G. Mirzajan: Rusija ne sme biti „biljojed” u međunarodnoj areni

Trenutno je u modi „gusarska diplomatija” koju uspešno primenjuju SAD i Turska. Umesto novozavetnog principa „okreni i drugi obraz“ – Rusija treba da reaguje po starozavetnom „oko za oko“

Ministar inostranih poslova Rusije, Sergej Lavrov, održao je konferenciju za štampu za nekoliko ruskih medija.

Najpopularnije pitanje novinara, mada sa različitim sosevima i u različitim formulacijama, glasilo je: „Zašto smo ovoliki biljojedi?“

Prisutne novinare je zanimalo i zašto su svi prema nama bezobrazni, zašto Evropa prelazi sve moguće zakonske norme (bar u slučaju Navaljni), zašto Zapad uvodi sankcije radi sankcija, zašto se Turska penje na Kavkaz a Kremlj ponaša kao diplomac sa instituta za devojke iz dobrih porodica.

Postavljana pitanja kao da su sugerisala da Rusija – umesto što se drži novozavetnog principa „okreni i drugi obraz“ – treba da počne da reaguje po starozavetnom „oko za oko“.

To je bilo sugerisanje: pokazujte mišiće, branite naše interese ne osvrćite se na moral i dogovore koje niko s druge strane ne poštuje.

Grubo rečeno, Moskvi je sugerisano da krene putem Sjedinjenih Država i Turske.

Ministar Lavrov se sa tim nije složio. Objasnio je da, prvo, Rusija uvek brani svoje interese. Drugo, da grubost i demonstrativno kršenje međunarodnih normi „nije naš način“: „Ipak smo mi pristojni ljudi, kao što znate. Uveren sam da Rusija, uprkos svemu, treba da ostane u okvirima međunarodnog prava. Moramo ostati posvećeni svim sporazumima koji su postignuti uz naše učešće“.

Ministar je naveo i da „moralna superiornost pripada onima koji svoje stavove uvek mogu objasniti univerzalnim međunarodnim pravnim normama koje su sve države bez izuzetka prihvatile samim pristupanjem UN“.

I formalno, Lavrov je, naravno, u pravu. Međunarodno pravo nije samo kolekcija dokumenata, već najvažniji kodifikovani skup principa na kojima se zasniva čitav sistem međunarodnih odnosa. To su pravila igre kojih se svi moraju pridržavati.

Štaviše, ako deluje na osnovu ovih pravila (a ne prema željama nekih lidera ili po zahtevima američkog Senata ili Evropskog parlamenta), postaće u dobrom smislu predvidljiv igrač sa kojim treba sarađivati.

Stoga, ministar Lavrov jasno stavlja do znanja da se ne treba prikloniti onim igračima koji zanemaruju međunarodne zakone i uništavaju opšti sistem međunarodnih odnosa, a s tim i sopstvenu reputaciju u svetu. Međutim, delimično se ne mogu složiti sa ministrom.

Da, međunarodno pravo je jednoobrazno i neophodno, sve države ga se moraju pridržavati. Ali taj sistem funkcioniše samo kada postoji jasan mehanizam kontrole i kažnjavanja prekršilaca.

Međutim, huligani sada rade šta god požele, koristeći se i time što nasrpram sebe imaju grupu igrača koji poštuju zakone.

Povlače se iz najvažnijih međunarodnih sporazuma, uvode sankcije radi sankcija, vređaju i bez bilo kakvog dokaza optužuju druge za mešanja u izbore i trovanja poznatih blogera, otvoreno i bez oklevanja podstiču sukobe u blizini tuđih granica, demonstrativno sabotirajući napore posredovanja Rusije radi jačanja sopstvenog prisustva u najvažnijoj regiji za Rusiju.

Huligani koji ne igraju po pravilima iskorišćavaće učtivost ostalih igrača sve dok se ne nađe najpristojniji (u ruskom poimanju te reči) koji će ostaviti pravila po strani i huligana raspaliti po čelu.

A možda neće ni doći do pojave takvih huligana, ako se bude demonstrirala spremnost da se onaj ko poštuje zakon – u bilo kom trenutku, na najmanju manifestaciju huliganizma – pretvori u „učtivog igrača“.

Stoga Rusiji nije potrebna samo moralna, već i malo gusarske diplomatije.

Ne tako što ćemo jašući sa isukanom sabljom „leteti na neprijatelja“, već demonstriranjem spremnosti da uskočimo u sedlo i da sa isukanom sabljom poletimo na neprijatelja.

Ovakva diplomatija je sada u modi. Zahvaljujući njenoj upotrebi, Donald Tramp neprestano pritiska Evropu, a i druge države, namećući im sopstvenu volju pod pretnjom uvođenja sankcija i upotrebe sile.

Još uspešnije „gusarsku diplomatiju“ koristi Turska, koja uz njenu pomoć napreduje na svim frontovima. Preti grčkim teritorijalnim vodama, zauzima Libiju, štiti teroriste u Siriji, istiskuje Rusku Federaciju sa Kavkaza i formira prostor turanskog sveta, na čelu sa predsednikom-sultanom Redžepom Erdoganom.

Kritičari ovog pristupa tvrdiće da će se Trampu i Erdoganu oslanjanje na silu i pretnju snagom vratiti kao bumerang. Da će takva gusarska diplomatija dovesti do objedinjavanja političkih protivnika protiv agresora.

Ako Americi zasad preti samo gunđanje onih koji su joj u opoziciji, za manje jaku i uticajnu Tursku takva konsolidacija može doneti sankcije, dovesti je do prekomernog naprezanja i pritisaka na nju duž cele periferije – sa strane Grčke, Egipta, Saudijske Arabije, Irana, Francuske, EU koja se budi i Rusije.

Bivši neprijatelji se često ujedinjuju kako bi zaustavili nasilnika i udarili ga među oči. Još će resursi objedinjenih biti višestruko veći od agresorovih.

Naravno, ako se Moskva – koja je nesumnjivo jača od Ankare, ali ne toliko da bude blizu Vašingtonu po ukupnoj moći – bude ponašala kao gusar, i ona će objediniti svoje protivnike.

Međutim, Rusija se neće ponašati kao Turska. Ankara koristi gusarsku diplomatiju u ofanzivnoj spoljnoj politici, a Rusiji je potrebno da je koristi isključivo u odbrambenoj.

Moskva se ne meša u poslove Zapada, ne pokušava da bilo koga uči kako da živi, nema ambiciju da obnovi sovjetsku sferu uticaja od Berlina do Vladivostoka i od Arktika do Indijskog okeana.

Rusija samo želi da je ne diraju, da joj se dozvoli da se normalno razvija i da niko na njenoj periferiji (na post-sovjetskom prostoru) ne stvara zone nestabilnosti.

A da bi ubedila huligane da joj ne prelaze put, neophodno je samo da im pokaže da moraju da vode računa da će Moskva – u slučaju bilo kakve agresije – jednostavno uskočiti u sedlo i sa isukanom sabljom poleteti na neprijatelja.

Da će ga – u boljem slučaju po njega – raspaliti po glavi, a u najgorem – da će mu i glavu skinuti.

Samo u tom slučaju će huligani dva puta razmisliti pre nego što odluče da se upliću u stvari Rusije.

 

Autor Gevorg Mirzajan

 

Naslovna fotografija: Valery Sharifulin/TASS

 

Izvor Fakti, 17. oktobar 2020.

 

BONUS VIDEO

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u