Prošlo je više od godinu dana kako je Saša Magazinović, šef Kluba poslanika SDP, najavio da će poslanici ove partije vratiti u parlament „aprilski paket“ ustavnih promjena. Pred Zastupničkim domom Parlamentarne Skupštine BiH 9. decembra će se naći prijedlog kojim se u bh. sistem uvodi funkcija jednog predsjednika države, ali i funkcija državnog premijera. Broj poslanika u Predstavničkom domu parlamenta BiH bio bi povećan sa 42 na 87, a delegata u Domu naroda sa 15 na 21.
Iako SDP predlaže „krnji aprilski paket“, sigurno je da od toga neće biti ništa i da je to propala stvar. Poznatim, ustavnim amandmanima, nazvanim Aprilski paket, 2006. godine, bilo je predviđeno uvođenje jednog predsjednika BiH i dva potpredsjednika, jačanje pravosuđa na državnom nivou uvođenjem Vrhovnog suda, davanje dijela nadležnosti državi u oblasti poljoprivrede i lokalne uprave, te pune nadležnosti u dijelu međuentitetskog transporta.
Takođe, tim paketom je još bilo predviđeno jačanje uloge državnog parlamenta sa podizanjem broja poslanika u Predstavničkom domu sa 42 na 87, a delegata u Domu naroda sa 15 na 21. Predviđen je bio i mehanizam po kojem bi nadležnosti prebačene s entiteta na BiH mogle biti vraćene samo uz jednoglasnu saglasnost u oba entiteta. Integracije u EU bi ojačale uvođenjem pravila da se o pitanjima bitnim za evropski put odlučuje na nivou BiH.
Ipak, „Aprilski paket“ je propao zbog dva glasa manjka za dvotrećinsku većinu potrebnu za izmjene Ustava, a ključni rušitelji su bili Haris Silajdžić i Božo Ljubić, ali i Reis Mustafa Cerić i kardinal Vinko Puljić. Tačnije, džamija i katolička crkva srušiše su „Aprilski paket“ kada je kardinal Puljić pokrenuo podjelu HDZ a tadašnji reis Mustafa ef. Cerić, na hutbi pozvao Silajdžića ‘da napiše Ustav BiH bez entiteta’.
Glavna medijska podrška tom projektu pružana je iz Avaza i od strane mnogih poznatih tv lica. Uz Silajdžića je stala cjela sarajevska čaršija. A na krilima priče o ‘spašavanju države BiH’ Silajdžić je 2006. izabran za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Svesrdno ga je pomagala i tadašnja ambasadorka BiH u Kataru Bisera Turković.
Stranka za BiH i novi HDZ 1990. oborili su „Aprilski paket“ ustavnih promjena 2006. godine mahinacijama, potkupljivanjem i podmićivanjem, pisao je u depeši iz Sarajeva Daglas Meklhejni, američki ambasador.
„Ove dvije partije su, radeći zajedno, vrlo vjerovatno kupile podršku time što su dale određene materijalne podsticaje, kako bi obezbijedile potrebna dva glasa kojima bi, uz svoje glasove, blokirale paket”, napisao je Meklhejni.
Danas je već ta ideja Bosne i Hercegovine kakvu je zastupao Alija Izetbegović prije i poslije rata – osokoljen i podržan od bivših bosanskih komunista (okupljenih oko Nijaza Durakovića i Zlatka Lagumdžije) i hodža predvođenih Mustafom Cerićem – mrtva u svakom njenom aspektu i niko, pa ni SDP je ne može oživjeti.
Ova ideja, iza kojih je stajala, svom političkom i „pravnom“ silom, zapadna alijansa (zajedno: Amerikanci i Njemci, Britanci, Francuzi i Austrijanci) bila je zasnovana na projektu izmjene Dejtonskog sporazuma, jačanju institucija u Sarajevu i obesmišljavanju Republike Srpske. Taj pristup, na otvorenoj sceni, proizveo je mnoge neefikasne i nepotrebne institucije dok je, sa druge strane, prisilio narode na homogenizaciju i konačno zaokruživanje etničkog prostora u formi još uvijek snažnog, zapadnog koncepta nacija-država.
Porazom unitarnog koncepta i društvenim posljedicama koje je izazvalo agresivno insistiranje na njemu, poraženi su i Bošnjaci, kao konstitutivni narod. Ali, u Sarajevu još uvijek nije pokrenut proces nužnog preispitivanja, iako su vidljivi politički sukobi, unutrašnje podjele i međusobne optužbe.
Vlast je slast, a kako je najviše ima u rukama Bakira Izetbegovića, jasno je da je meta svih političkih napada, samo on: Alijin sin, Princ islamizma i Predsjednik SDA. I kada se od njega tražilo da se odrekne Amira Zukića, zbog kriminala (što je učinio), i kada su zahtijevali da se odrekne Emira Solaka (što je učinio), pa Amira Sarajlića (što nije ni pomislio da učini), na dnevni red su došli zahtjevi za odricanjem od političke uloge vlastite supruge Sebije Izetbegović.
Horski, glasno kao jato vrana, neki bivši visoki funkcioneri SDA, dojučerašnji saradnici Bakira, udružili su se sa mnogim otpadnicima koji su napustili SDA samo iz razloga borbe za vlast. Ništa oni u vlastiti politički obrazac nisu unijeli novo: i dalje su tu sveti Alija Izetbegović i junačka odbrana Bosne, uz priču o genocidu u Srebrenici, što je postalo lakmus papir narodne ispravnosti i patriotizma.
Medijski udari na „RS“, kako govore sarajevske mediji, taj stalni politički i javni pritisak, pokrenuo je proces oblikovanja ideologije unutar Republike Srpske i kod mlađih generacija, koje su već stupile na scenu. U jednoj čaršijskoj televizijskoj emisiji „Face“, glasovitog novinara i hadžije Senada Hadžifejzovića, oglasio se iz svoga doma lokalni banjalučki tviteraš i šarlatan, Srđan Puhalo, tumačenjem političkog koncepta pobjede i onoga što se mora raditi ako se želi vladati u Republici Srpskoj i ukloniti Milorad Dodik.
Pokušao je Puhalo objasniti novom gradonačelniku Banjaluke, čestom gostu u studiju čaršijskog hadžije, da ne smije nikad priznati genocid u Srebrenici, odreći se Ratka Mladića i Radovana Karadžića, napasti na Srpsku pravoslavnu crkvu i veličati partizane a napadati četnike, a da bi sarajevski novinari trebalo da pitaju Mirka Šarovića šta misli o tome.
Mladi gradonačelnik je u ovome vidio politikantstvo, a ne pokušaj beznačajnog petljanca sa Tvitera da zaštiti mladog političara od neugodnih sarajevskih pitanja. Naravno: ako si Srbin, ništa od toga se ne mora, jer je to tvoje najdublje nacionalno uvjerenje – nema tu prisile. U intervjuu kod hadžije, nakon pročitane izjave dobro plaćene članice uprave sarajevskog Be-Ha telekoma, navodne Srpkinje Svetlane Cenić, mladi političar je uz pozdrave, napomenuo kako je sa Svetlanom bio zajedno u Londonu 21 dan.
Iz kojih razloga su bili tamo i ima li to veze sa MI-6-om natuknuo je hadži Senad, ali novi gradonačelnik je to prečuo. Nije objašnjavao otkuda tamo, koliko dugo, koliko puta i ima li to veze sa sličnim putovanjima Mladena Ivanića ili nekih, poznatih političara iz Srbije. I je li to povezano sa njegovom pobjedom u Banjaluci?
Međutim, na kraju krajeva, ovaj intervju i sve ono što je rečeno, pokazalo je koliko su čvrste granice između paralelnih svijetova, koje su izgradili Bošnjaci i Srbi, strahujući, vrlo često i opravdano, jedni od drugih. Svijest o nužnosti dogovora i promjene kursa jedini je izlaz za Bošnjake ako žele izbjeći još veće poraze.
Naslovna fotografija: Snimak ekrana/Jutjub
Izvor Fakti, 01. decembar 2020.
BONUS VIDEO:
