Turski tok i tri bitne činjenice za Srbiju

„Balkanski tok” je samo naziv za bočni krak ruskog gasovoda „Turski tok” koji Erdoganovoj Turskoj otvara veliki prostor za geostratešku ofanzivu na Balkanu, posebno na Kosovu i Metohiji

Početak nove godine označilo je i puštanje u pogon bočnog kraka ruskog gasovoda „Turski tok“ kroz Srbiju. Srbija će od toga nesumnjivo imati ekonomsku korist. Cena gasa za Srbiju treba da bude snižena sa 240 na 155 dolara, što je umanjenje od 35 odsto (za Bugarsku će umanjenje iznositi 40 odsto). Očekuje se da će Srbija od tranzita gasa prihodovati oko 185 miliona dolara na godišnjem nivou, što čini oko jedan odsto od ukupnih budžetskih prihoda Srbije po podacima iz 2017. godine, odnosno oko 0.77 odsto od ukupnog javnog duga Republike Srbije.

Ekonomski gledano, Srbija ima samo korist od ovakvog projekta. Stvar je jednostavna, zarada se ostvaruje kroz nižu cenu gasa, kako za industriju, tako i za potrošače, ali i kroz puki prolazak gasa kroz našu zemlju. Geostrateški, Srbija postaje ne samo deo evropske mreže transporta energenata, već i glavni dobavljač nafte za Bosnu i Hercegovinu, što doprinosi uticaju Srbije u regionu.

Pored ovih pogodnosti, važne su tri sledeće činjenice:

1. Turska prvi put od 1912. godine dobija opipljiv uticaj na Balkanu, jer zauzima glavno mesto u mreži gasovoda u južnoj Evropi i Maloj Aziji. Rusija je bila primorana da ovo važno mesto prepusti Turskoj jer je Bugarska pod pritiskom Sjedinjenih Američkih Država, a možda i uz potkupljivanje najviših zvničnika, 2014. godine minirala projekat gasovoda „Južni tok“. I Bugarska i Srbija bi prihodovale više od tog gasovoda, i pritom bi balkanske države raspolagale glavnim uticajem.

Rusija nije uspela da izdejstvuje ovaj projekat i morala je da u jednačinu uključi Erdogana. Time je, htela ne htela, stavila balkanske države u nezavidan položaj naspram Turske, koja vodi agresivnu ekspanzionističku politiku, a sada u svojim rukama ima instrument ekonomskog pritiska i na Rusiju i na Balkan. Da li je Erdoganova politika istinski islamistička ili je zapravo populistička – to je pitanje na koje samo sultan sa Bosfora može da odgovori, ali ako pređe ruske crvene linije, naneće veliku štetu i Balkanu.

2. „Turski tok“, čiji se krak na Balkanu naziva „Balkanskim“ da se Vlasi ne bi dosetili ko tu igra glavnu ulogu, deo je opšte ruske strategije zaobilaska Ukrajine. Nakon Bugarske i Srbije, „Turski tok“ će povezati i centralnu Evropu kroz Mađarsku i Slovačku. Na severnoj strani evropskog kontinenta u finalnim fazama izgradnje je „Severni tok 2“, čija je gradnja u Nemačkoj do kraja završena uprkos američkim sankcijama. Ostaje još 175 kilometara gasovoda u danskim teritorijalnim vodama, za šta je dobijena dozvola i zadejstvovana potrebna tehnika. Bez obzira na pritisak iz SAD ovaj projekat će biti završen, ali to nije poenta druge tačke ovog teksta.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić drži govor prilikom zvaničnog puštanja u pogon „Balkanskog toka” kroz Srbiju, 1. januar 2021. (Foto: Tanjug/Tara Radovanović)

Suština je mesto Ukrajine u ruskim integracijama. Šta ako kroz deset godina, ili ranije, SAD naprave račun da im nije korisno da dalje izdržavaju Ukrajinu i prepuste ovu ruševnu zemlju Rusiji? Da li se tranzit kroz „Turski tok“ drastično smanjuje, a zajedno sa njim i prihodi za Srbiju? Čak i ako turski faktor ostane stabilan, što je veliko „ako“, Ukrajina je mnogostruko važnija za Rusiju od Balkana. Ispada da je u srpskom interesu da se rusko-ukrajinski sukob produži unedogled?

3. Teritorija Kosova i Metohije nije uključena u projekat „Turskog toka“. Možda niste znali kako se gas doprema na Kosovo? Možda ste pretpostavili da, kao što je slučaj i sa ostatkom Srbije, gas na KiM stiže kroz Mađarsku, pa do severnog čvorišta u Banatskom Dvoru? U stvari, „Gazprom“ doprema energente na Kosovo kroz južnu Ukrajinu, Bugarsku i Severnu Makedoniju, odakle gas ulazi na teritoriju KiM. Kako stvari stoje, Turska će preuzeti glavnu ulogu dopremanja ruskog gasa na Kosovo time što izbacuje Ukrajinu iz igre. Razume se da je sadašnja Ukrajina pod direktnom kontrolom Sjedinjenih Država, ali ni Erdoganov uticaj na Kosovo ne zvuči mnogo bolje. Naprotiv.

Srbija je 2014. godine tražila da „Južni tok“ poveže gasnu mrežu Srbije i KiM, treba to isto da učini i sada kada je u pitanju „Turski tok“. Ako ruska državna firma „Gazprom“ nije spremna da u ruke Srbije stavi kontrolu nad dopremanjem energenata na Kosovo neka to javno prizna i obrazloži. Zasigurno se tu skrivaju razni pritisci sa Zapada koji takav rasplet događaja ne bi pozdravili i što bi u perspektivi moglo značiti i sankcije za ruskog gasnog giganta, ali to onda treba javno reći.

 

Autorizovana verzija teksta objavljenog na Fejsbuk profilu autora

 

Naslovna fotografija: Tanjug/Tara Radovanović

 

Izvor Novi Standard

 

BONUS VIDEO: 

Ekonomija, Politika
Pratite nas na YouTube-u