Putin i Trampova poslednja šansa da spase mandat

Šta se krije iza nedavne Trampove najave da će pozvati Putina na samit G7 i zbog čega veruje da će Putin biti spreman da poseti Sjedinjene Države nakon izbora?

Izjava američkog predsednika Donalda Trampa od ponedeljka da održavanje samita G7 u septembru više nije verovatno ostavlja mnoga pitanja bez odgovora. Ne znamo okolnosti pod kojima je Tramp osetio da je „mnogo skloniji da to učini (održi samit G7) nakon izbora“. Opet, Tramp nije bio jasan prilikom određivanja vremenskog okvira, što je i razumljivo s obzirom da samit G7 sada u potpunosti zavisi od ishoda novembarskih izbora.

Tramp takođe nije objasnio ni zašto se samit G7 ne održava u septembru, što bi mu dalo neki podsticaj na svetskoj sceni – i što bi pružilo preko potreban podstrek njegovoj kampanji. Ovo je drugi put da Tramp nije u mogućnosti da bude domaćin samita G7. U junu su saveznici, posebno Nemačka, to glatko odbili – Angela Merkel je istakla žaljenje zbog preokupacija vezanih za pandemiju.

Ako je odlaganje u septembru takođe posledica hladnog stava evropskih saveznika, to postaje odbijanje Trampa lično. Sve što je on rekao bilo je: „Nismo poslali pozivnice. Razgovaramo sa njima“. Ako Tramp izgubi na novembarskim izborima, evropski saveznici bi bili još manje skloni da dođu u Vašington, pre no što Džo Bajden preuzme dužnost u januaru. Trampovo insistiranje na pozivanju ruskog predsednika Vladimira Putina na samit G7, što je ponovio i juče, nije dobro primljeno u evropskim prestonicama.

Sve u svemu, Trampova nesposobnost da održi samit G7 ukazuje na sveopšte nezadovoljstvo Evrope njime. Spoljnopolitičko nasleđe Trampovog prvog mandata završava se u sumornom tonu, skrećući pažnju na štetu koju je naneo transatlantskom partnerstvu.

POSLEDNjA ŠANSA
Verovatno poslednja šansa da spase svoj spoljnopolitički bilans u ovom mandatu za Trampa bi bilo uspešno okončanje razgovora o kontroli naoružanja između SAD i Rusije. Prvi formalni bilateralni razgovori između SAD i Rusije o svemirskoj bezbednosti još od 2013. godine održani su u Beču, 27. jula, zajedno sa drugim krugom razgovora radnih grupa o kontroli nuklearnog naoružanja. Obnova novog START-a, koji ističe narednog februara, sve je izglednija.

Bečki pregovori se takođe dotiču i nekadašnjeg Sporazuma o nuklearnim raketama srednjeg dometa (INF sporazum), koji je od najvišeg interesa za evropske zemlje. Rusija je pozvala na oživljavanje pregovora o produženju INF sporazuma, a Vašington je nagovestio mogućnost da bi pregovori u Beču mogli doneti i produženje INF sporazuma. Jedan od načina da Tramp prevaziđe evropski otpor pozivanju Putina na samit G7 u SAD bilo bi povezivanje ovog događaja sa pregovorima o kontroli naoružanja, posebno sa INF sporazumom.

Mihail Gorbačov i Ronald Regan potpisuju Sporazum o nuklearnim raketama srednjeg dometa (INF) u Beloj kući, Vašington, 08. decembar 1987. (Foto: White House Photographic Office)
Mihail Gorbačov i Ronald Regan potpisuju Sporazum o nuklearnim raketama srednjeg dometa (INF) u Beloj kući, Vašington, 08. decembar 1987. (Foto: White House Photographic Office)

Rusija kontrolu naoružanja posmatra kao korisno sredstvo za upravljanje vojnom konkurencijom sa SAD, čineći je manje opasnom i skupom. Što se evropskih zemalja tiče, INF sporazum je, istorijski gledano, bio jedini operativni bilateralni instrument kontrole nuklearnog naoružanja Rusije koji je fokusu imao evropsku bezbednost i stabilnost. Štaviše, INF sporazum je bio kamen temeljac evropske bezbednosti, a njegovo potpisivanje 1987. od strane SAD i bivšeg Sovjetskog Saveza bilo je predznak političkih „vetrova promene“ u odnosima Istoka i Zapada.

Osim toga, čini se da je Tramp ozbiljan i po pitanju saradnje sa Rusijom koja bi išla u prilog interesima obeju zemalja. Cena nafte i terorizam su takva pitanja, kao i kontrola naoružanja. Što se tiče ovog poslednjeg, vredi istaći da u SAD postoji redak „dvostranački konsenzus“ po pitanju obnove novog START-a.

TRAMPOVA RAČUNICA
Imajući to u vidu, Tramp je pokazao da je nepredvidljiv, a početak pregovora o kontroli naoružanja ne može sam po sebi ubediti Moskvu da spusti gard. Tako je 7. avgusta rusko ministarstvo spoljnih poslova reagovalo na najavu Pentagona od 29. jula u vezi sa razmeštanjem dodatnih američkih vojnika u Poljskoj. Svojim saopštenjem Moskva je upozorila da „takve akcije dovode do eskalacije tenzija u Evropi. Više puta smo naglasili da će pokušaji odvraćanja demonstracijom sile i zastrašivanjem biti dočekani odgovarajućim i blagovremenim odgovorom“.

Dana 29. jula, na konferenciji za medije u Pentagonu, ministar odbrane Mark Esper objavio je „plan o rotiranju vodećeg elementa novoosnovanog vojnog štaba Petog korpusa u Poljsku, čim Varšava potpiše Sporazum o odbrambenoj saradnji i dogovor o podeli tereta, na šta se prethodno obavezala. Moguće da će biti i drugih premeštanja dodatnih snaga u Poljsku i na Baltik“. Zanimljivo je da je nedelju dana kasnije, u intervjuu za Foks njuz, Esper dodao da je razmeštanje na istok (u Poljsku i na Baltik) imalo za cilj da posluži kao sredsto efikasnijeg „odvraćanja“ Rusije. Rekao je da je premeštanje trupa na istok jedino logično rešenje, jer se „granica pomerala kako je Alijansa rasla“.

Dana 7. avgusta, zvanični vojni list Krasnaja zvezda (Crvena zvezda) snažno je reagovao izdavši oštro upozorenje SAD-u da će Rusija svaku balističku raketu lansiranu ka njenoj teritoriji smatrati nuklearnim napadom, koji dovodi do nuklearne odmazde. To je u skladu sa revidiranom ruskom vojnom doktrinom koja predviđa novu politiku nuklearnog odvraćanja i omogućava „prvu upotrebu“, odnosno upotrebu nuklearnog oružja kako bi se odgovorilo na agresiju u koju je uključeno konvencionalno oružje koje „ugrožava samo postojanje države“.

Moskva je odbacila mogućnost Putinovog učešća na samitu G7 koji isključuje Kinu ili ima antikinesku orijentaciju. S obzirom na to, Tramp smatra da će, uzevši u obzir spremnost Kremlja da postigne napredak u oblasti kontorle naoružanja – posebno u vidu produženja novog START sporazuma – Putin možda biti otvoren za posetu SAD-u radi formalizacije bilo kakvih sporazuma, jednom kada se gungula zbog novembarskih izbora u Americi završi. Trampove jučerašnje napomene su nagovestile takvu mogućnost kada je rekao da je Putin „važan faktor“. Moskva sve to beleži i primećuje.

Američki predsednik Donald Tramp se rukuje sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom uoči zajedničke konferencije za medije nakon sastanka, Helsinki, 16. jul 2018. (Foto: Reuters/Leonhard Foeger)

Trampova računica ima za cilj animiranje trougla SAD-Rusija-Kina s ciljem izolacije Kine. Putin će, s druge strane, rusko-kinesku antantu pokušati da spase bilo kakve kolateralne štete, ako je bude bilo. Rusko ministrastvo spoljnih poslova je 9. avgusta izdalo neobično saopštenje, izražavajući solidarnost sa Kinom „zbog situacije oko rada društvene mreže Tik-tok u Sjedinjenim Državama“.

Peking, u međuvremenu, nonšalantno ponavalja svoj stav „da još nije pravi trenutak“ da se Kina priključi pregovorima o nuklearnom razoružanju u Beču. A Putin i kineski predsednik Si Đinping su bili prvi svetski lideri koji su čestitali Aleksandru Lukašenku na ponovnom izboru za beloruskog predsednika.

 

Preveo Radomir Jovanović/Novi Standard

 

Naslovna fotografija: RIA Novosti/Mihail Klimentьev

 

Izvor Indian Punchline

Svet
Pratite nas na YouTube-u