P. Ćeranić: Povratak na izvorni Dejtonski sporazum je sve što Srbi traže

U oblasti bezbednosti to se odnosi na ponovno formiranje Vojske Republike Srpske i obaveštajne službe. Sa tim novim (starim) institucijama, Republika Srpska će biti još stabilnija

Otkako je predsjednik Dodik najavio povratak na izvorni Dejton i vraćanje otetih nadležnosti Srpskoj, u političkom Sarajevu i mejnstrim medijima nakon početne nevjerice uslijedila je orkestrirana medijska kampanja.

Metodi su poznati – poslovična zamjena teza o narušavanju Dejtona koju sprovode zvaničnici Srpske, o ugroženosti puta Bosna i Hercegovine u EU, o evroatlanskim integracijama koje Banjaluka sprečava itd.

Priziva se „crna lista“ na kojoj Srba odavno nije bilo, postojeća američka, ali i novokomponovana crna lista EU na kojoj će da budu srpski lideri koji neće da budu „sluge pokorne“.

Poželjna je i intervencija NATO, jer se u srpskoj inicijativi za povrat svega što im je Dejton dao, a visoki predstavnici oduzeli, vidi dolazak ruskih vazdušno-kosmičkih snaga i „Specnaza“.

Koristi se tužakanje umjesto da se sa sugrađanima i susjedima razgovara na ravnopravnim osnovama u ime zajedničkog dobra.

Kako vrijeme odmiče, postaje jasno da velika galama rezultat ne daje, pa se počelo otvoreno prijetiti ratom. Iz medija se već „puca“.

Kao primjer navodimo emisiju „Izazovi“ BN Televizije. „Boje Srpske“ branili su univerzitetski profesori Radomir Lukić i Milan Blagojević, dok su boje političkog Sarajeva branili Dževad Mahmutović iz SDA i Branko Dokić iz PDP-a. Kako, inače, objasniti Dokićev stav da je „sve ono što je preneseno sa entiteta na institucije Bosne i Hercegovine uz saglasnost entiteta izvorni Dejton“ i da „nema druge“.

Profesoru Blagojeviću, koji se takvoj interpretaciji Dejtona usprotivio, Dževad Mahmutović je zbog iznesenog mišljenja poručio da napusti Bosnu i Hercegovinu i da ide iz nje. Na pomen donošenja novog ustava Srpske i sprovođenje referenduma, Mahmutović je rekao da „to znači rat“.

Ono što naročito „para oči“ Bakiru Izetbegoviću i njegovim istomišljenicima je povrat nadležnosti u oblasti bezbjednosti. Naime, u Dejtonskom sporazumu spominje se deset nadležnosti BiH. Bezbjednost nije jedna od njih. Tako je Republika Srpska sve do 2004. godine imala svoju vojsku i obavještajnu službu.

Uslijed velikih, direktnih i indirektnih pritisaka, stvorene su Oružane snage BiH, a entitetske vojske se utopile u tu zajedničku vojnu formaciju. Identična situacija je bila i u obavještajnom sektoru, jer su Obavještajno-bezbjednosna služba Republike Srpske i Federalne obavještajno-sigurnosne službe integrisane u jednu, Obavještajno-bezbjednosnu agenciju BiH.

Umjesto na ravnopravnim osnovama i shodno Zakonu o OBA, koji kaže da će unutrašnja struktura ove službe (ili agencije) pratiti ustavno ustrojstvo BiH, stvari su se odvijale drugačije. Umjesto formiranja dviju kancelarija (za Republiku Srpsku i za Federaciju BiH) formirane su četiri kancelarije, koje prelaze međuentitetske linije.

Umjesto srastanja u agenciju koja bi zadržala strukturu shodno ustavnom poretku BiH, dogodilo se da je Federalna obavještajno-sigurnosna služba (FOSS) jednostavno „progutala“ Obavještajno-bezbjednosnu službu Republike Srpske (OBS).

Podređenost srpskih kadrova za rezultat je imala da su glavna meta rada Obavještajne agencije bile institucije Srpske, a najvažnija meta bio je onaj koji se za interes Srpske najviše zalagao – Milorad Dodik.

Prvi „opipljivi“ rezultat obavještajnog djelovanja Obavještajne agencije bio je stavljanje Milorada Dodika na tzv. „crnu listu“ SAD zbog iskonstruisanih optužbi da narušava Dejtonski mirovni sporazum. Međutim, nije Dodik jedini političar kojim se Obavještajna agencija bavi.

Postoje i druge ličnosti iz političkog i javnog života, odnosno svi koji se smatraju političkim oponentima politike koja se kreira u političkom Sarajevu, postali su meta Obavještajne agencije. Obavještajna agencija te ličnosti tajno prati, snima razgovore, preko probranih novinara i medija plasira svoje informacije i dezinformacije, ali i informiše zapadne ambasade o njima.

Prvi dio informacija te prirode zasnovan je na korišćenju otvorenih izvora, odnosno informacija koje postoje u medijima, i on je vjerodostojan. Recimo da je predsjednik Dodik otputovao u Moskvu i sastao se sa predsjednikom Putinom, direktorima Gazproma i Zarubežnjefta – informacije su u koje ne treba sumnjati. U drugom dijelu informacije slijedi nadogradnja – govori se o „opakim planovima“ Srba i Rusa, odnosno, pušta se „mašti na volju“.

Kada je riječ o Oružanim snagama BiH, odnosno zajedničkoj vojsci, ona ne predstavlja ni prijetnju ni zaštitu građanima BiH. Isključivo je u funkciji međunarodnih vojnih misija, te su se vojnici BiH sve tri nacionalnosti slali na ratišta koja otvara NATO pakt – najčešće u Avganistan i Irak.

NATO vrši veliki pritisak na BiH da bude dio NATO, iako su vojne formacije BiH male i za NATO beznačajne, ali je ulazak BiH u NATO prvenstveno pitanje od političkog značaja. To se nije dogodilo zbog protivljenja Republike Srpske.

Zbog svega navedenog, i niza drugih razloga, iz Republike Srpske je pokrenuta inicijativa o vraćanju otetih nadležnosti Republici Srpskoj. Snažnu podršku ovoj ideji dale su dvije stalne članice Savjeta bezbjednosti UN – Rusija i Kina.

U oblasti bezbjednosti to se odnosi na ponovno formiranje Vojske Republike Srpske i obavještajne službe.

Sa tim novim (starim) institucijama, Republika Srpska će biti još stabilnija.

Povratak na izvorni Dejtonski sporazum je sve što Srbi traže. Jer, Bosna i Hercegovina je moguća, ali ne ona koja odgovara samo jednom narodu već Bosna i Hercegovina po volji svih.

Dejtonski sporazum je upravo to.

 

Naslovna fotografija: U.S. Air Force/Staff Sgt. Brian Schlumbohm

 

Izvor sveosrpskoj.com, 03. decembar 2021.

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u