S. Selimović: Evropa se divila načinu na koji se Miloš izborio sa kugom

S obzirom na broj stanovnika, organizaciju zdravstvene službe i finansijske mogućnosti Kneževine, način na koji se Miloš izborio s kugom zadivio je Evropu

I u prvoj polovini 19. veka Evropom su harale epidemije boginja, kuge i kolere. Naročito su bile česte i opasne te pošasti u Osmanskoj Turskoj, Austriji, Italiji, Francuskoj. U našem narodu bile su poznate kao „čuma”. Turska i Južna Ugarska, kao deo tadašnje Austrije, graničile su se sa Srbijom kneza Miloša. Tada je Turska bila dosta nemarna u suzbijanju i lokalizovanju epidemija, a turski zvaničnici ljutili su se na kneza Miloša što preduzima takve mere zaštite od njih. Turska je karantine počela da ustanovljava tek 1838. godine. Čak su sultan i ministar spoljnih poslova za organizaciju karantina angažovali tadašnjeg srpskog poslanika u Carigradu (Istanbulu) Avrama Petronijevića. I tada su se države protiv tih pošasti borile kako su znale i umele i u zavisnosti od toga kakvim zdravstvenim sistemom su raspolagale. Istovremeno, borba se vodila i sa navikama, sujeverjem i (ne)znanjem stanovništva.

Veoma je zanimljivo kako se sa tim epidemijama i zdravstvenim neprilikama suočavala tek obnovljena država Kneževina Srbija. Do 1820. godine u Kneževini Srbiji nije bilo nijednog diplomiranog doktora medicine. Prvi diplomirani lekar dr Vito Romita je 1821. godine radio kod beogradskog vezira, ali je knez Miloš uspeo da ga angažuje kod sebe. Prva bolnica (špitalj) i apoteka otvorene su u Šapcu 1826. godine, a zatim je sledilo otvaranje bolnica u svim većim mestima koja su bila sedišta okruga. Najveća bolnica je tada bila tzv. palilulska, sa 100 postelja. U oblasti zdravstva zakonska regulativa počela je već od poznatog Hatišerifa iz 1830. Godine, pa do Sretenjskog ustava 1935, zatim 1839. i 1845. godine.

Prve vakcijacije (kalemljenje, pelcovanje), u Kneževini Srbiji su obavljene protiv boginja (dečjih krasta). To cepljenje obavljano je srebrnom iglom. Rezultati su bili dobri, pa je to postalo redovna i obavezna praksa. Ta obaveza je i normativno regulisana 1839. godine „Pravilima za kalemljenje boginja”.

Odmah posle razgraničenja između Turske i Kneževine Srbije 1834. godine, po kneževom naređenju, počelo je osnivanje karantina na graničnim prelazima. Za kratko vreme organizovano je sedam karantina (kontumaca). Najuređeniji i najveći bio je u Aleksincu, koji se nalazio na glavnom, tzv. carigradskom drumu. Veoma važni bili su i oni na planini Javoru i u varošici Raški, kao i na Mokroj gori. Velika epidemija kuge zahvatila je balkanski deo Turske 1836. i 1839. godine. Mala i siromašna kneževina nije tu epidemiju dočekala nespremna. Knez je odmah naredio da se zatvori granica i da se zaposedne vojskom. Svi karantini (kontumaci) dobili su naređenje da se izolacija za putnike produži na šest nedelja.

Takođe, knez je naredio da se celom dužinom granice sa Turskom podigne i plot, koji je, zahvaljujući angažovanju stanovništva i vojske, izuzetno brzo napravljen. Za za sve poslove u vezi sa sprečavanjem širenja te epidemije bio je odgovoran Avram Petronijević. Ipak, kuga je stigla, jer su je uneli turski vojnici kada su prolazili u Beogradsku tvrđavu u proleće 1837. godine. Lekar u aleksinačkom karantinu dr Majnert nije prepoznao kugu kod nekih turskih vojnika i posle obaveznog karantina pustio ih u Beogradsku tvrđavu. Zanimljivo je da je knez Miloš tvrđavu i tursku vojsku u njoj opkolio vojskom i potpuno odsekao od sveta dok se kuga nije smirila. Na taj način je sprečio širenje kuge po beogradskoj varoši.

Ipak, kuga je zahvatila neka mesta uz Carigradski drum, kao što su Jagodina, Paraćin, Ražanj, Ćuprija, Ćićevac, i neka druga. Nekim slučajem kuga je tada zahvatila i neka valjevska sela (Osečina, Brezje). Knez je naredio da se ta mesta odmah izoluju, a neposlušni su čak i streljani. Zahvaljujući tim strogim kneževim naredbama i merama epidemija kuge je brzo lokalizovana. Zanimljivi su i podaci o borbi protiv zaraze. U Aleksinačkom, Jagodinskom i Ćuprijskom okrugu od kuge su se razbolele 243 osobe, od kojih su 192 umrle, a 51 ozdravila. U Valjevskom okrugu tada je umrlo do 20 ljudi. Pod nadzorom lekara Karla Nađa iz zemunskog karantina svi predmeti i objekti u zaraženim mestima su spaljeni, pa čak i varošica Ražanj, bez obzira na veliki otpor meštana. Tu varošicu je knez Miloš obnovio i pomerio dalje od druma. S obzirom na broj stanovnika, organizaciju zdravstvene službe i finansijske mogućnosti mlade i tek obnovljene srpske države, to je bio bilans kojem se i čudila i divila cela Evropa.

 

Autor Salih Selimović

 

Naslovna fotografija: Radomir Jovanović/Novi Standard

 

Izvor Politika, 09. april 2020.

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u