Šta su Vučić, Krivokapić i Đukanović rekli o 15. godišnjici nezavisnosti CG

Šta su predsednik Srbije Aleksandar Vučić, premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić i predsednik te države Milo Đukanović rekli o 15. godišnjici državnog razlaza između Srbije i Crne Gore

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas da je odluka o samostalnosti bila pravo Crnogoraca, navodeći da bi voleo da je ona bila drugačija.

„Da li bih voleo da je odluka bila drugačija, voleo bih. Poštujemo nezavisnost Crne Gore i volju građana… To govori o višedecenijskoj politici protiv zajednice zajedničke države…. Nikada se nećemo odreći podrške našem narodu u Crnoj Gori, poštujući nezavisnost te zemlje. Kada uporedite položaj Albanaca u Crnoj Gori sa položajem Srba, sve će vam biti jasno“, kazao je Vučić, komentarišući izjavu predsednika Crne Gore Mila Đukanovića povodom 15 godina nezavisnosti te zemlje.

On je kazao da Crna Gora danas ima nezavisnu državu i da im želi sve najbolje, prenosi B92.

„Ne moraju da izmišljaju neprijatelje tamo gde ih nema“, rekao je on i poručio Podgorici da se drugačije ponaša prema srpskom narodu. „Nas zanima da imamo najbliže odnose, ali i da pružamo podršku našem narodu. Ništa ne radimo protiv Ustava Crne Gore“, kazao je on.

Podsetimo, Đukanović je izjavio da smatra da je Dan nezavisnosti pre 15 godina bio najlepši početak savremene građanske Crne Gore. U autorskom tekstu sa podgorički portal CDM, Đukanović piše da je to „slučaj bez presedana, ne samo u crnogorskoj, nego i u istoriji balkanskih naroda“.

„Time je ispravljena jedna velika istorijska nepravda, i trasiran naš evropski i evroatlantski put…“, naveo je, između ostalog, Đukanović.

 

Izvor Sputnjik, 21. maj 2021.

 

M. Đukanović: Čvrsti su temelji naše države

Crna Gora u svojoj slavnoj istoriji ima nekoliko prelomnih događaja koji su u različitim epohama odredili njenu sudbinu. Odigravali su se po pravilu u teškim vremenima praćeni sukobima, uz velika stradanja i žrtve. Među istorijskim crnogorskim međašima 21. maj 2006. je izuzetak. Najuzvišeniji cilj kao što je obnova države po prvi put u hiljadugodišnjoj istoriji ostvarili smo mirnim demokratskim putem.

Ispravljanje istorijske nepravde

Bio je to najljepši početak savremene građanske Crne Gore. Slučaj bez presedana, ne samo u crnogorskoj, nego i u istoriji balkanskih naroda. Time je ispravljena jedna velika istorijska nepravda, i trasiran naš evropski i evroatlantski put. Najbolji izbor za sve naše građane. Potvrdilo je to vrijeme u ovih deceniju i po i pokazalo da imamo dovoljno znanja, lojalnosti, odlučnosti i posvećenosti da željenu budućnost ostvarimo. Kao što čovjek najbolje upravlja svojom sudbinom ako je zreo i nezavisan, tako i države odlučuju o svojoj budućnosti samo ako su suverene.

Crna Gora je neupitno istorijski zrela i kao nezavisna dokazano sposobna da definiše svoju viziju razvoja. Referendum 21. maja bio je potvrda istorijske posebnosti Crne Gore i time što je pokret za obnovu nezavisnosti bio nadnacionalni. Jednako kao i veličanstveni Trinaestojulski ustanak 1941. Ta velika ideja okupila je ljude različitih identiteta. Ideja nezavisne Crne Gore 2006, kao i ideja slobodne Crne Gore 1941. spojila je u veliki pokret one koji baštine istovjetne vrijednosti.

Nezavisna država to nije bio samo san Crnogoraca, već i svih drugih nacija u Crnoj Gori: Bošnjaka, Albanaca, Muslimana, Hrvata… I Srba koji su bili spremni da se zdravim razumom odupru nacionalističkom pritisku samoproglašenih političkih zaštitnika njihovih nacionalnih interesa. Svi zajedno nijesu željeli državu nacija, niti nacionalnu državu. Nego građansku Crnu Goru, kao multietničku demokratiju zasnovanu na evropskom sistemu vrijednosti.

Podjele

Nažalost, 21. maja 2006, kao i vijek ranije, pratila nas je kobna podijeljenost. Generisana uvijek istom zabludom nacionalnom i vjerskom segregacijom, samodovoljnošću, izolacijom od kulturoloških i civilizacijskih različitosti. Nepovjerenjem u sposobnost crnogorskog i balkanskog društva da toleriše i njeguje bogatstvo različitosti kao svoju ovovremenu civilizacijsku legitimaciju. Zapravo, to je svojevrsno inferiorno priznanje vlastite nespremnosti i nesposobnosti da se poštuje pravo na različitost drugih.

Zato se ti skeptici bolje osjećaju u nacionalnim i vjerskim zabranima. Što većim to bolje. Da bi se okruženi istomišljenicima i orobljeni prošlošću uvjerljivije bahatili prema drugima. Prema budućnosti. U krajnjem, prema sebi. Naizgled, jedni su bili za Crnu Goru, drugi za zajednicu sa Srbijom. Tačnije, provjereno u neposrednom iskustvu dvočlane federacije, ovi drugi su bili za Srbiju proširenu Crnom Gorom.

Jedne je privlačio evropski kvalitet života. Sa jasnom sviješću da se on dostiže tek nakon što odgovornost za upravljanje evropskom budućnošću bude u našim rukama. U nezavisnoj i suverenoj Crnoj Gori. Uz spremnost da realizujemo zahtjevne reforme koje nas uvode u evropski sistem vrijednosti. I Crnu Goru nakon dugog izbivanja vraćaju njenoj evropskoj kući.

Drugi su sigurnost i perspektivu vidjeli u panslavizmu i pravoslavlju, u jednonacionalnom i jednovjerskom bratstvu, gdje će se i dalje hraniti mitovima, samozavaravati svojim nebeskim svojstvima, srditi na kosmičku nepravdu koja im ne dozvoljava da to što osvoje u ratovima sačuvaju u miru, i nadati se obnovi gvozdene zavjese iza koje će opet izigravati važnost, sukobljavajući se sa Evropom čiji smo sastavni dio.

Zato, suštinski, jedni su bili za građansku državu i multietničko društvo, drugi za nacionalnu, tobože istorijsku, petrovićevsku, a zapravo teokratsku državu vođenu tuđim nacionalnim interesom, što bi nadzirala jedna vjerska zajednica. Dakle, jedni su mislili o budućnosti, drugima je inspiracija bila srednjovjekovna prošlost.

Izbjegnut scenario svršenog čina

Zahvaljujući drugačijim globalnim okolnostima, ali i crnogorskom političkom umijeću, u šta posebno ubrajam Beogradski sporazum, ovaj put smo izbjegli scenario svršenog čina i opasnost da se o Crnoj Gori odluči izvan Crne Gore. Iako ni tada nije bila obezbijeđena ravnopravnost za dvije suprotstavljene ideje. Uslovima referenduma koje je nametnula EU određeno je da zagovornici nezavisnosti moraju osvojiti najmanje 55 odsto glasova učesnika referenduma. Pristali smo i na ovu nepravednu formulu i uz učešće 86,5 odsto punoljetnih građana Crne Gore pobijedili.

Taj naš ustupak bio je investicija u odnose povjerenja sa EU koja nas i dalje vodi ka njenom članstvu. Danas, petnaest godina kasnije, prilika je za pitanje što smo u proteklom vremenu uradili? Odgovor ne smije biti inspirisan željom da se samo pobroje uspjesi politike koja je tokom tog perioda upravljala Crnom Gorom. Niti da se pribavi opravdanje za ono što nije učinjeno. Ili je učinjeno nedovoljno dobro. Kao lider koalicije za nezavisnost i nosilac najviših državnih funkcija u ovom periodu, ne želim da se samoobmanjujemo uljepšanom slikom koju bismo željeli da vidimo.

Mnogo je važnije kakva će Crna Gora biti za petnaest godina, nego kakvu ćemo sliku stvoriti o njoj u proteklih petnaest. Ali, potrebno je i da realno ocijenimo period nezavisnosti. Idealizacija i glorifikovanje bilo koga, i bilo čega iz prošlosti, vodili bi u pogrešnom smjeru. Griješe jednako i oni koji vide samo negativne po jave i promašaje. Ovih drugih je, nažalost, mnogo više. Što je najgore, ne čine to zato što ne mogu da vide istinu, već zato što neće da je vide. Iz političkih razloga. Time oni potvrđuju da ne žele dobro Crnoj Gori. Oni jedino žele da diskredituju one koji su je vodili.

Kad brojke govore

U odgovoru na pitanje što smo uradili u godinama nakon obnove države, navešću samo neka krupna postignuća, koja su, vjerujem, neupitna. Učvrstili smo ekonomsku održivost Crne Gore oslobođenu dotacija i dotiranog mentaliteta koji je vrijeđao naše državno i građansko dostojanstvo, koji nas je sputavao da samostalno definišemo svoje nacionalne interese. Na tom temelju začetom već ranih devedesetih, uz jasnu viziju ekonomskog i demokratskog razvoja, obezbijedili smo kontinuirano dinamičan ekonomski rast koji je stvorio realan osnov za bitno unapređenje životnog standarda. U godini referenduma građanin Crne Gore uživao je samo 36 odsto životnog standarda građanina EU. Na kraju 2019. taj procenat je porastao na 50 odsto.

Za 13 godina Crna Gora je savladala 14 teških stepenica. Da li je uopšte potrebno reći da je to najbolje ostvarenje među zemljama regiona. Svakako, najubjedljiviji je odgovor zvanične EU statistike na politikantske optužbe da su petnaest godina nezavisnosti pojeli skakavci. A na konstrukcije o Crnoj Gori kao “sprženoj zemlji” bolje od riječi govore podmorski energetski kabal, završetak najteže i najskuplje dionice auto-puta, Porto Montenegro, Porto Novi, Luštica, ski centri na sjeveru, brojni hoteli visokih kategorija, novi profil Crne Gore kao privlačne turističke i investicione destinacije…

Takođe, o navodno neodrživoj zaduženosti države samo kratke napomene za neupućene. Već godinama sva zaduženja bila su namijenjena izgradnji i razvoju infrastrukture, što rade i sve zemlje svijeta. A sve naše dospjele inostrane obaveze izmirene su bez zakašnjenja. I u vremenu kriza koje razaraju i najrazvijenije ekonomije, Crna Gora je pokazala da je održiva zemlja i ekonomija koja svoju tekuću potrošnju finansira iz sopstvenih izvora.

Uslovi stabilnosti

U periodu za nama učvrstili smo stabilnost Crne Gore i njen multietnički i multivjerski sklad. Taj temelj se pokazao pouzdanim i u najnovijim postizbornim iskušenjima i provokacijama. Na čvrstim osnovama iskustva očuvanog mira ranih devedesetih i izbjegnutog bombardovanja i policijsko-vojnog sukoba ’99, rekao bih da smo prevrednovali i neke tradicionalne crnogorske stereotipe. U današnjoj Crnoj Gori na pijedestalu vrijednosti nije herojska pogibija, nego miran i srećan život. Narasla je i odgovornost građana da čuvaju mir i stabilnost države kao okvir vlastite slobode i prosperiteta.

Zahvaljujući ekonomskoj održivosti odbranili smo pravo da Crnu Goru razvijamo kao građansku državu. Nije teško dokazati da bi to bilo nemoguće da je produžen život u zajednici, ili još gore, da je Crna Gora dotirana iz bilo čijih fondova izvan nje. I napokon, vratili smo Crnu Goru našem evropskom domu. Odlučno stali na put usvajanja evropskog sistema vrijednosti i ostvarili napredak koji nas je kvalifikovao za članstvo u NATO, najmoćnijoj političkoj i vojnoj alijansi u istoriji čovječanstva.

Uprkos podijeljenim mišljenjima o njegovoj svrsishodnosti, vjerujem da to dostignuće predstavlja razlog za ponos svakog crnogorskog građanina. Jer, ako danas 75 odsto građana kaže da želi da Crna Gora bude dio savremene Evrope, mora znati i da to gotovo bez izuzetka podrazumijeva i članstvo u najvažnijem savezu u kojem Evropa participira. Takođe, otvaranjem svih pregovaračkih poglavlja, Crna Gora je značajno odmakla ispred drugih kandidata za članstvo u EU.

Nemam dilemu ako i kad EU izađe iz svojih strateških nedoumica i vrati se ideji ujedinjenja Evrope, Crna Gora će biti njena prva sljedeća članica. I bez toga, zahvaljujući regionalnoj saradnji, partnerstvu u NATO i napretku prema EU, Crna Gora je obezbijedila visoko uvažavanje u međunarodnoj zajednici. Dopadalo se kome ili ne, ovo su rezultati u petnaest godina, na koje bi mogla biti ponosna svaka država.

Pogled u budućnost

Za bolju budućnost naše države i društva potrebna je više od svega mudrost upravljanja koja će voditi prevazilaženju naslijeđenih podjela i većoj homogenizaciji i optimizaciji humanih resursa. Prethodnih petnaest godina nijesu bili dovoljan vremenski okvir za to. Posebno nijesu bile optimalan ambijent imajući u vidu da smo živjeli gotovo kontinuirane krize u Evropi: ekonomsku i finansijsku, izbjegličku, Bregzit, pa COVID-19… Neću pogriješiti ako kažem da smo živjeli i da živimo najozbiljniju krizu identiteta EU.

Trebaće nam mnogo više osmišljenih, produbljenih napora konzistentne državne politike u oblasti obrazovanja, kulture, informisanja, nauke, odnosa sa mladima da bi uspješnije i pouzdanije učvršćivali identitetsku svijest u Crnoj Gori. Prije svega svijest o državnom identitetu kao uslovu opstanka, stabilnosti i evropskog prosperiteta Crne Gore. A u okviru toga i o crnogorskom nacionalnom, kulturnom i vjerskom identitetu. Jer on je epicentar nacionalističkih ataka na Crnu Goru. Zatiranjem svijesti o njemu bio bi ostvaren cilj politike koja je Crnoj Gori pripremila novu tamnicu. Umjesto Kraljevine SHS srpski svet.

Kada nema nacionalnih Crnogoraca, nema ni potrebe za državom Crnom Gorom. Odgovornost za to je na svima. Na nacionalnim Crnogorcima prije svega. Moramo odlučno i strateški osmišljeno odoljeti velikodržavnoj i kleronacionalističkoj agresiji našeg negiranja. U tom pregnuću nikad ne smijemo zaboraviti na odgovornost prema državotvornim manjinama u Crnoj Gori. Niti dozvoliti da upadnemo u zamku mržnje prema bilo kome uključujući i one sa čijih se najviših adresa atakuje na Crnu Goru i Crnogorce. Jer mržnja bi postala naš teret i naše ograničenje u budućnosti.

Svijet i mi

Uspjeh u ovoj nimalo lakoj misiji neće zavisiti samo od nas. Zavisiće uveliko od geopolitičkog raspleta u Evropi i na globalnoj sceni. Ukoliko EU i dalje bude pasivna na Zapadnom Balkanu dodatno će ohrabriti antievropske, nacionalističke, velikodržavne politike. I sve protivnike Evrope da jačaju svoju destrukciju na Zapadnom Balkanu. Pitanje koje danas stoji pred EU je da li želi da preuzme odgovornost za mir i stabilnost na Zapadnom Balkanu, kao evropskom regionu. Ili će, kao i do sada, i danas inicijativu prepustiti drugima, svojim protivnicima, koji upravo Zapadni Balkan koriste kao pristupni teren za usavršavanje svog hibridnog repertoara protiv Evrope.

Bez obzira na sve izazove, vjerujem da je pred nama bliska bolja budućnost. Tokom proteklih deceniju i po, u pozadini svakojakih problema, identitetskih i drugih bitaka i izazova, stasavala je jedna nova Crna Gora generacijski drugačijih interesovanja i navika i savremenijih razmišljanja. Demokratski zrelija, po prvi put u istoriji s modelom kohabitacije vlasti. Stasale su generacije koje su te 2006. bili djeca, učenici ili studenti. Oni su danas stekli pravo da odlučuju o sudbini Crne Gore i da je uređuju prema svojim nazorima i potrebama. Razumljivo je da oni imaju svoje ciljeve i očekivanja od države u kojoj žive. Mi koji smo vodili bitke za ili protiv nezavisnosti, i koji smo odlučivali kakva će biti naša nezavisna država, moramo sve više uvažavati njihove ideje o Crnoj Gori, koja ulazi u digitalno doba, kojoj trebaju nova znanja i novi ljudi.

Uskoro će Crna Gora biti samo njihova. Veoma je važno da to svi što prije shvatimo. Sa optimizmom, koji mi ulivaju svojim odnosom prema Crnoj Gori oni koji nijesu mogli glasati na referendumu, zagledan sam u vrijeme koje je pred nama. Svjedoci smo njihovog iskrenog osjećanja i brige za crnogorske vrijednosti, za očuvanje građanske i demokratske, evropske Crne Gore. Takav njihov odnos prema državi najbolje govori o onome što smo postigli u proteklih petnaest godina. I o čvrstini temelja naše obnovljene države, osposobljene da odgovori izazovima unutrašnjih previranja i neizvjesnosti u regionalnom i globalnom kontekstu.

 

Autor Milo Đukanović

 

Izvor Pobjeda/CDM, 21. maj 2021.

 

Krivokapić: Veze CG i Srbije niko neće moći da prekine

Crna Gora danas obeležava 15 godina od izdvajanja iz zajedničke države sa Srbijom, prvi put od promene vlasti u avgustu prošle godine. Premijer Zdravko Krivokapić tim povodom ističe da su sa promenom rukovodeće političke snage u ovoj državi promenjeni i temelji za gradnju trajno dobrih odnosa sa Srbijom.

Krivokapić kaže u intervjuu za Tanjug da nije zadovoljan odnosom dve države u ovom momentu ali, kako ističe, kao premijer, vlada kojom rukovodi, nova vlast i građani, veruje i oni koji nisu za njih glasali – svi žele da Crna Gora i Srbija budu dve zemlje koje će međudržavnim odnosom pokazati kako ceo region može i treba da funkcioniše u političkoj harmoniji.

„Međudržavno uvažavanje, na ravnopravnim osnovama, politička, ekonomska i privredna saradnja, saradnja na svim društvenim poljima i na kraju, saradnja koja će obe države brže voditi ka dostizanju standarda koji vode ka članstvu u EU. To su ciljevi modernih država kakve Crna Gora i Srbija jesu i moraju biti“, poručuje Krivokapić.

On ističe da je istorija najbolji, najveći i najubedljiviji svedok bliskosti i povezanosti Crne Gore i Srbije. „To su države čije veze niko nikada neće moći da prekine, niti da njihove narode učini neprijateljima“, istakao je šef crnogorske vlade i dodao da su političari koji ne polaze od tih premisa doveli u period u kojem su odnosi dve zemlje bili na najgorem mogućem nivou i da su jedine žrtve bivših političkih lidera Crne Gore bili građani obeju zemalja.

Prema rečima Krivokapića, to je definicija poslednjih 15 godina, od referenduma o nezavisnosti. Veze koje spajaju Crnu Goru i Srbiju su snažne i kada to znamo, kada je to polazište, onda nema toga što može i sme da udaljava, ističe Krivokapić.

O tačkama sporenja

Na pitanje o tačkama sporenja Srbije i Crne Gore kaže da one neosporno postoje.

„Mi smo te tačke nasledili i želim da javnosti to bude kristalno jasno. Sve što se u javnosti definiše kao tačke sporenja, od kako smo mi preuzeli vlast i od kako sam ja postao predsednik Vlade, budite sigurni, samo su rezultat nerazumevanja određenih političkih procesa u obe države. Da se stvari menjaju nabolje, videlo se i kroz niz zvaničnih poseta Srbiji dela ministara naše Vlade. Te su posete već donele pozitivne i efekte i reakcije, i doneće i konkretne projekte. Mi sa radošću čekamo uzvratne posete ministara iz Srbije“, kaže on.

Kada je reč o posetama najviših državnih zvaničnika dveju država, Krivokapić navodi da se vlada već polako priprema za dolazak srpske premijerke Ane Brnabić, u uverenju da će to uslediti uskoro.

„Pre nekoliko meseci uputio sam poziv premijerki Ani Brnabić za zvaničnu posetu Crnoj Gori. Taj poziv i danas ima istu snagu i Crna Gora čeka premijerku Srbije da dođe. Ja sam spreman i rešen da se svako pitanje razjasni i nađemo ono što je mera koja će osnažiti međudržavne odnose. Verujem da će se u razumnom roku desiti susreti najviših državnih zvaničnika Crne Gore i Srbije“, kaže Krivokapić i napominje da se sa Brnabićevom već susreo dva puta kratko i na obostrano zadovoljstvo.

Smatra, dodaje, da su za ozbiljne države, kakve Srbija i Crna Gora jesu, direktna i zvanična poseta pravi put za razgovore o važnim i korisnim temama i pokretanje nove faze odnosa.

„Nema problema koji ne možemo da rešimo“

Odgovarajući na pitanje o tome kako se nova vlast odnosi prema otvorenim pitanjima između dve zemlje, zajedničkim istorijskim događajima i pre svega položaju Srba, Krivokapić navodi da samo nedobronamerni ljudi mogu Crnoj Gori i Srbiji nametati da one imaju otvorena međudržavna pitanja.

„Nema tog problema koji ne možemo da rešimo otvorenim bratskim i prijateljskim razgovorom“, kaže Krivokapić. On ističe i da istorijski događaji nisu nešto što bilo ko može da izbriše. „Na iskrivljena tumačenja istorije nećemo više trošiti vreme države i građana jer je to vreme nužno uložiti u izgradnju budućnosti.“

Krivokapić je jasan da su Srbi od prethodne vlasti diskriminisani i svedeni na večite krivce za sve što je, kako kaže, bivšoj vlasti padalo na pamet. „Srbi (u Crnoj Gori) su zaokružili pakleni krug progona od bivše vlasti koja je kroz razne periode progonila Crnogorce, Bošnjake, Albance pa stigla do Srba. Bio je to skoro nepodnošljiv period, pa su litije pokazale koliko je građana bilo svesno, zajedno sa Srbima, da bivša vlast mora da ode“, naveo je. „Pobedom na izborima stavili smo tačku na to.“

„Sa ovom vladom Srbi su postali ravnopravni članovi društva i nalaze se na visokim funkcijama zbog svoje stručnosti, a ne zbog opredeljenosti nacionalne, verske, političke ili bilo koje druge. Pred svim građanima su dani kada će oni državi u kojoj žive, bez obzira na nacionalnost, biti na prvom mestu“, uveren je Krivokapić.

Govoreći o Temeljnom ugovoru između Države Crne Gore i SPC, Krivokapić je ponovio da tekst tog dokumenta još nije usaglašen i da je s tim u vezi u stalnom kontaktu sa najvišim crkvenim predstavnicima. Što se njega lično tiče, ne postoji nikakvo kolebanje ili kalkulacije u vezi sa potpisivanjem Temeljnog ugovora. To je, kaže, teška neistina koja će biti razotkrivena onog trenutka kada, u ime vlade države Crne Gore, stavi potpis na taj, dugo čekani dokument.

 

Izvor Tanjug/RTS, 21. maj 2021.

 

Pocepala se najveća crnogorska zastava

Na društvenim mrežama osvanuo je snimak pocepane crnogorske zastave koja je, uoči obeležavanja Dana nezavisnosti u toj zemlji, najavljivana kao najveća do sada.

Zastava površine 5.000 kvadratnih metara i težine 700 kilograma slučajno je pocepana.

Zastava je trebalo da bude podignuta prilikom glavne ceremonije u 18 sati na Cetinju.

„Najveću crnogorsku zastavu na svetu”, kako je bila najavljivana, je napravila bosanskohercegovačka firma „Laser” iz Ljubuškog.

Program povodom Dana nezavisnosti upriličen je na nekoliko lokacija na Cetinju, a građani su se povodom proslave praznika okupili na Ivanovim koritima.

 

Naslovna fotografija: Snimak ekrana/Jutjub/Vlada Crne Gore

 

Izvor Sputnjik, 21. maj 2021.

 

BONUS VIDEO: 

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u