M. Pavlović: Čuvajte druge od sebe ili iskustva iz karantina u Italiji

Ako i dalje mislite da je stvar o najobičnijoj prehladi, vreme je da promenite mišljenje. Banalizovanje ovakvog virusa može samo da stvori žrtve oko sebe i ništa drugo

Dok pišem ove redove, ulice koje su do pre nekoliko dana bile pune ljudi, sada su puste. Naređenje je sledeće: zabranjeno napuštanje domova osim u slučaju posebnih potreba. Epidemija COVID-19 već naveliko hara zemljom, Ministarstvo zdravlja u saradnji sa narodom pokušava da joj stane na put. Svaki život je važan, a svaki vaš savestan korak može da spasi nekome život, kao što nesavestan može nečiji da odnese.

Ove dane vanrednog stanja u Italiji, osim na poslu – do kojeg se krećem uz posebno odobrenje – provodim u kući, prateći vesti putem interneta i televizije. Srpski i regionalni mediji prenose sve i svašta, vesti se „duvaju iz sata u sat”, zato sam odlučio da sa čitaocima „Stanja stvari” podelim vlastita iskustva. Ozloglašeni koronavirus je svakako prisutan u svim zemljama našeg kontinenta, te je veoma važno znati kako se treba ponašati, kako bi se njegovo širenje ograničilo, uništilo i da bi se na kraju krajeva, što je najvažnije, spasao što veći broj života.

Ako i dalje mislite da je stvar o najobičnijoj prehladi, vreme je da promenite mišljenje. Banalizovanje ovakvog virusa može samo da stvori žrtve oko sebe i ništa drugo. Stotine života dnevno na jednoj relativno maloj teritoriji veličine AP Vojvodina (ako uzmemo u obzir oblast Emilija-Romanja), odnesenih od „čudne upale pluća”, teraju nas da razmislimo. Bolnice su pune i improvizovane. Odloženi su svi pregledi, bolnice su isključivo karantini i lečilišta za virus.

Ređo Emiliju zakon o vanrednom stanju zahvatio je sedmog marta u ponoć. Tada je najavljeno da je broj zaraženih dostigao određen broj, te se u karantin po hitnom postupku stavljaju – osim oblasti Lombardija koja je dekretom od prethodnog dana stavljena u karantin – još 14 opština: Modena, Parma, Piaćenca, Ređo-Emilija, Rimini, Pezaro i Urbino, Venecija, Padova, Modena, Trevizo, Verćeli, Novara, Verbano kuzio Osola i Alesandria. Zakon je stupio na snagu odmah. Oko 11 hiljada civila isto veče beži iz Milana (administrativnog grada oblasti Lombardija) i rasipaju se po celoj Italiji, mnogi pokušavaju da prebegnu u Sloveniju, Austriju, Hrvatsku. U ponedeljak devetog marta, stupilo je na snagu vanredno stanje, cela zemlja se stavlja u karantin do trećeg aprila. Virus je ovladao „čizmom”. Panika koja je nastala onoga trenutka kada je premijer Đuzepe Konte na televiziji, u direktnom prenosu, proglasio vanredno stanje u prvom momentu se merila sa ludilom.

Desetine hiljada ljudi navalilo je na markete, tovarili su brašno, ulje, konzerve i sve dugotrajne proizvode. U pojedinim prodavnicama došlo je i do tuče radi banalnih stvari, npr. konzerve graška. Da li zbog toga što u Italiji živim dugo te učestvujem u lokalnom političkom životu ili ne – ali nisam se uznemirio. U svakoj MZ postoje magacini vojnih i civilnih zaliha hrane za vanredne situacije. Veliki broj mojih sugrađana te činjenice verovatno ne zna, pa suočen sa teškom situacijom po prvi put u životu – vođen instinktom za preživljavanje – potrčao je što pre u prodavnice i napravio havariju. Dan kasnije, rafovi su bili puni. Sedam dana od početka karantina, rafovi se pune, robe ne fali. Hleb, brašno, ulje, so, sve one osnovne stvari su tu u velikim količinama, kao da se ništa ne dešava. Prevoz robe se odvija bez problema, benzinske stanice prodaju gorivo bez problema.

ŠTA JE ZABRANjENO I ZBOG ČEGA, A ŠTA JE DOZVOLjENO?
Zabranjeno je napuštati kuću osim u posebnim prilikama, a to su:

– Odlazak na posao (koje se dokazuje posebnim dokumentom firme koje vam izdaje poslodavac)
– Odlazak u ambulantu
– Posebne potrebe (koje ćete u momentu zaustavljanja od strane policije obrazložiti)
– Odlazak u kupovinu hrane, isključivo jedna osoba po porodici.
– Kazne za kršenje zabrana su od 206 evra do 12 godina zatvora.

Ukoliko neko zaražen, ali bez disajnih problema (ko se leči kući jer nema potrebe za bolnicom), napusti kućni karantin, preti mu kazna od 21 godina zatvora i suđenje za pokušaj masovnog ubistva. Zabrana o napuštanju domova mera je vlade kako bi pokušala da na prirodan način izolacije smanji svaki kontakt zaraženih osoba sa ljudima oko sebe. Svaki čovek je potencijalni nosilac virusa u sebi. Veliki je broj slučajeva gde su se ljudi bez ikakvih simptoma testirali i otkrili da su pozitivni, stoga ništa ne treba prepuštati slučaju. Lično mislim je najbolje voditi se motom: ČUVAJTE DRUGE OD SEBE, A NE SEBE OD DRUGIH, jer samo ako se budemo ponašali kao da smo svi potencijalni sejači virusa, poštujući propise, suzbićemo ovu epidemiju. Osim posla i ambulante, možete prošetati i psa.

Zabranjeno je svako javno okupljanje i zaustavljanje na ulici. Ukoliko sretnete nekog poznanika, možete mu mahnuti sa distance, svako kontaktiranje i zastajanje na ulici je zabranjeno. Ukoliko mislite da ste zaraženi zabranjeno je da idete u hitnu pomoć, ambulantu ili da napuštate kuću. Obavezno je da se prijate na jedan od brojeva telefona kako bi kompetentni i zaštićeni sanitarni radnici došli po vas. U prodavnice se ulazi najviše po pet ljudi, uz obavezne rukavice i masku koja nije obavezna, ali se nosi gotovo u 90 odsto slučajeva. U prodavnici morate održavati distancu od oko 1,5 metara od druge osobe. Suštinski problem virusa je u tome što se širi veoma brzo i što u istom momentu imamo na hiljade obolelih. Veliki broj umrlih lica verovatno bi i preživeo da je postojao dovoljan broj aparata da se svi na njih povežu. Zato je od krucijalne važnosti da se što manji broj ljudi pojavljuje u bolnici sa virusom, a da se što veći broj otpušta iz bolnice izlečen. Da bi se što manji broj ljudi zarazio potreban je karantin i izolacija.

Ukoliko se u bolnici pojave mlađa i starija osoba, mlađa osoba ima prednost. Ko je mogao misliti da će se u 21. veku u Italiji, čije je zdravstvo i te kako funkcionalno, vršiti ovakva brutalna selekcija? Kontaktiranje sa starijim osobama je zabranjeno, s obzirom da one u ovome momentu imaju najveću šansu da se zaraze ali i najmanju da se izleče, s toga ovih dana na ulicama starije ljude gotovo nije moguće videti. Redovi koje pišem moje su lično iskustvo, ali i apel da se ljudi informišu o onome što se događa dok ne bude kasno. Italija nije daleko od Srbije, a i broj zaraženih u Srbiji – iako još uvek nizak – iz dana u dan raste. Ono što prosečan stanovnik Srbije mora da shvati – ali se po mom ličnom viđenju kosi sa našim mentalitetom – jeste da bolest nije nešto što treba kriti. Ukoliko bilo ko sumnja da je zaražen potrebno je da se putem telefona obrati nadležnima kako bi ga na što sigurniji način odveli do ustanove za lečenje. Ovo nije obična prehlada koja će proći u kući. Lična higijena je još jedan saborac u suzbijanju epidemije.

PREKO HILjADU MRTVIH U ITALIJI
Virus van tela opstaje relativno kratko, ali sasvim dovoljno da se prenese na naše ruke pa da se jednim trljanjem očiju, usta ili nosa zarazimo. Stoga je jako bitno često pranje ruku, izbegavanje grickanja noktiju sada više nego ikada. U ovim danima karantina, tokom svakog mog izlaska iz kuće, lično stavljam rukavice od vinila i masku, koje po ulasku u kuću bacam u smeće. Maska mora da ispunjava normu FFP3.

Sam izlazak iz zgrade podrazumeva diranje lifta, diranje ulaznih vrata, kante za smeće itd, te su rukavice jako korisne. Mislim da je njihova upotreba čak korisnija i od same maske, jer ukoliko se pridržavamo distance sa ljudima u prolazu, prljave – odnosno zaražene – površine nam ostaju jedini način preko kojeg se možemo zaraziti. Rezultat je katastrofalan – preko 1000 mrtvih za samo nekoliko dana, ali idemo dalje. U nadi da će naša izolacija uroditi plodom, borimo se i čekamo neke nove i bolje dane.

Prvi udar virusa smo preživeli, iako je EU – čiji je Italija osnivač i punopravni član – odbila da isporuči pomoć, verovatno čuvajući zalihe za sebe. Danas Italija slavi nove prijateljske odnose sa Kinom, koja je nesebično pomogla. Dok pišem ove redove, pristižu avioni iz Kine sa preko 30 tona medicinskog materijala i kineskim ekspertima i doktorima koji su spremni da se bore za svaki život i da pruže malo nade u ovako teškim vremenima.

 

Iz kućne izolacije u Ređo Emiliji, 13. marta 2020. godine.

 

Autor Marko Pavlović

 

Naslovna fotografija: AFP via Getty Images

 

Izvor Stanje stvari, 14. mart 2020.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u