P. Ćeranić: Podela BiH je ideja Alije Izetbegovića

Podelu BiH kao političko rešenje višedecenijskog sukoba nije lansirao Dodik. To je ideja Alije Izetbegovića i njegovih savremenika s kojima je ratovao, ali se povremeno i dogovarao o podeli

Strategija da se Dejtonski sporazum urušava na štetu srpskog naroda nije od juče. Još 2008. godine tadašnji predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Sulejman Tihić ukazivao je na sastancima sa ambasadorima pojedinih zapadnih zemalja da „Dejton treba ukidati postepeno, uz doradu“, u čemu je uvijek bio podržan od prisutnih. Ambasadori su podržavali i Tihićevu tezu da „OHR ne treba da ode dok se Dejton ne sprovede u cjelosti, a kada OHR ode ovlasti OHR-a treba prenijeti na BiH“.

Tihićev nasljednik na poziciji „prvog u Bošnjaka“, Bakir Izetbegović, držao se utvrđene strategije, uz smjernice koje je dijelio saradnicima: „Sa Srbima treba polako, nekoga potkupiti, nekog ucijeniti“.

Od tada do danas stvari se nisu mijenjale, a politika postepenog ukidanja Dejtona metodom pritisaka i ucjena doživjela je kulminaciju nedavnom odlukom Ustavnog suda BiH da šume Srpske proglasi državnom imovinom. Reakcija iz Srpske, a koja se svodi na zahtjev za povratak otetih nadležnosti i primjenu izvornog Dejtonskog sporazuma, naišla je na osudu u Sarajevu, uz optužbe Milorada Dodika da „ruši Dejton“ i da se zalaže za podjelu BiH.

Orkestrirana kampanja protiv Dodika tek je uzela maha, iako on uporno ponavlja da Srbi nisu za ratnu opciju, i da se Srpska namjerava služiti isključivo političkim sredstvima.

Srbi ni 91. ni 92. nisu planirali rat, niti znali kako će se događaji odvijati. Zapad je planirao sukobe.

Naime, odmah nakon disolucije Sovjetskog Saveza, što je za posljedicu imalo raspuštanje Varšavskog ugovora, geopolitička slika svijeta počela je da se mijenja. Rušenje Berlinskog zida je značilo ujedinjenje Nijemaca u jednu državu, a ubrzo je Njemačka ispoljila ambiciju da uticaj širi izvan svojih granica.

Pravac političkog i ekonomskog širenja Njemačke tradicionalno je vodio prema Turskoj, odnosno ka resursima Istoka. Prepreka se vidjela u Jugoslaviji, te su u njoj podržane separatističke snage. Njemačka je bila predvodnik zemalja koje su priznavale jugoslovenske republike za samostalne države. Uslijedili su sukobi, najprije u Sloveniji, potom u Hrvatskoj, a u Bosni i Hercegovini rat je trajao najduže i bio najkrvaviji.

Da li se rat u BiH mogao izbjeći?

Jeste. Kutiljerov plan, poznat i kao Lisabonski sporazum, bio je mirovni sporazum koji su predložili Piter Karington i Hose Kutiljero. Sporazum je bio rezultat mirovne konferencije održane u februaru 1992. godine, a planom je bila predviđena etnička podjela teritorija i veća ovlašćenja lokalnim, nauštrb centralnih vlasti. Sve strane su potpisale sporazum 18. marta 1992. godine, ali je nakon deset dana Alija Izetbegović povukao svoj potpis neposredno nakon sastanka sa američkim ambasadorom u Jugoslaviji Vorenom Cimermanom u Sarajevu.

U tadašnjoj Skupštini SR BiH Izetbegović je izjavio: „Žrtvovaću mir za suverenu BiH“.

Izetbegovićevo žrtvovanje mira odnijelo je hiljade života već 1992. godine pa se novi pokušaj dolaska do mirnog rješenja dogodio u Ženevi 16. septembra 1993. godine. Deklaraciju o Uniji Republika potpisali su Izetbegović i Silajdžić sa bošnjačke strane, a sa srpske Karadžić i Krajišnik, i Slobodan Milošević kao svjedok.

Sporazumom je bilo predviđeno da se zajednička država zove Unija Republika, a svaka od zaraćenih strana bi zadržala teritorije koje je imala pod kontrolom. Srbima je ostavljena mogućnost da nakon dve do tri godine sprovedu referendum o otcjepljenju iz Unije. Sporazum je trebalo da bude potvrđen nakon deset dana na Bošnjačkom saboru koji je održan u sarajevskom hotelu Holidej in. Interesantno je da su tom događaju prisustvovali i čak u prvom redu sjedili, jedan do drugog, ambasador Sjedinjenih Država za BiH Viktor Jakovič i ambasador Irana u BiH Tahir Veharijan.

Saboru je prisustvovao i ajatolah Dženeti, ispred Irana zadužen za pomoć muslimanima u BiH. Dženeti je u Sarajevo stigao u pratnji Kasema Sulejmanija, iranskog generala kojeg su američke snage ubile 3. januara 2020. godine na izlasku iz aerodrom u Bagdadu.

Na Bošnjačkom saboru je odbačen dokument koji su Izetbegović i Silajdžić potpisali, a nije teško odgonetnuti na čiju intervenciju. Nakon toga Dženeti je otišao u Zagreb, gdje je održavao zanimljive kontakte u vili Vajs, a imao je vrlo zapaženu ulogu u organizovanju dolaska dobrovoljaca iz arapskog svijeta u BiH, kao i dostavi oružja, što je bilo direktno kršenje embarga UN.

O navedenom se šire može pročitati u knjizi dr Ive Komšića Preživljena zemlja – Tko je, kada i gdje dijelio BiH, a na Deklaraciju o Uniji Republika krajem jula 2020. godine podsjetio je poznati britanski list Gardijan, uz predočene dokumente.

Podjelu BiH kao političko rješenje višedecenijskog sukoba nije lansirao Dodik. To je ideja Alije Izetbegovića i njegovih savremenika s kojima je ratovao, ali se povremeno i dogovarao o podjeli BiH, kao političkom rješenju.

 

Autor Predrag Ćeranić

 

Naslovna fotografija: Pierre Verdy/AFP via Getty Images

 

Izvor sveosrpskoj.com, 17. oktobar 2021.

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u