Crna gora i zabrinuti „eksperti“

Nakon godinu dana vlade Zdravka Krivokapića situacija u Crnoj Gori i dalje nije dobra, a opasnost po Srbe i SPC još uvek nije prošla. Nažalost, srbofobija je i dalje prisutna

Zdravko Krivokapić je 7. decembra održao prezentaciju povodom obilježavanja prve godine rada nove Vlade Crne Gore, na kojoj je predstavio „kapitalne“ rezultate.

„Poslije godinu dana, ne znam odakle da krenem. Kada bi pričali o mjerljivim rezultatima, bili bi nam potrebni dani price. Zatekli smo bezakonje, tihu opstrukciju, zarobljeno pravosuđe, na svakom koraku dokaze nepotizma, praznu kasu… Oni koji nas danas kritikuju ostavili su nas bez ijednog ugovora za nabavku vakcina. To je, najblaže rečeno, nedopustivo ako brinete o građanima. Tvrdim da će ova Vlada ostati kao jedna od najuspješnijih u istoriji Crne Gore“, istakao je Krivokapić.[1]

Premijer Krivokapić je na prezentaciji pričao o svemu, samo ne o glavnim obećanjima pre izbora 2020. godine. A tada su, između ostalog, data obećanja o potpisivanju Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, prestanku srbofobne politike u Crnoj Gori, oslobađanju Crne Gore od Đukanovićevog kriminalnog sindikata. Međutim, ništa od navedenog nije ispunjeno. Ako bismo mogli opisati rad nove crnogorske Vlade jednom rečju, onda bi ta riječ bila – demagogija!

Pritajena srbofobija

Posle veličanstvenih litija, na krilima Srpske pravoslavne crkve, došlo je do pada sa vlasti Demokratske partije socijalista. Srpski narod u Crnoj Gori se konačno ponadao da su bolja vremena došla – i da je fašistička politika DPS-a oličena u liku Mila Đukanovića – prošlost. Međutim, nije mnogo trebalo da se vidi da situacija u Crnoj Gori i dalje nije dobra, a da opasnost po Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu još uvek nije prošla. Nažalost, srbofobija je i dalje prisutna, samo sada u nešto blažoj formi.

Usvajanje rezolucije o Srebrenici, gdje se onemogućava čak i iznošenje argumenata, jasno ukazuje na status Srba u Crnoj Gori. Na ovako radikalan čin se čak ni režim Mila Đukanovića, tokom svoje trodecenijske vladavine, nije usudio. Po novom crnogorskom zakonu, recimo, kada bi, hipotetički, došlo do novih činjenica o Srebrenici, to ne bi smelo da se iznese javno, jer podliježe krivičnoj odgovornosti. Tako za Srbe u Crnoj Gori važe pravila koja ne važe ni za jednu drugu etničku grupu.

Građani sa trobojkama i crkvenim zastavama tokom litije ispred Hrama Hristovog Vaskrsenja, Podgorica, 23. avgust 2020. (Foto: Jovan D. Radović/mitropolija.com)
Građani sa trobojkama i crkvenim zastavama tokom litije ispred Hrama Hristovog Vaskrsenja, Podgorica, 23. avgust 2020. (Foto: Jovan D. Radović/mitropolija.com)

Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom – bez čije podrške Zdravko Krivokapić, ali ni Dritan Abazović ne bi bili tu gdje jesu – nije ni na vidiku. A ovaj dvojac se čak ni ne trudi da se ugovor sa najvećom i najpoštovanijom vjerskom zajednicom u Crnoj Gori – potpiše. A da ova Vlada ima kontinuitet sa prošlom, pokazala je i „sječa Srba“. Pa je, tako, ministar pravde Vladimir Leposavić zbog nedovoljno jasnog stava oko Srebrenice dobio otkaz. I ako je kasnije ministar Leposavić javno priznao genocid, i ako je od samog ulaska u Vladu na svojoj kovid maski nosio crnogorski grb – ni to nije bilo dovoljno da sačuva svoju fotelju.

Bilo je potrebno javno disciplinovanje Srba, čak i onih koji su počeli da sakrivaju svoje srpstvo, kao gospodin Leposavić. Posle njega, uslijedila su i druga uklanjanja Srba, dok se još uvijek vrši pritisak da se smijeni ministarka prosvjete Vesna Bratić, koja je de fakto danas jedina Srpkinja u Vladi. Međutim, primjer ministra Leposavića može biti dobra pouka drugim Srbima u Crnoj Gori.

Da se Srbi u CG nauče da ne treba da se stide srpstva, da ga stvaljaju u drugi plan i da vode računa kakav će stav po tom pitanju imati njihovi sugrađani Crnogorci, Bošnjaci, Hrvati. Nego, upravo suprotno, Srbi moraju postaviti svoj stav tako da kao što oni poštuju Crnogorce, Bošnjake i Hrvate da takvo isto poštovanje zahtevaju od njih za sebe. I da nikakvo targetiranje Srba, po bilo kom osnovu, nije prihvatljivo!

U kom će se pravcu stvari kretati moglo se vidjeti i kada se iza leđa Demokratskog fronta sklopio sporazum u kome se jasno kaže da se neće povlačiti priznanje tzv. Kosova, da se neće mijenjati zastava, himna i grb Crne Gore. Iako upravo ova pitanja prave podjele u Crnoj Gori i izazivaju negativne emocije kod većine pravoslavnog stanovništva. To treba naglasiti, jer sadašnja Vlada na čelu sa premijerom Krivokapićem i potpredsjednikom Abazovićem stalno ponavlja kako ne želi podjele već prevazilaženje istih. Ali kako se podjele mogu prevazići kada se nijedan argument Srba ne uvažava? Odgovor se nameće sam.

Zastave Crne Gore (Foto: Pierre Crom/Getty Images)
Srpska trobojka i zastava Crne Gore tokom jedne litije ispred Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici (Foto: Pierre Crom/Getty Images)

Istine radi, postoji jedna značajna razlika sa dolaskom nove vlasti. Sada sa najviših instanci crnogorskih vlasti ne dolaze otvorene fašističke izjave protiv Srba, Srpske pravoslavne crkve i Srbije. Sada se to radi umjerenije, građanskije. Međutim, politički predstavnici srpskog naroda u Crnoj Gori, oličeni u koaliciji DF-a, nalaze se van vlasti. Zbog svega navedenog, nepobitna je činjenica da je srpski faktor danas u Crnoj Gori – periferan.

Jer, da nije tako, ne bismo došli u situaciju da se bilo koji argumenti izneseni o Srebrenici, a koji nisu u saglasju sa narativom zvaničnog Vašingtona, smatraju protivzakonitim i da podliježu krivičnom gonjenju. Dok se, u isto vrijeme, Jasenovac, koji je bio najstrašniji koncentracioni logor za istrebljenje u Drugom svetskom ratu, može javno negirati, osporavati, govoriti da je to velikosrpska propaganda. Drugim riječima, logor u kojem je na najprimitivniji i divljački način umoreno 700 hiljada ljudi, dominatno Srba, u potpunosti je dozvoljeno negirati, ali Srebrenicu – e, to se već neće tolerisati! Upravo ovo poređenje Jasenovca i Srebrenice najbolje pokazuje da se nešto mora mijenjati u Crnoj Gori.

Tri strateška pitanja

Kada govorimo o strateškom srpskom interesu u Crnoj Gori, glavno pitanje je popis stanovništva. Kao što znamo, popis je odložen, najavljen je za iduću godinu. Međutim, popis je bio najavljen i za ovu godinu, pa se nije odrzao. Doista je teško vjerovati da će ga ova Vlada održati i iduće godine.

Drugo strateško pitanje za Srbe u Crnoj Gori jeste nacionalna zastupljenost u bezbjednosnom sektoru (kao i u svakom drugom sektoru u okviru državne administracije). Međutim, bezbjednosni sektor je strateški važan za svaku državu, a bezbjednosni sektor u Crnoj Gori je pod kontrolom jedne etničke grupe – Crnogoraca. Manje-više, u njemu vlada etnokratija, dok je za Srbe, samim tim, nedostupan. Činjenice radi, treba istaći da je sadašnji šef Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić Srbin, međutim, kao da nije. Gospodin Vukšić je na tom položaju više kao ikebana, da se može reći kako su i Srbi zastupljeni u ANB-u. Ali narativ djelovanja ANB-a ostao je isti kao i za vrijeme DPS-a – antisrpski.

Možda najbolje situaciju opisuje činjenica da DPS više uopšte negativno ne govori o radu ANB-a. Kada tome dodamo da po dubini (a to je suština svake službe) apsolutnu kontrolu imaju Crnogorci, logično je zadovoljstvo Đukanovićeve partije.
Nedavni primjer u kome se učenicima policijske akademije prijeti sankcijama samo zato što su navijali za Srbiju jeste još jedan dokaz da se za Srbe gotovo ništa nije promijenilo.[2] Za njih, kao i za vrijeme DPS-a, važe posebna pravila, sa elementima fašizma.

Treće strateški važno pitanje za Srbe u CG je uspostvljanje adekvatnog školskog programa, a to znači da se Srbima omogući učenje srpskog jezika, izučavanje srpske istorije, srpske kulture. Ni po tom pitanju ništa nije urađeno.

Građani Podgorice sa decom tokom litije u Podgorici, 23. februar 2020. (Foto: Miloš Vujović/mitropolija.com)

Ova pitanja predstavljaju suštinu za položaj Srba u Crnoj Gori. Jer, treba imati u vidu da Vlade dođu i prođu, a ova pitanja predstavljaju osnov za opstanak jedne etničke grupe. Da je Crna Gora građanska država, ovakva pitanja se ne bi ni postavljala, ali pošto nije, dok se Srbi ne izbore za svoja prava – ova pitanja su suštinska.

Pošto sadašnja Vlada na čelu sa Zdravkom Krivokapićem i Dritanom Abazovićem ne pokazuje volju za to, vrijeme je za promjene. Zato je poziv predstavnika Demokratskog fronta na vanredne izbore u potpunosti razuman i treba ga podržati. A gospoda eksperti neka putuju i neka ne brinu za Crnu Goru!

 

Slaviša Batko Milačić je istoričar i saradnik Novog Standarda. Ekskluzivno za Novi Standard.

________________________________________________________________________________________________

Uputnice:

[1] https://www.in4s.net/krivokapic-zatekli-smo-bezakonje-tihu-opstrukciju-zarobljeno-pravosudje-dokaze-nepotizma-praznu-kasu/

[2] https://www.cdm.me/drustvo/uprava-osudila-ponasanje-polaznika-policijske-akademije-bice-sankcionisani/?fbclid=IwAR0spBf89WQYrYMwO9Z3brZjkP_0IvD5s5pX92v2JpS977m39h2UbfwuuL4

 

Naslovna fotografija: Snimak ekrana/Jutjub/Vlada Crne Gore

 

Izvor Novi Standard

 

BONUS VIDEO:

Kolumna, Politika
Pratite nas na YouTube-u