Danas je (23. juna) u Zagrebu otvorena je prezentacija projekta memorijalne table u čast pripadnika sovjetske vojne misije pri Vrhovnom štabu Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije. Ovaj događaj je pomalo iznenađujući s obzirom na turbulentne periode kroz koje prolazi hrvatska politička scena. Ipak, mora se reći da je sama prezentacija prošla dosta stidljivo, bez stavljanja akcenta na to ko je odigrao presudnu ulogu u pobedi. Simbolično je i to da se otvaranje ploče planira na adresi ulice Pavla Hatca 16, gde se tokom Drugog svetskog rata nalazilo zdanje Gestapoa. Izjavu povodom povodom ove pozitivne inicijative dao je predsednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Franjo Habulin.
Zbog velike udaljenosti frontova 1941-1943. od teatra borbenih dejstava u Jugoslaviji, Sovjetski Savez zbog geografske distance nije mogao da u pozadini direktno pomaže svog ideološkog saveznika. Bez obzira na to neprekidno su preko vrhovnog štaba i svoje agenture dobijali obaveštenja o dešavanjima u okupiranoj Jugoslaviji. Čim su se stvorili tehnički i geografski uslovi za ostvarenje misije, Sovjeti su počeli sa pripremama.
Pripreme za prvu misiju počele su u aprilu 1943, a na čelu se nalazio general Nikolaj Kornjejev. General Kornjejev je bio visokoškolovani vojni obaveštajac. U toku Velikog otadžbinskog rata probijao se iz obruča sa 20. armijom, učestvovao u Demjanskoj operaciji sa 11. armijom, dok je sa 24. armijom učestvovao u prvoj i ujedno najtežoj fazi Staljingradske bitke. O važnosti misije svedoči i činjenica da je general Kornjejev bio na savetovanju kod Staljina. General Štemenko u svojim memoarima je o Kornjejevu rekao sledeće: „Ja sam od njega učio, mogu reći da je izbor bio dobar. Kornjejev je imao 43 godine. On je dobro poznavao vojnu veštinu, a pored toga kombinovao je ličnu hrabrost sa opreznošću, što su kvaliteti koji su bili neophodni za situaciju u Jugoslaviji u tim vremenima.”
Prema istoriji službe za radio vezu Crvene armije, u maju 1944. misija Kornjejeva se oslanjala na celu mrežu radio stanica, od toga 12 radio stanica u Jugoslaviji, dve u Grčkoj i Albaniji, te na radio čvor u Bariju.
Još važnija sovjetska misija dogodila se pred ulaskom Crvene armije na teritoriju Jugoslavije. Vratolomni Titov put iz Drvara preko Visa za Moskvu bio je uvod u završne pripreme za oslobođenje zemlje. Još u aprilu 1944. u beležnici Molotova ostala je Titova molba za sovjetskom padobranskom divizijom, koja je tada ocenjena kao preuranjena. Ipak sasvim je izvesno da je Tito krajem septembra bio primljen kod Staljina.
U međuvremenu već osmog septembra 1944, nedelju dana od ulaska sovjetskih tenkova u Bukurešt, u Rumuniju je stigao – Ilja Starinov kojeg danas zovu „otac ruskog specnaza” – sa ostalim članovima misije i započeo rad na pripremi neophodne baze za smeštaj Tita i sovjetske vojne misije, odakle je trebalo da se koordinišu vojna dejstva. Ilja Starinov sa pravom je smatran jednim od najboljih sovjetskih diverzanata. Od građanskog rata u kome je započeo svoje putešestvije kao miner, preko Španije, Zimskog rata, do Velikog otadžbinskog rata. Ilja Starinov je prošao sve.
Staljin je obećao Titu značajnu pomoć jer se s pravom smatralo da partizanska vojska – iako brojna – ne može sama da pobedi Nemačku na teritoriji Srbije. Prema sovjetskim podacima u toku 1944. Narodnooslobodilačka armija Jugoslavije dobila je pomoć od Sovjetskog Saveza u vidu 350 aviona, 65 tenkova, 579 artiljeriskih oruđa raznog kalibra, 170 protivavionskih topova i više od 3300 minobacača i pešadijskog oružja za deset pešadijskih divizija. Čitava ova pomoć data je u vidu poklona i ratnih napora. Predstavnici vojnih misija Kornjejev i Starinov uložili su veliki napor u koordinaciju dejstava.
Treba naglasiti da je veliki deo rukovodećeg kadra i partizanskih komandira na terenu prošao kroz partizanske škole u Moskvi (uključujući i Tita) i Španski građanski rat. Mnogi istoričari smatraju da je upravo ovaj faktor na vojnom polju odigrao bitnu ulogu u tome što je partizanski pokret bio organizovan znatno bolje od drugih konkurentskih pokreta u uslovima borbe protiv okupatora i građanskom ratu.
Susret Ilje Starinova i Tita dogodio se 14. septembra u Krajovi. Tito mu je tada rekao „napokon da Vas vidim Rudolfe”. Rudolf je bio pseudonim Starinova kada je rukovodio dejstvima 14. partizanskog korpusa u Španiji. Najbolji partizanski deverzant Ivan Hariš „Gromovnik” bio je jedan od najboljih učenika Ilje Starinova.
Za vreme rata u Jugoslaviji je boravilo više od 2.600 sovjetskih vojnih specijalista, a 13 ih je dobilo najviši jugoslovenski orden „Narodnog heroja”. To znači da je najveći doprinos oslobođenju Jugoslavije od nacističke okupacije svakako dala Crvena armija i pomoć Sovjetskog Saveza, što nikada ne treba izbrisati iz kolektivnog sećanja.
Autor Ivan Stanojčić
Naslovna fotografija: Ministry of Defense of the Russian Federation
Izvor Novi Standard