Sudbina Avganistana nakon američkog povlačenja

Bez obzira na buduće poteze Vašingtona, način na koji se povlačenje američkih trupa iz Avganistana odvija ne upućuje na ponašanje velike vojne sile

Povlačenje američkih vojnih snaga iz Avganistana najavljeno je još u toku mandata Donalda Trampa, pod uslovom da talibani zadovolje tačke sporazuma postignutog sa Vašingtonom, od kojih se kao najznačajnije ističu prekid saradnje sa terorističkim organizacijama, kao što je Al kaida, te učestvovanje u pregovorima sa avganistanskim vlastima.[1]

Pregovori vođeni u Dohi započeli su nekoliko mjeseci prije američkih predsjedničkih izbora i djelimično mogu biti posmatrani kao dio Trampove predizborne kampanje. Prilikom borbe za predsjednički mandat 2016. jedno od obećanja Donalda Trampa odnosilo se upravo na povlačenje iz stranih i uzaludnih ratova te konačni povratak američkih trupa kući.[2] Avganistan, kao sastavni dio traumatičnog iskustva Amerike vezanog za 11. septembar 2001. godine, sam se nametnuo kao poligon na kojem bi Donald Tramp pred američkom javnošću pokazao ozbiljnost svoje namjere da ispuni ono što je obećao. Povući trupe iz Avganistana značilo bi i staviti tačku na dvadeset godina „ratovanja protiv terorizma“ koje je svoj početak imalo upravo u toj zemlji. Prosječnim Amerikancima ne bi promakla ni simbolika takvog čina, koja bi svakako djelovala u korist samog Trampa, čovjeka koji je okončao besmisleni rat i omogućio povratak američkih vojnika u sigurnost sopstvene zemlje.

Povlačenje i prevlast talibana

Naravno, tako nešto se nije desilo. Kao što smo imali priliku svjedočiti, američki predsjednički izbori 2020. završili su se kao fijasko i postoji izuzetno visok stepen sumnje, u Sjedinjenim Državama i van njih, da su izbori pokradeni. Autor je u više detalja pisao o ovim događajima u ranijem članku.[3] Donald Tramp je izgubio, jednim djelom i sopstvenom krivicom. Kao i u slučaju obračuna sa velikim tehnološkim oligopolom, cenzurom velikih društvenih mreža, borbom protiv LGBT i transrodne ideologije, Tramp je kasnio i sa započinjanjem ozbiljnih priprema neophodnih za organizovano i postepeno povlačenje vojnih snaga. Prema raspoloživim informacijama, izjava prethodnog američkog predsjednika o povlačenju iz Avganistana zatekla je značajan dio administracije nespremnim i, štaviše, iznenađenim.[4] U okviru prvobitnog Trampovog plana, posljednji američki vojnici trebalo je da se vrate u Sjedinjene Države za nešto više od dva mjeseca, što jednostavno nije bilo izvodljivo, ako se povlačenje namjeravalo izvesti u skladu sa vojnom vještinom i logističkim zahtjevima.

Od značaja je činjenica da su čak i prije zvanične objave o povlačenju vršene određene prekompozicije snaga, kako u Avganistanu tako i u Iraku i Siriji. Dogovor postignut između Vašingtona i talibana fokusirao se na period od 14 mjeseci i postepeno smanjenje broja trupa. Od prvobitnih 13.000 američkih vojnika, njih nešto više od osam hiljada trebalo je da ostane u zemlji nakon prve faze povlačenja, kao svojevrsni garant da vlada u Kabulu neće biti jednostavno zbačena od strane talibana kada Amerikanci konačno napuste zemlju.

Uprkos sporom napretku pregovora, američka administracija je do januara 2021. smanjila broj vojnika na 2.500, iako je u istom periodu broj stranih radnika na avganistanskom tlu iznosio više od 18.000, prevashodno civila zaposlenih na pomoćnim poslovima, sa tek nešto više od 1.500 osoba zaduženih za bezbednosne poslove.[5]

Godinu dana nakon potpisivanja sporazuma između Sjedinjenih Država i talibana, stanje na terenu ukazivalo je na sve značajnije prisustvo talibanskih jedinica i njihovu povećanu aktivnost i kohezivnost djelovanja. Sporost pregovora u Dohi između predstavnika avganistanskih frakcija nesumnjivo je išla u korist samih talibana[6] s obzirom da se datum potpunog američkog povlačenja sve više približavao, a sa njim i trenutak kada će vlast u Kabulu biti ostavljena da se sama suoči sa svojim protivnicima.

Već u aprilu 2021. godine, talibani su, prema raspoloživim podacima, kontrolisali skoro 20 odsto teritorije Avganistana. U istom periodu, polovina zemlje predstavljala je zonu aktivnog sukoba, dok su vlasti u Kabulu bile gospodar nad preostalih 30 odsto teritorije.[7] Najznačajniji preokret u pogledu stanja na terenu desio se u toku juna i jula kada je značajan broj spornih područja pao u ruke talibanima koji su tako ostvarili kontrolu nad skoro 250 okruga, odnosno 85 odsto teritorije Avganistana.[8][9][10] Uočljivo je da talibanska dominacija na terenu dolazi paralelno sa povlačenjem stranih trupa,[11] te nemogućnošću jedinica avganistanske vojske da se samostalno odupru napadima protivnika.

Talibani sa oružjem tokom proslave zbog prekida vatre u provinciji Nangarhar (Avganistan), 16. jun 2018. (Foto: Reuters/Parwiz)
Talibani sa oružjem tokom proslave zbog prekida vatre u provinciji Nangarhar (Avganistan), 16. jun 2018. (Foto: Reuters/Parwiz)

Štaviše, dosadašnji događaji ostavljaju utisak da su vladine trupe mahom nedisciplinovane, demoralisane, vođene korumpiranim kadrovima i bez stvarnih vojnih znanja i tehničkih mogućnosti da se nametnu kao stvarna prijetnja talibanima.[12] Činjenica da je više od hiljadu avganistanih vojnika bilo primorano da prebjegne u susjedni Tadžikistan nakon okršaja sa talibanskim snagama ilustrativan je primjer borbene gotovosti vladinih snaga.[13] Istovremeno, talibani su zauzeli i nekoliko graničnih prelaza, od kojih se po značaju ističu oni na granici sa Iranom[14] i Pakistanom.[15]

U svom martovskom izvještaju, Istraživačka služba američkog Kongresa upozorila je da su „po svim parametrima talibani trenutno u snažnijoj vojnoj poziciji negoli u bilo kom trenutku nakon 2001. iako su mnoga, nekada javna mjerenja vezana za vođenje rata postala povjerljiva ili se više ne sprovode“.[16]

Rat koji nije moguće dobiti

Uopšteno gledano, rat u Avganistanu je, iz ovog ili onog razloga, bio obilježen značajnim poteškoćama u svim svojim fazama, te je mnogo ranije bio viđen od strane određenog broja visokih američkih zvaničnika kao rat u kojem je nemoguće ostvariti pobjedu. Naime, u toku 2019. godine Vašington post je nakon trogodišnje pravne bitke sa američkim vlastima uspio da putem Zakona o slobodi informacija pred javnost iznese više od 2.000 stranica različitih izvještaja, intervjua i svjedočenja koja nesumnjivo ukazuju da su visoki američki vojni zvaničnici duži niz godina lagali američku javnost o razvoju stanja u Avganistanu, iznoseći informacije u potpunosti suprotne sa stvarnim dešavanjima. Štaviše, visoki vojni oficiri, te njihove civilne kolege, bili su upoznati sa činjenicom da sukob sa talibanima vremenom postaje rat koji nije moguće dobiti.[17]

Sama dokumentacija nastala je kao proizvod saveznog projekta koji je imao za cilj prepoznati osnovne uzroke neuspjeha najdužeg ratnog sukoba u američkoj istoriji. Citirajući dio članka Krega Vitloka, Politiko ističe kako Avganistanski papiri (Afghanistan Papers) predstavljaju „povjerljivu riznicu vladinih dokumenata, u posjedu Vašington posta, koji otkrivaju neuspjeh zvaničnika Sjedinjenih Država da iznesu istinu o ratu u Avganistanu tokom čitave osamnaestogodišnje kampanje, radije dajući uljepšane i lažne izjave te skrivajući neupitne dokaze da se rat nije mogao dobiti“.[18]

Skoro deceniju ranije Vikiliks je na svojoj stranici objavio više od 90.000 dokumenata, poznatih kao Avganistanski ratni dnevnik[19][20] (Afghan War Diary), koji su zapravo predstavljali skup internih američkih vojnih izvještaja o stanju u Avganistanu. Dokumenti, vezani za period od januara 2004. do decembra 2009. sadržavali su detaljne podatke o osjetljivim temama kao što su bili brojni neprijavljeni slučajevi ubijanja civila od strane koalicionih vojnika, mnoštvo incidenata prijateljske vatre između jedinica avganistanske vojske, policije, međunarodnih jedinica te trupa Sjedinjenih Država, saradnja Irana i Pakistana sa talibanima te dopremanje opreme, municije i oružja od strane ovih država talibanskim jedinicama, napadi talibana na civile, iznajmljivanje djece u svrhe seksualnog iskorišćavanja od strane pripadnika američke misije, te drugih tema inače nedostupnih javnosti.

Stradanje civila od strane koalicionih snaga je u jednom trenutku dostiglo tu razmjeru da je čak i tadašnji prozapadni predsjednik Avganistana Hamid Karzaj izjavio da su „za Sjedinjene Države avganistanski život jeftini“.[21]

Kada se uzme u obzir sve navedeno u nekoliko prethodnih pasusa, naglo napredovanje talibana ne iznenađuje, niti pak iznenađuje činjenica da talibansko vođstvo i borci u američkom povlačenju vide svoju pobjedu i poraz Vašingtona.[22]

Autor je u jednom od svojih ranijih članaka[23] više pažnje obratio na sve američke neuspjehe tokom dvije decenije ratovanja u Avganistanu, a koji se odnose na ključna polja položaja i standarda civilnog stanovništva, broj smrtno stradalih civila u borbama, uspostavljanje kvalitetnog sistema obrazovanja te osnivanje i jačanje privredne i industrijske baze koja bi služila za dalji razvoj avganistanskog društva i infrastrukture.

Ilustrativan primjer američkog odnosa prema lokalnim strukturama vlasti može se pronaći u načinu na koji su američke trupe napustile najveći vojni aerodrom u zemlji. Naime, početkom jula 2021. oficiri avganistanske vojske u prestonici bili su zbunjeni nedostatkom aktivnosti u vojnoj bazi Bagram, instalaciji koja je dvije decenije služila kao čvorište svim operacijama američkih i savezničkih trupa. Dva sata nakon što je bazu napustio i posljednji američki vojnik, avganistansko vojno vođstvo je i konačno dobilo potvrdu od američkih kolega koji su se u datom trenu već nalazili na kabulskom aerodromu. Prvi avganistanski vojnici koji su stigli u bazu pronašli su „preduzetne“ pljačkaše duboko zaokupljene krađom silnog materijala i opreme ostavljene od strane Amerikanaca.[24][25][26]

Pripadnici Avganistanske nacionalne armije tokom straže na kontrolnom punktu u blizini napuštene američke vojne baze u Bagramu, 01. jul 2021. (Foto: Wakir Kohsar/Getty Images)
Pripadnici Avganistanske nacionalne armije tokom straže na kontrolnom punktu u blizini napuštene američke vojne baze u Bagramu, 01. jul 2021. (Foto: Wakir Kohsar/Getty Images)

Ovakvo ponašanje jedne od najvećih globalnih sila, koja još uvijek samu sebe vidi kao najsnažniju državu na svjetu, u najmanju ruku je sramotno i nerazumljivo. Medijski skandal koji je ovaj događaj stvorio nisu obradile samo ruske i kineske medijske organizacije, već i značajan broj najpoznatijih zapadnih medijskih kuća.

Slučajevi drastičniji negoli ovaj dešavali su se i ranije, s tom razlikom da su u većini slučajeva ostajali sakriveni od američke i svjetske javnosti. Ranije spomenuti Avganistanski ratni dnevnik navodi detalje događaja poznatog kao Šinvarski masakr koji se dogodio 2007. godine kada je kolona od nekoliko američkih vojnih vozila napadnuta. Bombaš samoubica, koristeći se civilnim autom, uspio je da se sudari sa jednim od vozila iz kolone prilikom čega je povrijeđen američki marinac. Reagujući pod uticajem panike, preostali marinci su hitro utekli sa mjesta napada otvarajući vatru na sve oko sebe, pri čemu su pucali na djevojke koje su radile u polju, starce pored puta, vozače na putu i druge slučajne prolaznike. Konačni  rezultat američke panike bilo je devetnaest mrtvih i više od pedeset ranjenih avganistanskih civila. Niti jedan od američkih marinaca nije osuđen niti pronađen krivim za dešavanja tokom ovog događaja.

Svima je nesumnjivo već dugo vremena jasno da ovo nisu izolovani slučajevi te da se američki rat u Avganistanu još u svojoj prvoj deceniji degenerisao u asimetrično ratovanje talibana protiv tehnološki superiornih no u djestvu ograničenih zapadnih trupa.

Američko nazadovanje

Intenziviranje američkog povlačenja, koje bi trebalo da se završi do 31. avgusta ove godine, dovelo je do nastanka nekoliko viđenja američke motivacije i razloga za ovako naglo napuštanje rata na koji su potrošene milijarde dolara i dvije decenije borbenih operacija. S jedne strane se nalaze oni koji u odlasku američkih trupa vide nesumnjivi poraz Sjedinjenih Država i konačni trijumf talibana, te se ne libe porediti trenutna dešavanja u Avganistanu sa američkim napuštanjem Vijetnama sedamdesetih godina prošlog vijeka. S druge strane su osobe koje zastupaju gledište da je trenutno američko povlačenje samo dio šire igre Vašingtona koja ima za mogući cilj namjernu destabilizaciju Avganistana što bi dovelo do destabilizacije srednje Azije čime bi se naškodilo interesima kako Kine tako i Rusije, obje u neposrednoj blizini centralnoazijskih država i samog Kabula.

Uprkos tome što se čini manje vjerovatno, drugo viđenje ne smije biti odbačeno kao neosnovano, naprotiv, nesumnjivo je da bi Sjedinjene Države bile rade ostaviti geopolitički haos Moskvi i Pekingu tako slabeći oba svoja velika rivala, posebno sada kada je imperija daleko od onoga što je nekada bila. Da je Vašington odlučio povući svoje trupe iz Avganistana prije dvadeset godina, na vrhuncu američke ideološke, ekonomske i vojne moći, kada avganistanska pustinja još nije progutala hiljade američkih života i milijarde dolara, onda bismo mogli govoriti o namjernom izazivanju haosa, putem pretvaranja Avganistana u propalu državu, kao primarnom razlogu takvog američkog djelovanja. Štaviše, početkom ovog vijeka i Ruska Federacija i Kina bile su daleko slabije negoli danas i Avganistan zahvaćen haosom mogao je ostaviti dalekosežnije posljedice na obje države prije dvije decenije negoli danas.

Trenutno je konstelacija odnosa umnogome drugačija. Bez sumnje je da će Vašington pokušati da očuva svoje mreže agenata na terenu, no već sada vidimo aktivnosti američke administracije koje se odnose na evakuaciju Avganistanaca koji su radili kao prevodioci za američke i NATO trupe, a koje strahuju od talibana upravo zbog svoje povezanosti sa okupacionim snagama. Prema nekim izvorima, ukupan broj osoba koje bi trebalo da dobiju azil u Sjedinjenim Državama iznosi više od 100.000.[27][28]

Ako je suditi po ovakvom razvoju situacije, Sjedinjene Države neće moći računati na otvoreno djelovanje zastupnika američkih interesa koji se obično kriju ispod termina civilnog društva, već eventualno na klasične operacije obavještajnih službi. Ne treba smetnuti s uma ni važnu činjenicu da se stanje unutar same Amerike značajno promjenilo, sa posebnim naglaskom na posljednje četiri godine. U tom kratkom vremenskom periodu imali smo priliku gledati po ulicama američkih gradova divljanje slično onome koje se može uočiti u državama na rubu građanskog rata. Samo američko društvo danas je u mnogo većoj mjeri podjeljeno i stiče se utisak da je dati rascjep fatalan s obzirom da vrijednosti kojima se vode dvije polovine skoro pa da nemaju dodirnih tačaka.

Cenzura velikih tehnoloških kompanija je sveprisutna i doseže tako drastične stepene da se privatne korporacije ne libe cenzurisati izabranog predsjednika SAD-a kao i sve one koji ga podržavaju. Rasizam protiv bjelačke populacije krije se pod floskulama afirmativne akcije i borbe za jednakost dok se LGBT i transrodna ideologija na silu serviraju u osnovnim školama,[29] bibliotekama[30] i obdaništima.[31] Otrovna ideološka mješavina feminizma, manjinskih prava, političke korektnosti i totalitarizma vremenom se raširila širom američke administracije, kako civilne tako i vojne, dovodeći u pitanje njeno ispravno funkcionisanje zarad ideološke podobnosti.

Ilustrativan primjer nazadovanja u vojnim snagama Sjedinjenih Država nudi izvještaj posvećen stanju u američkoj mornarici, nastao na zahtjev četiri republikanska predstavnika u Kongresu, objavljen u julu 2021. godine. Povod za nastanak ovog dokumenta bio je niz incidenata koji su uključivali gubitak opreme i ljudskih života u relativno kratkom vremenu. Gubitak USS Bonom Ričard zbog požara,[32] sudar razarača USS Džon Mekejn sa naftnim tankerom prilikom čega je nastradalo deset mornara,[33] sudar razarača USS Ficdžerald sa filipinskim trgovačkim brodom Kristal kada je stradalo sedam američkih mornara,[34] predaja dva manja plovila američke mornarice vojnim brodovima Irana[35] u Persijskom moru samo su najpoznatiji incidenti koji su uticali na nastanak novog izvještaja.

Požar na američkom ratnom brodu Bonom Ričard u pomorskoj bazi San Dijego, 12. jul 2020. (Foto: AP Photo/Denis Poroy)
Požar na američkom ratnom brodu Bonom Ričard u pomorskoj bazi San Dijego, 12. jul 2020. (Foto: AP Photo/Denis Poroy)

Na dvadeset pet stranica dokumenta nazvanog „Izvještaj o borbenoj kulturi površinske mornarice Sjedinjenih Država“[36] jasno su predstavljeni razlozi za sve niži stepen borbene gotovosti američke flote. Kao najkritičniji problemi ističu se sve manji fokus visokog oficirskog kadra mornarice na pomorsku borbu, dominantan i paralizujući mentalitet karijere bez grešaka, nedovoljna ulaganja u obuku mornaričkih oficira za površinsko ratovanje, loše organizovani i izvedeni programi održavanja i popravke površinskih brodova, sve prisutnija kultura mikromenadžmenta koja sputava sposobnost kapetana da samostalno djeluju u ključnim momentima te negativna preosjetljivost na medijsku kulturu.[37]

Da problem nije samo u američkoj floti ukazuju znaci ideološke transformacije unutar oficirskog kadra armije i vazduhoplovstva koji su postali uočljivi do te mjere da je jedan od najpoznatijih američkih novinara sadašnjice, Taker Karlson, otvoreno kritikovao i ismijavao američki vojni vrh nakon što je Pentagon odlučio da promjeni standarde na osnovu kojih je američka vojska do sada funkcionisala, zamjenivši ih setom politika preporučenih od strane vojnog Odbora za raznolikosti i inkluziju.[38][39]

Karlson se nije zaustavio na kritici Pentagona već se u jednom od svojih ranijih programa podrugljivo osvrnuo na činjenicu da je Bajden javno promovisao uvođenje novih pilotskih odjela namjenjenih trudnicama. To što se jedan novinar izrugivao političaru je zanemarljiva pojava koja se dešava na dnevnoj osnovi, proizvodnja pilotskih odjela za trudne žene je nešto sasvim drugo i može poslužiti kao pokazatelj pravca u kom se kreću vojne snage Sjedinjenih Država.[40]

Istovremeno sa svim društvenim problemima koje smo ranije pobrojali, Sjedinjene Države se suočavaju sa ekonomskim poteškoćama koje su proizvod ekstremnih mjera karantina u toku pandemije te činjenice da je u prethodnih dvanaest mjeseci odštampano 40 odsto od ukupne sume dolara u postojanju.[41] Ovo je bio jedan od uzroka pojave stope inflacije kakva nije viđena od velike ekonomske krize iz 2008. godine. U maju, inflacija je iznosila pet odsto, dok je u junu zabilježen porast na 5,40 odsto.[42][43] Poskupljenje osnovnih potrepština kao što su gorivo i hrana[44] mogu izvršiti samo dodatni pritisak na američko društvo kakvo je ono trenutno.

Interesi Kine i Rusije

S druge strane, stiče se utisak da situacija u samom Avganistanu sve više ide naruku talibanima, posebno kada se uzme u obzir da se borbene operacije protiv vladinih jedinica nastavljaju istovremeno sa, po svemu sudeći, neuspješnim pregovorima koji se i dalje vode između talibanskih predstavnika i izaslanika vlasti u Kabulu.[45][46] Jedini odgovor na razvoj situacije od strane Vašingtona, Evropske unije i njihovih satelita bio je jalovi poziv talibanskom vođstvu da zaustavi svoju ofanzivu i položi oružje, što se može protumačiti kao potpuna razvedenost od stvarnosti ili pak komični pokušaj očuvanja nekog stepena značaja u situaciji koja je davno izmakla kontroli.[47]

Iako apeli Zapada nemaju željeni učinak te dijalog u Dohi stoji na mrtvoj tački, diplomatske aktivnosti sa centrom u Moskvi ukazuju da je u značajnoj mjeri Ruska Federacija postala svojevrsni posrednik između zaraćenih strana u Avganistanu. Štaviše, talibanska delegacija koja je početkom jula stigla u rusku prestonicu jasno je stavila do znanja sagovornicima iz Rusije da talibani neće dozvoliti bilo kome da teritoriju Avganistana koristi za napad na Rusiju ili susjedne države.[48]

Prilikom razgovora između dvije strane, pitanja od najvišeg značaja za Moskvu odnosila su se na onemogućavanje proizvodnje narkotika unutar samog Avganistana, borbu protiv islamskih terorističkih organizacija kao što je Al kaida i Islamska država, te sprečavanje prenošenja vojnih operacija na susjedne države, od kojih se posebno ističu Tadžikistan i Uzbekistan,[49] sa čime se talibanska delegacija u potpunosti složila, ponovno istakavši da talibansko vođstvo nema namjeru sarađivati sa teroristima niti postati mogući izvor prijetnje po svoje susjede.[50]

Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov je na konferenciji održanoj 9. jula istakao da Rusija neće preduzimati nikakve mjere sem u slučaju da dešavanja u Avganistanu dovedu u pitanje sigurnost teritorije Ruske Federacije ili njenih centraloazijskih saveznika. Ovaj stav, nekoliko puta ponovljen, predstavlja samo dio strategije Moskve prema Avganistanu. Drugi dio se ogleda u vojnim vježbama Rusije, Tadžikistana i Uzbekistana najavljenim za početak avgusta. Istovremeno, Rusija osnažuje svoje vojno prisustvo u dvijema bivšim sovjetskim republikama raspoređivanjem dodatnih snaga u okviru svoje baze[51] u Tadžikistanu te slanjem oklopnih jedinica u blizinu avganistanske granice gdje će održati avgustovski vojni manevri.[52][53]

Najveća vojna vježba u istoriji Tadžikistana, u kojoj je učestvovalo više 100.000 regularnih vojnika i 130.000 aktiviranih rezervista organizovana je kao odgovor na nedavni porast borbenih operacija. Paralelno sa eskalacijom sukoba u Avganistanu umnoženi su diplomatski kontakti između Rusije i Uzbekistana, dok su predsjednici Tadžikistana i Uzbekistana u javnim nastupima istakli da njihove vojne snage neće biti korišćene za djelovanje na trenutno stanje u susjednom Avganistanu već isključivo za potrebe odbrane teritorije njihovih zemalja.[54]

Pripadnici tadžikistanske vojske tokom vojne vežbe, Dušanbe, 22. jul 2021. (Foto: Tajik Presidential Press Service/Handout via Reuters)
Pripadnici tadžikistanske vojske tokom vojne vežbe, Dušanbe, 22. jul 2021. (Foto: Tajik Presidential Press Service/Handout via Reuters)

Sve ove aktivnosti i diplomatski potezi mogu se prevesti u jednostavnu poruku koja bi trebalo da bude sasvim jasna talibanskom vođstvu. Iz perspektive Moskve, njenih centralnoazijskih saveznika, te Pekinga, dešavanja unutar Avganistana su unutrašnja stvar dotične države. Niti jedna od navedenih država nema namjeru vojno djelovati protiv talibana, osim u slučaju da sami talibani ne započnu vojne operacije protiv susjednih zemalja, otvoreno ili putem terorističkih napada. Iako pozivi na političko rješenje krize dolaze kako sa Istoka tako i Zapada, stav susjednih zemalja upućuje na zaključak da vlada u Kabulu može računati na direktnu vojnu pomoć samo od svojih zapadnih saveznika koji, po svemu sudeći, imaju sve manje apetita za avganistansku avanturu.

Diplomatske aktivnosti talibana nisu bile ograničene na pregovore u Moskvi već su zahvatile i Iran u kojem su talibanski predstavnici istakli istu posvećenost očuvanju stabilne granice i onemogućavanju prelivanja sukoba iz Avganistana na teritoriju Teherana. S druge strane, talibansko vođstvo je jasno upozorilo Tursku protiv produžavanja prisustva njenih trupa u zemlji nakon što se Amerikanci povuku.[55] Istovremeno, odnosi između Avganistana i Kine ulaze u novu fazu, kako zbog promjene na samom terenu tako i zbog značaja koje Avganistan ima za kineski megaprojekat Pojas i put. Sami talibani su nedavno, prilikom jedne od svojih konferencija za novinare, istakli da vide Kinu kao prijatelja Avganistana te su pozvali Peking da ulaže u projekte unutar zemlje, istovremeno se obavezujući da neće pružati utočište osobama koje kineske vlasti vide kao ujgurske ekstremiste te da će osigurati sigurnost kineskih radnika i ulaganja.[56][57]

U interesu same Kine je stabilan Avganistan koji je vremenom moguće integrisati u različite evroazijske strukture,[58][59][60] te koji je zainteresovan za ekonomske projekte i saradnju.[61] Prilikom junskog susreta i trilateralnog dijaloga između kineskog, avganistanskog i pakistanskog ministara spoljnih poslova, ministar spoljnih poslova Kine Vang Ji istakao je pet tačaka čije će sprovođenje pozitivno uticati na stabilizaciju i pomirenje u Avganistanu.

Među Jiovih pet prijedloga pronašao se i onaj koji insistira na uključenju talibana u primarne političke tokove, punu podršku Avganistanu od strane međunarodne zajednice, sa posebnim naglaskom na zemlje susjede, te jačanje iskrene saradnje između Kine, Pakistana i Avganistana.[62] Sa svoje strane, talibanski glasnogovornici, osvrnuvši se na dešavanja u Sinkjangu, istakli su da su zabirnuti zbog tlačenja muslimana, no da se neće mješati u unutrašnja pitanja Kine.[63]

Popunjavanje vakuuma

Kao što se može uočiti, trenutna dešavanja u Avganistanu idu naruku država zainteresovanih za stabilizaciju situacije i onemogućavanje širenja sukoba i ekstremističkih grupa. Talibanima, koji po svemu sudeći u svojim rukama drže većinu teritorije zemlje, ne treba repriza posljednjih četrdeset godina. Naprotiv, uspješna saradnja sa Rusijom i Kinom bi samo utvrdila njihovu vlast među lokalnom populacijom te ih predstavila kao pouzdane političke aktere kako Moskvi i Pekingu tako i ostalim centralnoazijskim zemljama.

Kao i Srbija na Balkanu, Avganistan ima ulogu geopolitičke raskrsnice smještene u centar azijskog kontinenta, što predstavlja izvor i pogodnosti i problema. Sama činjenica da je talibansko vođstvo odlučilo preduzeti značajne diplomatske korake kako bi uvjerilo okolne zemlje u svoje dobrosusjedske namjere već govori u prilog tezi da trenutni talibanski pokret nije po svemu identičan svome prethodniku od prije dvadeset godina.

Iako ne treba smetnuti s uma da Moskva i Peking imaju svoje interese na centralnoazijskom prostoru, nastup Rusije i Kine je daleko od aktivnosti Sjedinjenih Država, čiji jedini stvarni uspjeh u Avganistanu, čini se, jeste povećana proizvodnja i izvoz narkotika koji imaju svima poznat negativan uticaj na društva širom Azije, Evrope i Sjeverne Amerike.

Bez obzira na razloge američkog povlačenja, jasno je da se Avganistan, isto kao i Bosna i Hercegovina, može predstaviti kao primjer uspješne američke spoljne politike jedino u krugovima američke elite. Prisustvo američkih trupa i prateće infrastrukture, vojne i obavještajne, više decenija predstavljalo je problem kako za Moskvu tako i za Peking, posebno kada se uzmu u obzir sve lošiji odnosi između ove dvije sile i kolektivnog Zapada. Odlazak Amerikanaca i njihovih saveznika pruža odličnu priliku za integrisanje Kabula u okvire evroazijskih projekata čime se istovremeno umanjuju opasnosti po Rusku Federaciju i Kinu od terorističkih organizacija, onemogućava stepen američkog uplitanja i uticaja na centralnu Aziju koji je bio dosegnut fizičkim prisustvom američkih trupa, te se otvara prostor stabilizaciji i infrastrukturnom razvoju Avganistana u skladu sa evroazijskim interesnim smjernicama, ne atlantskim. Neprirodna situacija iz posljednje dvije decenije, oličena u činjenici da je djelimičnu kontrolu nad Avganistanom imala jedna neevroazijska sila, privodi se kraju.

Iako treba sačekati i konačni odlazak američkih trupa kako bi se situacija na terenu u potpunosti mogla sagledati, stiče se utisak da je trenutno stanje u Avganistanu samo odraz šireg procesa opadanja zapadne moći i dominantnog položaja u svijetu. Prema pisanju zapadnih izvora, do kraja ove godine priroda američke misije u Iraku bi trebalo da se promjeni, te da se ograniči na obuku iračkih snaga i borbu protiv ostataka ISIL-a.[64] Neki analitičari u ovome već vide prve korake ka konačnom povlačenju američkih trupa iz ove bliskoistočne zemlje, posebno u svjetlu učestalih poziva šiitskih vođa iz samog Iraka za takvim postupkom.

Američki marinci i avganistanski komandosi posmatraju prelet helikoptera tokom borbene obuke u vojnom kampu Šorab u provinciji Helmand (Avganistan), 27. avgust 2017. (Foto: Wakil Kohsar/AFP via Getty Images)
Američki marinci i avganistanski komandosi posmatraju prelet helikoptera tokom borbene obuke u vojnom kampu Šorab u provinciji Helmand (Avganistan), 27. avgust 2017. (Foto: Wakil Kohsar/AFP via Getty Images)

Bez obzira na buduće poteze Vašingtona i dalji razvoj situacije, trenutak, pozadina i način na koji se povlačenje američkih trupa iz Avganistana odvija niti upućuje na pobjedu niti na ponašanje velike države i prve vojne sile. Vakuum koji nastaje će svakako popuniti Rusija i Kina, čije ponašanje je do sada ukazivalo na voljnost za saradnju te uzmanje u obzir interesa avganistanskih političkih aktera sve dok ti isti akteri imaju razumjevanja za crvene linije Moskve i Pekinga. Nesumnjivo su ove dvije evroazijske sile, u ovom trenutku, faktor stabilnosti na prostoru srednje Azije. Krajnja ironija čitave sage američkog povlačenja je da će čak i trenutne vlasti u Kabulu, ako se održe nakon odlaska Amerikanaca, svoju sigurnost više dugovati diplomatskim naporima Kine i Rusije negoli pokroviteljima sa Zapada.

 

Ljubiša Malenica je diplomirani politikolog

________________________________________________________________________________________________

Uputnice:

[1] https://www.theguardian.com/world/2020/sep/12/afghan-peace-talks-with-taliban-begin-in-doha-with-rocky-path-ahead

[2] https://www.nbcnews.com/think/opinion/trump-s-twitter-promises-bring-u-s-troops-home-make-ncna1244572

[3] https://standard.rs/2021/07/04/krah-liberalne-utopije/

[4] https://www.theguardian.com/us-news/2020/oct/08/donald-trump-afghanistan-us-troops-taliban

[5] https://www.stripes.com/theaters/middle_east/troop-levels-are-down-but-us-says-over-18-000-contractors-remain-in-afghanistan-1.659040

[6] https://thediplomat.com/2021/01/the-us-taliban-deal-a-year-later/

[7] https://www.longwarjournal.org/mapping-taliban-control-in-afghanistan

[8] https://www.france24.com/en/asia-pacific/20210709-taliban-says-it-controls-85-percent-of-afghan-territory-made-no-ceasefire-promise-to-us

[9] https://www.thenationalnews.com/world/2021/07/09/taliban-claim-to-control-most-of-afghanistan/

[10] https://www.aljazeera.com/news/2021/7/9/taliban-says-it-controls-85-of-afghanistan

[11] https://www.rt.com/news/528554-taliban-afghanistan-provincial-capital/

[12] https://thediplomat.com/2021/05/afghan-forces-struggle-demoralized-rife-with-corruption/

[13] https://www.dw.com/en/afghan-troops-flee-to-tajikistan-after-taliban-attack/a-58159612

[14] https://www.aljazeera.com/news/2021/7/9/taliban-afghanistan-border-crossing-iran

[15] https://www.reuters.com/world/asia-pacific/taliban-claims-control-key-afghan-border-crossing-with-pakistan-2021-07-14/

[16] https://apnews.com/article/taliban-middle-east-3ef479b1de676f00dd16dc8dcf6f4d0e

[17] https://www.washingtonpost.com/graphics/2019/investigations/afghanistan-papers/afghanistan-war-confidential-documents/

[18] https://www.politico.com/newsletters/playbook/2019/12/09/americas-longest-war-finally-has-its-pentagon-papers-moment-487846

[19] https://wikileaks.org/afg/#

[20] https://en.wikipedia.org/wiki/Afghan_War_documents_leak

[21] https://www.theguardian.com/world/2010/jul/25/afghanistan-civilian-deaths-rules-engagement

[22] https://www.bbc.com/news/world-asia-56747158

[23] https://standard.rs/2020/08/05/americki-krah-u-avganistanu/

[24] https://www.rt.com/news/528520-us-bagram-withdrawal-dark-looting/

[25] https://apnews.com/article/bagram-afghanistan-airfield-us-troops-f3614828364f567593251aaaa167e623

[26] https://time.com/6078038/bagram-airfield-afghanistan/

[27] https://www.france24.com/en/live-news/20210716-white-house-says-20-000-afghan-interpreters-asking-for-us-asylum

[28] https://www.france24.com/en/asia-pacific/20210714-us-to-evacuate-under-threat-afghan-interpreters-as-taliban-gains-ground

[29] https://www.heritage.org/gender/commentary/promise-americas-children-warns-destructive-equality-act-lgbt-agenda

[30] https://torontosun.com/news/british-library-apologizes-for-hiring-rainbow-dildo-butt-monkey-for-kids-event

[31] https://5pillarsuk.com/2019/04/01/exposed-and-explained-the-insidious-agenda-to-foist-lgbt-on-our-children/

[32] https://news.usni.org/2020/11/30/navy-will-scrap-uss-bonhomme-richard

[33] https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=266016

[34] https://www.intermagazin.rs/amerika-besna-filipinski-brod-umalo-potopio-razarac-uss-ficdzerald-video/?lang=cir

[35] https://www.propublica.org/article/trump-keeps-talking-about-last-military-standoff-iran-what-really-happened-farsi-island-navy

[36] https://www.cotton.senate.gov/imo/media/doc/navy_report.pdf

[37] https://www.marinelog.com/news/report-slams-surface-navy-culture-leadership/

[38] https://www.foxnews.com/opinion/tucker-carlson-the-woke-military

[39] https://www.defense.gov/Explore/News/Article/Article/2452807/acting-secretary-accepts-inclusion-boards-15-recommendations/

[40] https://www.washingtonexaminer.com/politics/war-goes-woke

[41] https://techstartups.com/2021/05/22/40-us-dollars-existence-printed-last-12-months-america-repeating-mistake-1921-weimar-germany/

[42] https://ycharts.com/indicators/us_inflation_rate

[43] https://www.theguardian.com/business/2021/jun/10/us-inflation-highest-rate-stocks-consumer-price-index

[44] https://www.businessinsider.com/why-are-food-prices-rising-grocery-restaurants-inflation-more-expensive-2021-6

[45] https://www.globaltimes.cn/page/202107/1229035.shtml

[46] https://www.france24.com/en/asia-pacific/20210717-taliban-kabul-officials-hold-talks-in-qatar-as-fighting-rages-in-afghanistan

[47] https://www.globaltimes.cn/page/202107/1229139.shtml

[48] https://apnews.com/article/taliban-moscow-europe-russia-51327432f1455020352826281c6c4e73

[49] https://intellinews.com/kremlin-holds-afghan-peace-talks-with-taliban-in-moscow-215321/

[50] https://intellinews.com/kremlin-holds-afghan-peace-talks-with-taliban-in-moscow-215321/

[51] https://www.chinadailyhk.com/article/229620

[52] https://www.army-technology.com/news/russia-tanks-afghan-border-military-drills/

[53] https://newsonair.com/2021/07/20/russia-to-conduct-military-drills-next-month-with-uzbekistan-tajikistan-near-afghan-border/

[54] https://eurasianet.org/tajikistan-afghan-crisis-serves-as-opportunity-to-show-off-military-might

[55] https://www.france24.com/en/asia-pacific/20210713-taliban-warn-turkey-against-extending-troop-presence-in-afghanistan-amid-us-pullout

[56] https://www.scmp.com/week-asia/politics/article/3140399/china-welcome-friend-reconstruction-afghanistan-taliban

[57] https://www.hindustantimes.com/world-news/taliban-calls-china-a-friend-promises-not-to-host-uyghur-militants-in-afghanistan-report-101625926382725.html

[58] https://nsc.crawford.anu.edu.au/publication/13223/one-belt-one-road-and-chinas-emerging-afghanistan-dilemma

[59] https://asiapowerwatch.com/chinas-economic-influence-in-afghanistan-in-a-belt-road-context/

[60] http://library.fes.de/pdf-files/bueros/kabul/15587.pdf

[61] https://foreignpolicy.com/2021/07/21/china-taliban-afghanistan-biden-troop-withdrawal-belt-road-geopolitics-strategy/

[62] https://www.fmprc.gov.cn/mfa_eng/zxxx_662805/t1881347.shtml

[63] https://edition.cnn.com/2021/07/14/asia/afghanistan-china-taliban-beijing-intl-mic-hnk/index.html

[64] https://www.bbc.com/news/world-us-canada-57970464

 

Naslovna fotografija: John Moore/Getty Images

 

Izvor princip.news

 

BONUS VIDEO:

Svet
Pratite nas na YouTube-u