Истовар руске вакицне против коронавируса „Спутњик Ве“ на аеродрому „Никола Тесла“ у Београду, 29. јануар 2021. (Фото: Танјуг/Сава Радовановић)

Ćeranić: Sledeće izbore u RS odlučiće (ne)uspeh vlasti da nabavi ruske vakcine

Ako bi „ruske veze“ u narednih mesec dana obezbedile polovinu od dogovorenih milion doza vakcine Sputnjik Ve – u ishod opštih izbora naredne godine niko ne bi sumnjao

Regionalni i evropski mediji nedavno su bili zapljusnuti fotografijama Banjaluke na kojima dominiraju kontejneri zatrpani smećem. Za grad koji je pretendovao da bude evropska prestonica kulture, i koji puno polaže na turizam kao privrednu gradu, to nije reklama. Manje je važno ko je u pravu, gradonačelnik koji traži da gradski odbornici usvoje budžet kako ga je on predložio, ili skupštinska većina koja insistira na amandmanima.

Na gubitku su svi, ponajviše građani kojima nije jasno kako to da je gradska čistoća prestala ispunjavati svoje obaveze iako građani svakog mjeseca plaćaju komunalne usluge, i tako namjenski pune gradski budžet. Banjaluka je u ratu bila čista i u svim poratnim godinama, kada je bilo manje para i u novčanicima i u gradskoj kasi.

Notorna činjenica glasi da je gradska vlast danas – disfunkcionalna. Umjesto da se političke partije nadmeću u kvalitetnim javnim politika, nadmetanje je u inatu i u ubjeđivanju građana ko je kriv za probleme koje zajedno stvaraju. Sve je postalo predstava, a ulaznica koju svi Banjalučani htjeli-ne-htjeli plaćaju, previše skupa.

Predizborna kampanja za opšte izbore, kojoj je izgleda sve podređeno, rano je počela i kako stvari stoje biće prljava i iznurujuća. Sve su prilike da će se na kraju pobjednik biti onaj sa boljom infrastrukturom i logistikom. A taj je unaprijed poznat. Stoga je sve što opozicija preduzima na fonu platforme koja im je zamalo donijela uspjeh 2018. godine.

A šta se događalo prije tri godine?

Početak 2018. godine bio je u znaku proslave Dana Republike, svečanog defileu u kojem su se, sem brojnih ešalona Ministarstva unutrašnjih poslova, kretali i ešaloni sportista, boračkih udruženja, studenata. Predstavljen je i prvi transporter domaće proizvodnje. Počasna jedinica MUP-a Srpske, predstavljena u novim uniformama i oružjem namijenjenim isključivo njenim pripadnicima, bila je posebno prepoznatljiva. Uniforme po uzoru na gardijsku jedinicu Vojske Srbije i sa drugačijom, širokom ruskom šapkom, plijenile su pažnju.

Nikad više građana na ulicama i nikad svečaniji nije bio taj dan. Svečano je najavljena i izgradnja policijskog centra za obuku u Zalužanima. U Sarajevu su izgleda prepoznali da Srpska ide stazom državnosti i reagovali na svoj način – uslijedile su optužbe zbog prisustva pripadnika Srbske časti, zatim je MUP Srpske optužen da se ilegalno naoružava, iako je dozvola za kupovinu 2.500 automatskih pušaka dobijena od svih nadležnih ustanova sa nivoa BiH. Uslijedile su i optužbe za ruski uticaj i prisustvo ruskih instruktora u MUP-u, iako ih još niko u Banjaluci nije vidio.

Vremenom se policija Srpske sve više prikazivala kao kriminalna, pa i zločinačka organizacija. U otvorenom „lovu“ na policiju Srpske po strani se nisu držale ni ambasade, kao ni nevladine organizacije i mediji finansirani od američkih fondacija NED i USAID. Postalo je očito da je institucija, koja je prema nizu sprovedenih istraživanja slovila kao ona u koju građani Srpske imaju najviše povjerenja, postala kamen spoticanja u javnom diskursu. U pojedinim ambasadama dominirao je zaključak da je MUP Srpske barijera koja se mora slomiti, a ministar Lukač kompromitovati i smijeniti kako bi se došlo do glavnog cilja – predsjednika Srpske Dodika.

Pojedini opozicioni lideri su najavljivali da su srećni što su svi živi i zdravi i provlačili tezu da vlast nešto strašno sprema. Frankfurtske Vesti u par brojeva objavile su vrlo detaljno nečiji monstruozan plan o sakralnoj žrtvi, odnosno da je u Srpskoj planirano političko ubistvo za koje će biti optužena vlast, prvenstveno MUP Srpske. Stvar je naravno propala, kao i svi planovi koji se na vrijeme razotkriju.

A onda je uslijedio tragičan događaj koji će obilježiti cijelu 2018. godinu. U noći između 17/18 marta nestao je David Dragičević, student elektrotehnike a njegovo beživotno tijelo pronađeno je 24. marta na ušću pritoke Crkvene u rijeku Vrbas. Davidova smrt je pokrenula višemjesečne protestne skupove grupe „Pravda za Davida”. Scenario o sakralnoj žrtvi koji su najavile frankfurtske Vesti kao da je počeo da se realizuje.

Prvobitnom policijskom istragom je utvrđeno da je smrt nastala utapanjem, ali bez elemenata krivičnog djela, da bi tužilac nakon tri mjeseca vršenja predistražnih radnji 28. juna donio naredbu o sprovođenju istrage protiv nepoznatih počinilaca zbog osnova sumnje za ubistvo. Iako je Okružni tužilac javno iznio da se radi o najmanjem mogućem stepenu sumnje, zasnovanom na iskazu jednog svjedoka „koji nije nikog vidio ali je čuo viku i prepirku“, tužilačka naredba je prihvaćena kao presuda o ubistvu.

O tome ko su ubice – mjesecima je licitirao Davor Dragičević, otac tragično stradalog mladića – najprije je optužena grupa od 15 nepoznatih počinilaca, zatim Jedinica za podršku banjalučke policije, pa dva mlađa inspektora MUP-a Srpske. Dragičević je svakodnevno prozivao visoke zvaničnike MUP-a Srpske za saučesništvo u ubistvu, a svako ko bi njegove navode doveo u pitanje ekspresno je uvršten u „saučesnike u ubistvu“ i javno etiketiran.

Metodologija je jednostavna: jedan dan se sa Trga Krajine emituju optužbe, drugi dan isfabrikovane neistine, a trećeg se dana upućuju prijetnje. I tako ukrug – optužbe, laži, prijetnje. Stekao se utisak da postoji rediteljski tim koji Dragičeviću svakodnevno piše scenario za večernje nastupe. Najveće bitke ipak se nisu vodile na trgovima i na javnim mitinzimna, već na internetu. Društvene mreže postale su poprišta na kojima su se razmjenjivale najogavnije optužbe.

Bližili su se i opšti izbori, zakazani početkom oktobra. Kako su istraživanja javnog mnjenja, bez obzira da li su naručena od opozicionih partija, vlasti ili međunarodnih organizacija, ukazivala na pobjedu kandidata SNSD-a, glavni poklič koji se s Trga Krajine mogao čuti postao je: „Neće biti izbora!“

O čemu se zapravo radi postalo je jasno uoči 5. oktobra za kada je bio najavljen veliki miting. Čudna ili planska podudarnost sa beogradskim Petim oktobrom, kada je srušena Miloševićeva vlast, a DOS-ovska garnitura u godinama koje su slijedile Srbiju gurnula u politički i ekonomski sunovrat. Govornici sa Trga Krajine otvoreno su pozivali pristalice „da ponesu rekvizite“ s jasnom aluzijom da vlast namjeravaju srušiti po petooktobarskom scenariju, odnosno nasiljem. To im nije pošlo zarukom jer je policija pokazala čvrstinu i odlučnost da se zaštite institucije Srpske.

Banjalučki petooktobarci nisu se usudili da krenu u juriš. Izbori su protekli onako kako su istraživanja i najavljivala, u znaku pobjede kandidata SNSD. Međutim, pokret „Pravda za Davida“ stvorio je veliku dozu nezadovoljstva vlašću SNSD u Banjaluci, što se odrazilo na izborne rezultate u ovom gradu. Milorad Dodik je „za prsa“ pobijedio opozicionog kandidata Mladena Ivanića, a Vukota Govedarica ostvario ubjedljivu prednost u odnosu na predsjedničkog kandidata koalicije okupljene oko SNSD, Željku Cvijanović.

U naredne dvije godine SNSD nije analizirao uzroke banjalučkog nezadovoljstva niti tragao za načinima njegovog prevazilaženja. Tako se dogodilo da je na lokalnim izborima održanim u jesen 2020. godine, iako favorizovan, opozicioni kandidat za gradonačelnika, mladi Draško Stanivuković, s lakoćom pobijedio favorizovanog kandidata SNSD Igora Radojičića. Naravno da je ishodu banjalučkih izbora doprinijela agilnost mladog Stanivukovića i njegov neumorni rad na terenu, kao i hermetičnost Radojičića kojeg su Banjalučani mogli vidjeti isključivo na bilbordima.

Kao što se i očekivalo, Stanivukovića nije „odmorila“ fotelja gradonačelnika, već je nastavio sa performansima i oštrim optužbama na račun republičke vlasti, ne skrivajući pri tome ambiciju da se naredne, 2022. godine, kandiduje za predsjednika republike. Njegov veliki problem predstavlja to što nije jedini opozicionar koji želi tu kandidaturu. Partijska drugarica, dr Jelena Trivić, ima istu želju. Lider DNS-a, Nenad Nešić se javno kandidovao, kao i Nebojša Vukanović. Sve to ukazuje da će Stanivukoviću najveće probleme praviti „njegovi“.

U analizi političkih prilika ni u kojem slučaju se ne smije prenebregnuti geopolitička situacija, kako u regionu tako i na široj sceni. Rat u Ukrajini je u izgledu. Nije nemoguće da se dogode otvoreni sukobi ruske vojske i ukrajinskih vojnih i paravojnih formacija. Nije teško predvidjeti ko bi u podijeljenom društvu kakvo je bosanskohercegovačko za koga navijao. Poznato je da Dodik ima jake političke veze sa Kremljom, ali i bez toga, on se neće libiti da otvoreno podrži rusku stranu. Opozicija neće smjeti da se izjasni o rusko-ukrajinskom sukobu, ili će se ponašati „mirotvorački“ blago „naginjući“ na ukrajinsku stranu.

Opozicioni mediji u Srpskoj zbog američkih donacija već imaju izgrađen antiruski stav.

Veze između srpskog i ruskog naroda su viševjekovne, iskrene i duboke. Da li će sukob u Ukrajini da se odrazi na izbore u Srpskoj i BiH? Hoće. Sem toga, ne treba zaboraviti da je partijska infrastruktura veoma važan faktor i da je SNSD po tom pitanju daleko ispred svih. Optužbe vlasti za kriminal i korupciju, što su standardne alatke opozicionih partija u regionu, neće biti presudne.

Borba za nacionalni interes i očuvanje Republike Srpske biće presudan faktor. Ko u tome bude ubjedljiviji pobijediće na izborima. Mislim da to postaje jasno i opoziciji. Stoga su pozivi na proteste i pokušaji okupljanja većeg broja građana na banjalučkim trgovima različitim povodom osnovni metod djelovanja opozicije protiv vlasti. Problem u navedenom predstavlja epidemija, odnosno epidemiološke mjere Kriznog štaba, ali i zaplašenost stanovništva velikim brojem zaraženih i smrtnih slučajeva.

Opozicioni mediji su objavili vijest da su pripadnici „Pravde za Davida“ nakon skoro tri godine vratili „Davidovo srce“ na Trg Krajine u Banjaluci i da je Gradska uprava Banjaluke dala dozvolu za postavljanje obilježja u periodu od 18. marta do 07. aprila 2021. godine. Uz emitovanje „Klinca iz Geta“ okupljanja su bila svakodnevna, ali nijednom nisu privukla više od desetak pristalica. Republička vlast ne treba da se bavi gradonačelnikom. Njemu su već postali veliki problem i teret partijski drugovi.

Ako bi „ruske veze“ u narednih mjesec dana obezbijedile polovinu od dogovorenih milion doza vakcine Sputnjik Ve – u ishod opštih izbora naredne godine niko ne bi sumnjao.

 

Autor Predrag Ćeranić

 

Naslovna fotografija: Tanjug/Sava Radovanović

 

Izvor sveosrpskoj.com, 18. april 2021.

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u