Kao što je onomad uredno izvestila javnost o rođendanu najvećeg sina „nezavisnog Kosova“, tako je Radio-televizija Srbije na četrdeset godina od smrti „najvećeg sina naših naroda i narodnosti“ najavila dostojno obeležavanje Brozovog kulta od naslovom „Privlačno sa distance“, koji je izazvao prvo nedoumice, a zatim zgražanje većine gledalaca udarnog TV dnevnika na dan četvrtog maja ove godine. Prema onome što smo gledali i slušali celog ovog dana, Javni servis Srbije preuzeo je na sebe programsku obavezu da „dostojno“ obavi posmrtni ritual, tj. javni memento za komunističkog diktatora, što je i učinio nizom programskih istupa, koji bi trebalo da kulmirniraju večeras, sa emisijom „Tito, medijska ikona“.
Na kakvu „privlačnost“ može računati onaj ko je direktno odgovoran za ubistvo najmanje 59.912 žitelja Srbije u periodu „crvenog terora“ posle 1945. (prema podacima dr Srđana Cvetkovića iz Instituta za savremenu istoriju, da pomenemo samo najkrvaviji od tragova „našeg najvoljenijeg sina“) zna jedino aktuelni direktor Javnog servisa Srbije, verovatni autor ovog oskimorona, odnosno stvaranja nove slike pomoću dva međusobno isključujuća pojma. Šta to može biti „privlačno“ sa distance od četiri decenije?
Odgovor je dao već u jutarnjem programu RTS istog dana istoričar Milan Gulić iz Instituta za savremenu istoriju (istog onog koji je objavio gore citiranu cifru krvnički pobijenih), sa tezom da se radi o „snažnoj ličnosti, čiji je hedonizam privlačan mlađim generacijama. Cela ta priča, druženje sa ljudima iz nekog džet-seta, sve je to privlačno onim mlađima koji su zainteresovani za njegovu ličnost“ naveo je Gulić. Na ovo sledi komentar RTS-a: „radilo se nesumnjivo o jednom totalitarnom režimu koji danas izgleda privlačno“. Dobro ste čuli. To je istoga dana potvrđeno na službenom sajtu Javnog servisa Srbije.
„Totalitarni režim koji danas izgleda privlačno“ je suština ne samo logičkog nego i političkog oksimorona kojim Javni servis građana Srbije promoviše svoj (naravno, ne samo svoj) politički stav i ideološku vodilju. Ali ovo je samo početak. Sva je prilika da ćemo se na RTS-u ovih dana još naslušati sličnih političkih ludorija. Eksperata, koji će ih potvrditi i ilustrovati ima napretek; jedva čekam da ih vidim i čujem na delu.
Nije slučajan ni naslov ovog teksta. I on je pozajmljen iz filmskog fundusa, kao i brojne filmsko-televizijske ideje, kojima razni eksperti demonstriraju svoje filmsko (ne) znanje. U to smislu karakterističan je nedavni komentar sa prve strane Politike o Brozu kao izvesnom „filmskom fenomenu“, o čemu ćemo na drugom mestu. Ovde nas, međutim, zanima Titova „privlačnost“ i to u duhu holivudskog trilera Adrijena Lajna iz 1987. koji je već ušao u sve udžbenike psihopatoloških pojava; reč je, naravno, o „Fatalnoj privlačnosti“. Ona ima veze sa ovim slučajem. Može se zaključiti da je ovde reč o „zavisnom odnosu koji ima karakteristike opsesije“, kako ovu dijagnozu definiše „struka“ (psiholog i psihoterapeut Sanja Stanić).
To je, dakle, „opsesivna težnja za kontrolom“, pri čemu se, međutim, gubi kontrola nad osećanjima i reakcijama, a rađaju zavisnost, anksioznost, napetost i strah. Subjekti se vrte u začaranom krugu, u kome povređenost i bol smenjuju kratkotrajne trenutke ekstaze. Tako – kao u slučaju Broza, BZ – nije redak slučaj da se istrajava u idealizaciji nedostupnog idola: pripisuju mu se osobine koje nije posedovao. Subjekti niskog samopoštovanja magnetski su privučene manipulativnim i problematičnim ličnostima (švaleri, hohštapleri i prevaranti); hipnotično ih ponavljaju kao niz stereotipa. Tako se začarani krug nikada ne završava. Ogleda se u obredu povampirenja Titovog kulta, u čemu, iz pobuda koje nije teško dokučiti, prednjači „totalitarno privlačni“ Javni servis Srbije.
Autor Božidar Zečević
Naslovna fotografija: Novi Standard
Izvor Večernje novosti, 07. maj 2020.