Ž. Rakočević: Poniženo i razrušeno mora da se obnavlja

Svetinja podizana u doba kneza Lazara i obnavljana krajem devetnaestog veka postala je ključna tačka okupljanja Srba Kosovskog Pomoravlja

Uporedo sa serijom napada, incidenata, grafita s lošim porukama, sa zabranom ulaska na Kosovo – odvija se jedan potpuno drugačiji proces, okuplja se veliki broj ljudi i šalju se sasvim drugačije poruke. Noć je uoči praznika Svetog arhangela Gavrila i stotine ljudi dolazi u šume iznad Gnjilana, gde se nalazi manastir Draganac. Ova svetinja, podizana u doba kneza Lazara i obnavljana krajem devetnaestog veka, postala je ključna tačka okupljanja Srba Kosovskog Pomoravlja. Ovde dolaze različiti ljudi – nastavnici, lekari, umetnici, političari. Šta ih privlači? Obnovljene stare veze između svetinje i vernika, trenutak retke sigurnosti ili mir kojim odiše ovo mesto?

Unutar manastira je sve u izgradnji jer izgleda kao da svako ima potrebu da se ovde nekako ostvari. Duhovni napredak je osnova svega. U skladu s tim, manastir je preksinoć dobio tri nova monaha: Spiridona, Hristifora i Romana. Oni su ovde ugradili svoj život i grade svoj odnos prema Bogu i svetinji. Iguman Draganca, Ilarion (Lupulović), organizovao je monašku zajednicu kao mesto stalnog dolaska i radosnog susreta, a noć monašenja je tiha svečanost koja se završava zvukovima kavala i pesmama Pomoravlja.

Juče, na sam dan praznika, slava je u Svetim arhangelima kod Prizrena. Zadužbina cara Dušana, najbogatije vlastelinstvo srpskog srednjeg veka, grobno mesto najmoćnijeg srpskog vladara, danas je hram u obnovi. Za razliku od Draganca, u čijoj je blizini oko četrdeset hiljada Srba, oko Svetih arhangela nema gotovo nikoga sem desetak Srba u Prizrenu i nešto povratnika po okolnim selima. Uprkos tome, hram cara Dušana je pun vernika, neki stoje sa strane, neki ulaze i ljube kamenu ploču ispod koje je počivao jedan od retkih Nemanjića koji nije proglašen za svetitelja.

„Ovog puta smo uspeli da se probijemo, pre mesec dana su nas zaustavili”, kaže Vlada, raseljeno lice iz Prizrena, koji nikada ne propušta priliku da dođe u svoj grad i vidi njegove svetinje.

Pritisak kosovskih vlasti u proteklim mesecima usmeren je prema SPC i vernicima koji organizovano dolaze na KiM. Na to se u besedi posebno osvrnuo vladika Teodosije:

„I ova sveta obitelj deli sudbinu svoga naroda. Kad je narod stradao, stradala je i ona. I onaj manastir koji je podigao blagočestivi car Dušan doživeo je svoje raspeće, ali sila božja čini da ono što je poniženo i razrušeno mora da se obnovi – mi smo svedoci toga. Naše vreme je možda najteže za one koji žive na Kosovu i Metohiji jer nikada nije bilo manje pravoslavnih Srba u ovom i drugim gradovima. Gospod nas krepi jer je ova sveta obitelj obnovljena, obnovilo se monaštvo i služi se sveta liturgija. Započeli smo obnovu Crkve Svetog Nikole, ali zloba ljudska i onih koji ne znaju za Boga i njegovu dobrotu, milost i ljubav, ne dozvoljava da se ova crkva obnovi. Nju obnavljamo da bi se u njoj molili ne samo za sebe već za sve ljude, za naše neprijatelje i za one koji čine sve da ovde ne bude molitve i da ne bude života u ovom manastiru. Ovih dana se ide toliko daleko da se vernicima brani da dođu da posete svetinje. Oni koji hoće da dođu da se poklone našim svetinjama bivaju zaustavljeni, ali nemoguće je protiv Boga vojevati”, rekao je vladika Teodosije.

Privlačnost ovih zidina na kojima se vide stara razaranja, ali i plamen pogroma iz 2004. godine velika je i često neobjašnjiva. Sa krajnjeg juga Norveške, iz Kristijansanda, došao je vaskularni hirurg Miljko Pejić. Rođeni Užičanin, vrlo je aktivan u skupljanju pomoći, planira da s vladikom Teodosijem i Eparhijom raško-prizrenskom širi ideju o fondu za Kosovo i Metohiju.

„Ne mogu vam opisati osećaj… zbog toga što sam na ovom mestu. Vezan sam za cara Dušana, za njegovu ulogu u našoj istoriji, za ovu njegovu zadužbinu”, kaže doktor Pejić.

Iguman Svetih arhangela Mihailo (Tošić) brine o svima koji su došli. Vrata manastira su uvek otvorena i sve što ovaj čovek ima je na stolu i pred onima koji mu dolaze. Veliki novoizgrađeni konak se zove Dušanov narodni konak ili skraćeno DNK. Sve je podređeno ljudima koji dolaze u ovaj hram i grad Prizren.

 

Autor Živojin Rakočević

 

Naslovna fotografija: Radomir Jovanović/Novi Standard

 

Izvor Politika, 27. jul 2021. 

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u