Priča o ikoni za pojedine medije iz Republike Srpske daleko je važnija od zaštitničkih poruka koje je, vezano za Srpsku, uputio ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov tokom nedavnog boravka u regionu. Lavrov je, ujedno, najavio i daleko ofanzivniju i oštriju politiku Rusije prema zapadnim silama, u smislu zaštite ruskih interesa i saveznika. U tom kontekstu treba posmatrati i poruke koje su se odnosile na Banjaluku.
Da bi se potisnuo značaj posjete jednog od najbližih Putinovih saradnika, i krajnje neotesan gest Komšića i Džaferovića, lansirana je priča o ikoni-poklonu i njenom porijeklu. Mučnom utisku doprinijelo je i nesnalaženje Dodikovog kabineta, iz kojeg nikako da izađu sa stavom da se niko ne protivi da nadležni ispitaju porijeklo ikone, čime bi se čitava stvar marginalizovala. Trebalo je da kažu ono što je rekao Duško Vukotić, kojeg isti mediji spominju kao onog ko je ikonu iz Luganska donio Dodiku: „Postoje istražni organi, u ovom slučaju ne samo domaći nego i međunarodni, poput Interpola, i neka rade svoj posao, a istina će izaći na vidjelo.“ Poslije Vukotićeve izjave hajka na ikonu je i počela da jenjava.
Čudne tegobe M. Dodika
Kako se bjesomučna prozivka Milorada Dodika odvija dok on leži u bolničkoj postelji, a zbog mučnine i bolova u želucu nije u stanju da se brani, sve je postalo još mučnije. Tek naknadno, Dodikov treći test na koronavirus bio je pozitivan, ali glavni problem je želudac, što cijelu situaciju čini čudnom. Navikli smo da periodično Dodik ima napad migrene, ali mučnina i jaki bolovi u predjelu želuca su novina. Cjelokupna situacija sa zdravstvenim stanjem Milorada Dodika dovodi do nagađanja i stvaranja panike u javnosti. Tome doprinose saopštenja Univerzitetskog kliničkog centra koja su nemušta – zdravstveno stanje je stabilno, a opet, tu su ljekari iz Srbije i inostranstva. Pored toga medijima je prostrujala i vijest o Dodikovom mogućem transportu u Beograd, a on se i dalje ne oglašava povodom „slučaja ikona“.
Ako Dodik zbog zdravstvenih razloga ne može da se brani, zašto to ne čini široki krug ljudi iz njegovog okruženja, koji su samo zahvaljujući njemu postali to što jesu? Ne možemo da se ne saglasimo sa gorčinom koja tim povodom izbija iz tviter objava Dodikove kćerke, Gorice Dodik.
Inače, živimo u vremenu kada nije važno da li si u pravu, kada nisu bitni argumenti, već utisci. Upravo je upravljanje utiscima najvažniji posao u političkom i bezbjednosnom diskursu. A mediji koje spominjemo na početku teksta rade to veoma vješto, i nimalo ih ne zanimaju zloguke najave iz Sarajeva, ali i Vašingtona, povodom Bajdenovog predsjedničkog mandata. Uporno stvaraju utisak da je Srpska „crna rupa“, odnosno „dno dna“, politički promašaj, leglo korupcije i kriminala.
„Kosti” i poruke
Takvom utisku doprinosi i TV serija „Kosti“, nedavno emitovana na prvom kanalu RTS. Čovjek bi mogao steći utisak da je rađena u produkciji neke producentske kuće iz Sarajeva, ali stvari stoje drugačije. Koproducenti su RTS i „Bosonoga“ iz Banjaluke. Nemamo namjeru da tumačimo umjetničku stranu serijala, osvrnućemo se na političku potku serije koja se odnosi na Republiku Srpsku: radnja se dešava isključivo u Banjaluci, najveći broj uloga i tumače banjalučki glumci. Serija je interesantna, gledaoci su je jednostavno „gutali“ i čekali narednu epizodu.
Premijer organizuje bahanalije, ne libi se da naloži fizičku likvidaciju biznismena koji mu stoji na putu. Posredno, preko najbližeg saradnika, sarađuje sa narko dilerom, kojem omogućava poslovanje, ali od kojeg uzima i pozamašne svote novca. Na kraju, ministar unutrašnjih poslova u Vladi Srpske završava u zatvoru, jer je otkriveno da je šef zločinačke organizacije koja je izvršila više ubistava.
Nakon emitovanja desete, posljednje epizode, u političkom magazinu Oko na RTS gostovali su Nikola Pejaković, pisac scenarija, i nekoliko glumaca. Odgovarajući na pitanje odlične Jelene Mitrović Tomić, autorke emisije, da li je u Republici Srpskoj stanje zaista onakvo kakvo je prikazano u seriji, Pejaković je objašnjavao da je cijela priča fikcija, „jedna vrsta bajke“ i da „nije nikakva dnevna politika“, dok je jedan od gostiju koji u seriji glumi psihoterapeuta, a tim se poslom inače i bavi, dao drugačije objašnjenje. Na pitanje „Je li Vama ovo stvarnost“, odgovorio je: „Ne, ovo nije stvarnost, ovo je precizan opis stvarnosti“.
Izgleda da upravo tu poruku želi da uputi i BN televizija, koja je otkupila autorska prava, a seriju „Kosti“ će emitovati od prvog do petog januara naredne godine, svako veče po dvije epizode. Citiraćemo na kraju autorku emisije, rekli smo već – odličnu Jelenu Mitrović Tomić, koja se pozvala na Dejana Jovića, poznatog univerzitetskog profesora iz Zagreba, koji je rekao da „Srbi kada naprave seriju o sebi, prikažu se u gorem svetlu nego što bi ih Holivud prikazao“.
Predrag Ćeranić je dekan Fakuleta bezbjednosnih nauka Univerziteta u Banjaluci. Ekskluzivno za Novi Standard.
Naslovna fotografija: Tanjug/Zoran Žestić
Izvor Novi Standard
BONUS VIDEO:
