera na Britaniju rida na Bi-Bi-Siju i govori o svojim povrijeđenim osjećajima? Nakon 75 godina mira, generaciju očeva ujedinjene Evrope smjenjivali su sve gori naraštaji političara, a današnji se sveo na nekompetentne birokrate. Šokantno je kako ih Erdogan otvoreno reketira. Već mu pet godina plaćaju milijarde da ne pušta dodatne migrante prema EU, umjesto da su za puno manje novca ojačali južne granice Unije.
Situacija sad izmiče kontroli. Na ostrvu Lezbos, već prekrcanom ilegalnim migrantima, lokalno stanovništvo se samo obračunava s novim pridošlicama. Neodgovorno hiperprodukovanje ljudskih prava na kraju će dovesti do ukidanja onih temeljnih. Grčka je tako ovog dana privremeno suspendovala pravo na azil. Po Beogradu samozvane patrole disciplinuju migrante, vigilanti su se već ranije javljali u Italiji, a zameci paravojnih snaga patrolirali su i uz slovensku i mađarsku granicu. Ako se ilegalna migracija potpuno ne zaustavi, te će se scene širom Evrope gledati sve češće. Nakon što se sam uvukao u sirijsku avanturu, Erdogan sada prijeti da će, ako ga EU ne podrži u Siriji, usmjeriti nekoliko miliona izbjeglica prema njoj. S takvim je ucjenjivačima suvišno pregovarati jer zahtjevima nema kraja. Granicu EU prema Turskoj treba braniti do kraja. Pravo pitanje za nas stoga nije treba li postaviti hrvatske vojnike na granice Hrvatske, već je li bolje poslati ih da pomognu na južnoj granici EU u Grčkoj.
„Hrvatski smo graničari stari, čuvali smo granicu na Savi…“, kaže stara pjesma o odbrani od Turaka. Danas bi umjesto Save, ako bude sreće, trebala stajati rijeka Marica, no ako pukne grčka granica, eto nas opet u staroj istorijskoj ulozi. Začuđuje kako niko od novinara koji su ga intervjuisali posljednjih dana nije od predsjednika Milanovića tražio objašnjenje tvrdnje, koju je iznio u kampanji u dva navrata, kako je Merkelova 2015. tražila od njega da sto hiljada migranata zadrži u Hrvatskoj. Ova je kriza možda i zadnja šansa da se konačno raščiste neke stvari unutar EU. Merkelova je ionako na odlasku, red je da se počiste i njeni repovi.
Nakon Bregzita, čisti računi po ovim gorućim pitanjima nužni su za resetovanje ostatka EU ili će se ona definitivno urušiti. A sada se vidi ko je po pitanju ilegalnih migracija bio u pravu. Revnost naših ćata u novoj ulozi „starih graničara“ još jednom potvrđuje kako su spremni na sve. One kojima danas, po nalogu spolja, daju ekskluzivna prava, sutra bi zatvarali i hospitalizovali kad bi im došao novi nalog iz Brisela ili Berlina, jednako kao što su danas odjednom postali veći Orban od Orbana.
Autor Nino Raspudić
Naslovna fotografija: Bulent Kilic/AFP
Izvor Večernji list, 06. mart 2020.
