Srpskoj baštini na KiM preti nestanak – za 22 godine uništeno 150 crkava i manastira

Svest o nezavidnom položaju naše baštine na KiM se prilično proširila, posebno u Unesku i krugovima međunarodne zajednice posvećenim kulturi, kaže prof. Tanasković

Sistematsko nasrtanje na naše kulturno nasleđe na KiM, koje se sprovodi na nekoliko načina, Srbija ne može ublažiti, ali se mora svim raspoloživim sredstvima boriti da njegovi efekti budu umanjeni i da se međunarodna zajednica ažurno i argumentovano obaveštava o pojavi koja je u suprotnosti sa svim pravnim normama i dobrim običajima civilizovanog sveta, kaže u razgovoru za Politiku dugogodišnji diplomata i ambasador pri Unesku profesor dr Darko Tanasković. Rezultati zalaganja naše države, kako dodaje, mogu izgledati nesrazmerno mali u odnosu na razmere ugroženosti naše baštine i na uloženi trud, ali pomaka ima i nikako se ne sme odustajati od te borbe za istinu, koja bi morala biti jedan od trajnih državno-nacionalnih prioriteta.

Na ozbiljnost situacije ukazao je nedavno i šef srpske diplomatije Nikola Selaković koji je, tokom obraćanja na sednici Saveta bezbednosti UN, ukazao na brojne fizičke napade na objekte SPC na Kosmetu. Samo tokom dve nedelje, kako je rekao, čak sedam pravoslavnih objekata u pokrajini našlo se na meti vandala. Skrenuo je pažnju i na ugroženost manastira Visoki Dečani, što nije nova vest, niti je nešto što je nepoznato u političkim krugovima i u svetskoj stručnoj javnosti. „Zamislite da danas uopšte pričamo na ovu temu. Kakvi su to ljudi koji napadaju i uništavaju manastire, kulturnu baštinu, groblja nekog drugog naroda?”, prokomentarisao je, u razgovoru za Politiku, zamenik direktora Kancelarije za KiM Dušan Jovović. Nažalost, podseća naš sagovornik, od početka godine napadnuto je osam objekata SPC na teritoriji KiM, a tokom cele 2020. registrovano je ukupno pet napada na manastire.

Zbog svega toga je organizacija Evropa nostra, početkom aprila, svrstala manastir Visoki Dečani na prvo mesto na listi od sedam najugroženijih spomenika kulture u Evropi za 2021. godinu. U obrazloženju je Upravni savet ove nevladine organizacije istakao: „Ovo je jedini spomenik u Evropi koji se 20 godina u kontinuitetu nalazi pod snažnom vojnom zaštitom. Ipak, on predstavlja spomenik ogromne istorijske i kulturne važnosti za Evropu i svet, što potvrđuje i status na Uneskovoj listi svetske baštine. Uzimajući u obzir strategiju EU o proširenju na zapadni Balkan, neophodno je osigurati sveopštu zaštitu od strane svih relevantnih faktora i osigurati očuvanje ove ugrožene baštine uz puno poštovanje vladavine prava i drugih ključnih evropskih vrednosti.”

Oglašavanje organizacije Evropa nostra, kako kaže Darko Tanasković, predstavlja još jedan dokaz da ima pomaka u zaštiti naše baštine i borbi za istinu, pogotovo ukoliko se pažljivo pročita njihovo obrazloženje. „Ne mogu da se ne složim sa uvaženim igumanom manastira Dečani, ocem Savom Janjićem, da je reč o značajnom iskoraku, kakvih na Zapadu do sada nije bilo mnogo. O tome svedoče i oštrina i hitnost reakcije najviših zvaničnika privremenih vlasti u Prištini. Ta reakcija, u maniru uobičajene arogancije, potpunog prenebregavanja očiglednih realnosti i bezočne zamene teza, srećno je komplementarna sa odlukom da se Dečani proglase najugroženijim spomenikom kulture u Evropi i doprinosi ubedljivosti utiska o njenoj opravdanosti”, kaže naš sagovornik i dodaje da će to biti potencijalno korisno i za sudbinu stotina drugih srpskih kulturnih i duhovnih dobara na KiM.

Ipak, pažnja javnosti, upozorava ovaj stručnjak, ne bi smela da se usredsredi samo na četiri sakralna objekta univerzalne vrednosti sa Uneskove liste kulturnog nasleđa u opasnosti. Sa tim se slaže i dr Dušan Jovović koji upozorava da nisu samo Visoki Dečani ugroženi. Zabranjena je obnova Crkve Svetog Nikole u Svetim Arhangelima kod Prizrena, a Crkvu Svetog Jovana Preteče u Samodreži Albanci su pretvorili u smetlište i javni toalet. Kancelarija za KiM je više puta bezuspešno pokušala da je obnovi i zaštiti. Jovović podseća da su sva četiri naša zaštićena spomenika na KiM od 2006. godine na listi „Svetske baštine Uneska u opasnosti”. Osim Visokih Dečana, to su: Pećka patrijaršija, Crkva Bogorodice Ljeviške i manastir Gračanica. „Stručna odluka organizacije Evropa nostra otvorila je prostor za nove brutalne napade na igumana Savu Janjića, na bratstvo i na sam manastir. Treba biti iskren i reći da je ovo je samo nastavak organizovane kampanje koja za cilj ima potpuno brisanje srpskog kulturnog i duhovnog nasleđa na Kosovu i Metohiji”, siguran je Jovović.

Dečane su ekstremisti 2000. godine gađali minobacačima, a u tom periodu uništeno je više od 150 manastira i crkava. Zatim, 2004. godine na manastir ponovo ispaljuju osam minobacačkih granata, a narednog dana 400 naoružanih Albanaca bilo je spremno za upad u ovu svetinju. Tri godine kasnije ponovo ispaljuju granatu na manastir, a 2014. skrnave i ispisuju ISIS i OVK na spoljašnjim zidovima. Nakon dve godine, ispred zidina manastira su zaustavljena i uhapšena četvorica naoružanih Albanaca. U njihovom vozilu pronađen je eksploziv. Jovović upozorava i na pokušaj izgradnje magistralnog puta koji direktno ugrožava manastir jer prolazi kroz zaštićenu zonu, čime bi manastiru pokušali da otmu 24 hektara. Iako su sudovi na KiM doneli presudu da se manastiru priznaje vlasništvo, već pet godina ova odluka se ne sprovodi. Manastir Visoki Dečani je pod stalnom vojnom zaštitom, ali naš sagovornik je siguran da bi i drugi objekti trebalo da se vrate pod zaštitu Kfora. I to nije bez razloga.

U poslednje 22 godine, prema zvaničnim podacima, uništeno je oko 150 crkava i manastira na Kosmetu. Nakon većine incidenata izostala je žustra reakcija zvaničnih evropskih i svetskih institucija i lidera. Postavlja se pitanje da li se možemo nadati drugačijem tretmanu nakon saopštenja organizacije Evropa nostra i istupanja humanitarca Arnoa Gujona.

Jedan od naših sagovornika, dr Darko Tanasković, objašnjava da je reagovanje međunarodnih zvaničnika u velikoj meri uslovljeno političkim stavom prema nekoj zajednici. Tanasković podseća da u svetu ima veoma mnogo sukoba i konfliktnih situacija u kojima su ugrožena, ili stradaju, vredna kulturna dobra. „Reagovanje evropskih i svetskih zvaničnika i institucija, pa čak i pripadnika akademske zajednice, uslovljeno je nizom faktora, od globalne medijske osvetljenosti datog slučaja, preko procene njegovog šireg značaja na globalnoj mapi ugrožavanja kulturne baštine, uspešnosti propagandne strategije zainteresovanih za reakciju i, možda ponajviše, političkog stava prema konkretnoj lokalnoj realnosti i njenim akterima.

Rezultanta delovanja svih činilaca za našu ugroženu baštinu nije bila naročito povoljna poslednjih decenija”, smatra Tanasković. Uprkos tome, kako dodaje, svest o nezavidnom položaju naše baštine na KiM prilično se proširila, na primer u Unesku i u intelektualnim krugovima međunarodne zajednice, posvećenim kulturi. „Time ne možemo biti zadovoljni, već samo podstaknuti na još organizovanije i kvalitetnije angažovanje u ovoj oblasti”, poručuje profesor.

S druge strane, iz Kancelarije za KiM kažu da su ponosni jer uspevaju da obnove ono što drugi uništavaju i pale na našem Kosovu i Metohiji. Zahvaljujući Vladi Srbije i Eparhiji raško-prizrenskoj, podaci su Kancelarije, obnovljeno je 45 manastira i crkava, izgrađene su ekonomije, a obavljen je i veliki broj sanacija i restauracija. Obnovljeni su, u pogromu 2004. spaljena i uništena Bogoslovija u Prizrenu, manastiri Devič i Zočište, Saborni hram Svetog Đorđa u Prizrenu. Trenutno radimo na sedam kapitalnih projekata obnove u saradnji i uz blagoslov Eparhije raško-prizrenske i kosovsko-metohijske.

„Kancelarija za Kosovo i Metohiju, sa direktorom dr Petrom Petkovićem na čelu, inicirala je veliki projekat potpune obnove Crkve Bogorodice Ljeviške. Ovaj bitan i veoma složen projekat radimo u saradnji sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika kulture i Ministarstvom kulture i informisanja. Očuvanje srpske kulturne baštine na Kosovu i Metohiji je prioritet i tu nema, i ne sme biti kompromisa”, kaže Jovović i dodaje da su o svim incidentima i napadima na versku i kulturnu baštinu Srbije i Srpske pravoslavne crkve na KiM više puta informisali međunarodne misije koje deluju na terenu i koje imaju mandat da ove objekte zaštite, zahtevajući od njih da povećaju bezbednost i pažnju.

Kontinuirani pokušaji Prištine da uzurpira imovinu SPC, ugrožavanje sveštenstva i konstantni napadi, destabilizuju položaj Crkve i tako se stvara prostor za delovanje albanskih ekstremista. Kada se uzme u obzir kampanja Prištine koja pokušava da lažira istorijske činjenice i da prisvoji srpske najveće spomenike, jasno je sa kolikom se opasnošću suočava naš narod.

 

Autor Jelena Popadić

 

Naslovna fotografija: Katarina Steljić/Novi Standard

 

Izvor Politika, 02. maj 2021.

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u