Dejmon Vilson: SAD su uložile mnogo u Balkan i žele da završe posao

Bivši potpredsednik američkog Atlantskog saveta naglasio je da postoji nedovršeni posao reformi na Balkanu i najavio da će NED na čijem je čelu udvostručiti podršku regionu

Srbija je danas bliža Briselu nego Moskvi, ali ne postupa uvijek u skladu sa tim opredeljenjem, rekao je u ekskluzivnom intervjuu za Glas Amerike Dejmon Vilson, novi predsjednik i izvršni direktor Nacionalne zadužbine za demokratiju, američke nevladine organizacije posvećene jačanju demokratskih institucija širom svijeta, uključujući i Balkan. Vilson je upozorio i na zabrinjavajuću situaciju na medijskoj sceni Srbije, ocjenjujući da se stvara atmosfera u kojoj ljudi ne mogu da se osjećaju bezbjedno. Bivši potpredsjednik američkog Atlantskog savjeta je naglasio i da postoji nedovršeni posao reformi na Zapadnom Balkanu i najavio da će organizacija na čijem je čelu udvostručiti podršku regionu.

Tokom karijere ste pomno pratili situaciju na Balkanu, uključujući i dok ste bili u Atlantskom savjetu. Da li smatrate da region nazaduje, i kada je riječ o stabilnosti i stanju demokratije?
– Mislim da region ima veliki potencijal. Susrećem se sa mnogo talentovanih ljudi iz tog dijela svijeta. Da, postoji mir. Ali to nije zadovoljavajuće za aspiracije, zahtjeve ljudi. Gledamo kako se sela prazne zato što nema ekonomskih šansi. Vrši se pritisak nad nezavisnim medijima u nekim zemljama. Raste uticaj ruske i kineske autoritarne državne kontrole. To nije budućnost za region i ljudi traže više, žele bolje. I vidjeli smo određeni napredak, ali i neke probleme. Ukupno, prisutno je nezadovoljstvo, ne izdvajamo Balkan – demokratija i sloboda su pod pristikom svugdje širom svijeta. Međutim, ono što ja čujem od ljudi u regionu je da žele i očekuju više prava, ekonomskih šansi, sposobnosti da sami odlučuju o svojoj sudbini. I da, moja očekivanja su velika zato što znam šta je moguće. Vidim to u motivisanosti i aspiracijama izuzetno talentovanih ljudi. Balkan još ne postiže rezultate na nivou koji narod očekuje.

Da li međunarodna zajednica, a tu mislim na glavne aktere SAD i EU, ulaže dovoljno napora da pokrene stvari na Balkanu, imajući u vidu i da politički lideri nisu uvijek spremni da urade ono što je neophodno, i da je region podložan stranim uticajima – prije svega ruskom i kineskom?
– Kao što znate, ja se snažno zalažem za američki i transatlantski, američko-evropski konstruktivni angažman u regionu da bi se podržala njegova posvećenost reformama i aspiracijama da bude dio Evropske unije, a u pojedinim slučajevima i NATO saveza. To čujemo i od ljudi na terenu i lidera. Vidite reforme koje se sprovode u Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, a zatim imati blokadu u Evropskoj uniji i to nije u redu. I kada zemlje donose teške odluke, sprovode reforme i preduzimaju politički rizik, ja želim da taj proces napreduje.

To ima veze sa većim očekivanjima od zemalja u regionu, ali i razumjevanjem da je saradnja SAD i Evropske unije da se podrži taj proces i dalje ključna. I nadam se da ćemo sa novim akterima u Americi vidjeti nastavak posvećenosti tom cilju. I razočaran sam što u Evropskoj uniji, koja je toliko ključna za budućnost regiona, koja je uložila toliko novca, toliko investirala u reforme, pokazala toliku posvećenost razvoju infrastrukture, što imate politički problem koji blokira zemlje kao što su Sjeverna Makedonija i Albanija. Trebalo bi da budemo bolji.

Kao što znamo, Gabrijel Eskobar, koji je prethodno bio u ambasadi u Beogradu, novi je izaslanik u Stejt departmentu za Balkan. Predsjednik Bajden je takođe imenovao iskusnog diplomatu Kristofera Hila za novog ambasadora u Srbiji. Da li to vidite kao veću angažovanost Bajdenove administracije na Balkanu?
– Riječ je o timu koji poznaje region, o profesionalcima sa dubokom eskpertizom koji će biti na ključnim pozicijama. Od predsjednika pa nadalje, i članova Kongresa, ima mnogo ljudi koji su godinama bili posvećeni pružanju podrške regionu. Imate tim koji to može da uradi. S pravom ćemo vršiti prisak i željeti da Evropa ima vodeću ulogu, da to uradimo u partnerstvu sa Evropom, to mora biti urađeno u tandemu. Američko liderstvo je ključno, ali treba prepoznati da sa nizom globalnih pitanja na agendi Balkan neće biti glavni prioritet u Vašingtonu, ali jeste nešto što ljudi razumiju. Ima nedovršenog posla, uložili smo mnogo i želimo da se to i završi. Što se tiče Zadužbine, mi smo posvećeni i prisutni dugoročno. I nećemo okrenuti leđa. Posvećeni smo demokratskoj budućnosti regiona.

„Netransparentne ekonomske aktivnosti Kine“

Kako komentarišete nedavne izvještaje o kršenjima prava vijetnamskih radnika u kineskoj fabrici Linglong u Srbiji? Srpski zvaničnici tvrde da je reč o izmišljenim političkim tvrdnjama usmjerenim protiv kineskih investicija. Ali ovo nije prvi izvještaj o lošim uslovima života i rada u kineskim fabrikama u Srbiji.
– Ne poznajem detalje svih slučajeva, ali to je suština postojanja nezavisnih medija – da istražuju takve stvari. Sva naša društva su opterećena nepravdama i zavisimo od istraživačkih novinara i civilnog društva da nam pomognu da to razotkrijemo. Takvu praksu smo vidjeli u mnogim zemljama širom svijeta gdje imate kineski ekonomski angažman koji nije u skladu sa meritokratijom i vladavinom prava, na način na koji možete da očekujete od investicija iz Evropske unije ili američkih kompanija. Niko ne želi da Kinezi u Srbiji posluju na način na koji se ne poštuju srpski zakoni, ne poštuju radnici u Srbiji ili kojim se stvara neka vrsta presedana o tome kako to sve posmatrati. I ja pozdravljam one koji mogu da razotkriju ono što se događa. Znamo da su Kinezi netransparentni kada je reč o načinu na koji vode ekonomske aktivnosti.

Kakav uticaj Kina stiče kroz investicije u Srbiji? I kako Zapad može tome da se suprostavi, ako zapadne kompanije nisu spremne na velike investicije u Srbiji?
– Sve se to vraća na pitanje gdje srpski narod želi da bude i kako da izvrši pritisak na vladu da se to ostvari. Razgovarao sam sa mnogo ljudi u Srbiji i bilo koja majka, koja razmišlja o budućnosti svoje ćerke, razumije da ako želi da njeno dijete radi za kompaniju koja će poštovati njene talente i vještine, da obrazovanje stvara šanse i da može da ih poveže sa širim evropskim tržištem. I to je ono što srpsko društvo zahtijeva. A kako odgovoriti na to? Povremeno vidite opasnu igru, gdje mislite kako možete da podstaknete dve zemlje da se takmiče. Mislim da je potrebna jasnoća o tome u kom smjeru se Srbija kreće i kako će biti dio slobodnog i demokratskog svijeta i postići napredak u ostvarenju cilja da bude dio Evropske unije, a ne ambivalentna u pogledu riješenosti da bude dio te zajednice.

Predsjednik Aleksandar Vučić sastao se sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Vučić već godinama pokušava da balansira između Rusije i Evropske unije. Da li je Beograd danas bliži Moskvi ili Briselu?
– Nema sumnje da je Srbija bliža Briselu, ali ne postupa uvijek u skladu sa tim. Razumijem da postoje istorijske veze. Ja volim istoriju regiona, to je jedan od razloga zbog kojih sam zavolio Balkan, samo čitajući o njegovoj izuzetnoj istoriji. Ja se informišem o istoriji da bih razmišljao o budućnosti. I mislim da predsjednik Vučić zna gdje je budućnost Srbije, čuo sam ga da to javno govori. Ako imate viziju da će vaša zemlja konačno biti dio Evropske unije, postoje stvari koje proističu iz toga, i šta to znači za vašu demokratiju, način na koji tretirate novinare i civilno društvo u vašoj zemlji, za spoljnopolitičke odnose koju vodite u skladu sa drugim demokratijama u EU. I zbog toga pojedini ljudi ne razumiju uvijek pristup Beograda.

U Srbiji će na proljeće biti održani redovni predsjednički i vanredni parlamentarni izbori. Da li smatrate da izbori mogu da budu fer i slobodni, imajuću u vidu nedostatak slobode medija, vladavine prava i pad demokratije, što pokazuju izvještaji Evropske komisije i međunarodnih nevladinih organizacija?
– Ja neću biti taj koji će to procjenjivati. Slušam predstavnike srpskog civilnog društva, novinare, koji su zabrinuti. I pozitivan korak za Srbiju, da bi bila dio evropske budućnosti, je da pokaže da je dio demokratskog svijeta održavanjem slobodnih i otvorenih izbora. Ono što nije zdravo, i to smo u mnogim aspektima vidjeli u Crnoj Gori – jeste da jednopartijska kontrola tokom vremena ima posljedice. To ne predstavlja zdravu, energičnu razmjenu ideja, slobodnu debatu u društvo. To su principi koji su ključni za vršenje pritiska na vladu, na društva da postižu bolje rezultate. I veliko pitanje za bilo koje izbore je kako će izgledati medijska scena. Kako politički akteri mogu da djeluju u zemlji. I ako pogledate medijsku scenu, naročito u Srbiji, postoji realna zabrinutost.

Kako komentarišete tvrdnje da predsjednik Vučić čvrsto kontroliše medije u Srbiji?
– To je jedan od zabrinjavajućih aspekata – bilo koje otvoreno demokratsko društvo zavisi od slobodnih i nezavisnih medija. I vidjeli smo te izazove u mnogo mjestima, ali je to naročito izraženo u Srbiji. Da bi ste imali otvorenu debatu u društvu o pitanjima, da bi ste razmatrali kako se rešava problem kovida, šta radite sa kineskim investicijama, kakvi su izborni uslovi, veoma je važno je da imate energičnost nezavisnih medija. I vidjeli smo izazove u Srbiji, gdje su pod pritiskom oni koji pokušavaju da pruže te glasove. Vidjeli ste pritvaranje Ane Lalić, novinare koji su targetirani na protestima u julu 2020. godine. Zatim imate ubistvo Slavka Ćuruvije 1999, gdje pravda još nije ostvarena u tom slučaju. Vidjeli ste u aprilu 2021. napad na Daška Milinovića, iz Nezavisnog udruženja novinara Vojvodine. Time se stvara atmosfera koja može da bude složena, gdje se ljudi ne osjećaju bezbjedno. I to pitanje je nevjerovatno važno za budućnost Srbije – kakav je osjećaj kada je riječ o slobodi medija, o tome da možemo otvoreno da razgovaramo o pitanjima. Demokratija u Srbiji će zavisiti od toga i očigledno je da tu još ima posla.

Još jedno pitanje s kojim se Srbija suočava je rešavanje odnosa sa Kosovom. Kakvi su izgledi da Beograd i Priština postignu dogovor, imajući u vidu zastoje u dijalogu, rast tenzija i nedavne incidente?
– Nema mnogo kratkoročnih izgleda. Mislim da je predsjednik Vučić uvidio da će neriješeno pitanje Kosova nastaviti da drži Srbiju nazad kada je riječ o njenim aspiracijama. Imali smo promjenu vlade na Kosovu. I dalje mislim da je pomirenje dio priče o evropskim integracijama. Dio priče o demokratijama koje priznaju svoju prošlost, grade budućnost i razumiju da će konačno prosperitet Kosova i Srbije biti povezani kao dio nekog sporazuma. To se, nažalost, neće dogoditi danas, ali se nadam da je to nešto na šta će se EU i američka vlada fokusirati da bi podržali strane u pregovorima.

Kakav je vaš stav o inicijativi Otvoreni Balkan – da li ona otvara vrata za veći uticaj Beograda i kako neki smatraju širenje ideologije srpskog sveta ili je to dobar način za ekonomsku integraciju regiona kako bi se privuklo više zapadnih investitora?
– Treba razdvojiti te stvari. Budući srpski svet – to nije realnost. Razgovarajte sa bilo kim širom regiona i nema otvorenih vrata za takvu vrstu pristupa. Albanija neće biti dio toga, to jednostavno nije realnost. Da, neki nacionalisti i intelektualci možda promovišu taj koncept, ali to nije smjer u kojem se krećemo. Znamo da je ovaj region godinama daleko od toga da bude dio zajedničkog evropskog tržišta i ključni izazov je kako stvoriti atraktivnije zajedničko tržište gdje postoje prilike za ulaganje u obimu koji može da privuče zelene investicije, zapadne, evropske i američke investicije širom regiona, da se obezbijedi veće tržište, počnu da se uklanjaju barijere i pomogne u pripremama pripremi za lakšu integraciju u evropsko tržište. Postoje elementi koji su veoma važni u pripremama za evropsku budućnost regiona. Ali znam da je to lakše reći nego uraditi.

„Dodikova retorika je igranje sa vatrom“

Kako komentarišete trenutnu situaciju u Bosni i Hercegovini, posebno s obzirom na, kako je Zapad vidi, zapaljivu retoriku Milorada Dodika?
– Stvarno sam zabrinut zbog onoga što se dešava u Bosni i zabrinut sam zbog onoga što je bio stalni tempo jedne korumpirane autoritarne tendencije, izgrađene na okosnici nacionalističke i secesionističke retorike, uz flertovanje s Moskvom, koja je zaista vođena korumpiranim kanalima. Mislim da je ovo medvjeđa usluga prema narodu Bosne i Hercegovine, ali i narodu Republike Srpske. Tako da se poprilično brinem zbog toga. I mislim da je to ponekad i odraz neuspjeha da se pozabavimo osjećajem trenda tranzicione pravde, da se nismo u potpunosti pozabavili izazovima prošlosti, a to nastavlja da oblikuje destruktivnu budućnost. To nije recept za uspjeh. Mladi briljantni Srbi, Bošnjaci i Hrvati koji žive u Bosni i Hercegovini, svoju budućnost će tražiti negdje drugdje. I imaćete depopulaciju zemlje ako ova vrsta vođstva ne dovede zemlju na pravi put za prilike.

Da li je Zapad naučio lekciju iz 90-ih u Bosni i Hercegovini, na Balkanu, imajući u vidu da gospodin Dodik i dalje radi šta hoće? On podriva državne institucije, podriva vojsku, u suštini gura Republiku Srpsku ka nezavisnosti.
– Znate, Evropska unija i Sjedinjene Države imaju važnu ulogu, bez sumnje. Ali u konačnici, ovo se mora odnositi na to kako ljudi u Bosni pomažu u određivanju i stvaranju vlastite budućnosti. I mislim da je to ulaganje koje želimo da napravimo u civilno društvo i medije, da ne dozvolimo da Bosna bude pijun korumpiranih političara ili velikih sila, već da stavimo neku moć i djelovanje u narod Bosne i Hercegovine, u civilno društvo, u medije, da se lideri pozivaju na odgovornost. I mislim da to mora biti dio jednačine. To ne može biti samo recept pripremljen u Briselu i Vašingtonu.

Da li međunarodna zajednica, odnosno, Brisel i Vašington, ima jasan plan kako prvo zaustaviti destabilizaciju Bosne, što bi očigledno bilo vrlo opasno s obzirom na lekcije naučene iz 90-ih?
– Pazite, ja nisam u vladi SAD-a i ne mogu govoriti u ime američke vlade, tako da zapravo ne želim komentirati njihov plan. Ali samo znam da ni nametanje spolja nije jedini odgovor. Mora da postoji neka aktivnost ovdje. Ako želite održive rezultate i rješenja, kako da osmislimo uključivanje i osnaživanje glasova ljudi iz Bosne i Hercegovine u tu vrstu rezultata i rješenja. I vidjeli smo da civilno društvo radi. Vidjeli smo kako multietnički napori i sfera novinarstva pokušavaju da pozovu ljude na odgovornost. Mislim da to mora biti dio jednačine onoga što će osigurati dugoročnu stabilnost. Zato što to neće biti napisano u Vašingtonu ili Briselu.

Kako onda reagovati na Dodikovu retoriku? Pojedini prijete i sankcijama…
– Znate, ova vrsta retorike je igranje s vatrom, tako da on za to mora biti odgovoran i svom narodu i međunarodnoj zajednici.

Bosna je jedina zemlja Zapadnog Balkana koja nije pozvana na Samit za demokratiju, koji će početkom decembra organizovati predsjednik Bajden. Kako to komentarišete? Šta može biti rezultat samita?
– Da, to što je Bosna neuredna priča je dio razloga zašto nije za tim stolom. Pitanje je ko bi bio za stolom, kako bi se to uradilo. Disfunkcionalnost je ta koja omogućava Bosni da ne postigne ono za što zaista ima potencijal. Šire govoreći, Samit za demokratiju je važna prilika da se usredsredi svjetski razgovor o važnosti demokratije danas. Mislim da je odlučujući izazov našeg vremena da li demokratija ili autokratija donosi rezultate za više ljudi širom svijeta. Vidjeli smo pravi izazov demokratiji i slobodi predvođen autoritarnim oživljavanjem oštre moći, podstaknut usponom Pekinga i agresivnim pristupom Moskve.

Vilson: Vrijeme da se okonča demokratsko nazadovanje

Gospodine Vilson, ljetos ste preuzeli položaj predsjednika i izvršnog direktora Nacionalne zadužbine za demokratiju. Šta će vam biti u fokusu na novom položaju?
– Nacionalna zadužbina za demokratiju je na prvim linijama pružanja podrške onima koji promovišu demokratiju širom sveta. I to je hitna i neophodna misija, koja je pod pritiskom. To je i jedan od razloga zašto sam došao u ovu organizaciju – ako pogledam svijet danas, mislim da je demokratija protiv autokratije odlučujuće pitanje za njegovu budućnost – da li ljudi mogu da odlučuju o svojoj sudbini. Nacionalna zadužbina za demokratiju je dio te jednačine. Mi smo američka fondacija za slobodu i demokratiju, koju je osnovao Kongres za vrijeme predsjednika Regana. Okupljamo demokrate i republikance, biznise, radničke organizacije. Nezavisna smo fondacija, koju podržavaju poreski obveznici, sredstvima koje izdvaja Kongres, da bi podržali demokratske institucije i principe širom svijeta. Vaši gledaoci znaju da je ovo težak period za demokratiju i slobodu. Ima mnogo problema, ne samo na Balkanu, već širom svijeta. Demokratije nazaduju 15 godina i to mora da se zaustavi. Demokratije moraju da se ujedine i povrate zamah. Vrijeme je da se okonča ovo demokratsko nazadovanje. I zadužbina pomaže da se podrže organizacije i aktivisti širom svijeta koji su na prvim linijama slobode, koji civilno društvo čine energičnim i koji će na kraju pomoći da se okonča demokratsko nazadovanje i započne novi demokratski talas.

Koji su vam ciljevi u istočnoj Evropi i regionu Zapadnog Balkana?
– Ponosan sam na to što zadužbina istrajava. Naročito smo posvećeni Balkanu gdje smo prisutni decenijama. Kako su se drugi donatori povlačili iz zemalja, mi smo ostali posvećeni i prisutni. Postoji nedovršeni posao reformi koje bi trebalo da osiguraju da je Zapadni Balkan dio slobodnog svijeta i demokratskih institucija kojima teži. Naš posao u regionu je ključan. Ponosan sam što mogu da kažem da je Zadužbina u procesu da udvostruči napore u regionu, da udvostruči podršku narodu na Zapadnom Balkanu i njihovim aspiracijama da postanu dio demokratskog, slobodnog svijeta. Došao sam u Zadužbinu sa snažnom riješenošću da se pozabavim nedovršenim poslom širom Evrope. Okrenuti smo istočno, ka Moldaviji, Ukrajini, Bjelorusiji, ali sam takođe veoma usredsređen na Jugoistočnu Evropu. Usredsređeni smo na vodeća pitanja – šta je najvažnije za demokratiju u regionu. Slušamo šta nam govore oni koji su na terenu. To znači da stojimo uz civilno društvo, uz nezavisne medije koji su pod pristikom, uz one koji mogu da obezbijede odgovornost vlade da pruži rezultate, koji dobro poznaju pitanja korupcije, vladavine prava, pravosuđa ali i tranzicione pravde – postoje neka neriješena pitanja u vezi sa pravdom u regionu – kao i načine da se podrži višestranačka demokratija koja je ključna za buduće aspiracije ljudi u regionu.

Pomenuli ste da će zadužbina da udvostruči napore u regionu. O kakvoj podršci govorimo? Finansijskoj?
– Riječ je i o materijalnoj i moralnoj podršci. Materijalno, srećni smo što je u vrijeme geopolitičkih izazova s kojima se demokratija suočava kao i, kako su ljudi širom svijeta to posmatrali, perioda neizvjesnosti u Sjedinjenim Državama, što su se demokrate i republikanci u Kongresu udružili da ulože američke resurse u podršku demokratiji širom svijeta. I došao sam u Zadužbinu koja je dobila povećanu podršku Kongresa, veći broj sredstava, što nam omogućava da povećamo prisustvo i podršku – kroz institucije kao što su Međunarodni republikanski institut, Nacionalni demokratski institut, Centar solidarnosti, Centar za međunarodno privatno preduzetništvo – koji otvaraju kancelarije, vraćaju se u region u nekim slučajevima, proširuju svoje programe. Istovremeno, ovdje u Zadužbini se susrećemo sa izvanrednim, hrabrim novinarima koji inspirišu, organizacijama iz civilnog društva koje su ključne za demokratsku kulturu, uz koje možemo da stojimo i da podržimo njihove ideje i interese. Kao lider Zadužbine, osiguraću da i dalje pratimo kako možemo da podržimo reforme i napredak u regionu.

 

Autor Milena Đurđić

 

Naslovna fotografija: Snimak ekrana/Jutjub/National Endowment for Democracy

 

Izvor Glas Amerike, 26. novembar 2021.

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u