F. Rodić: Neke strane kompanije su jednakije od drugih

Sve strane kompanije su jednake, samo su neke jednakije. Dok bi kolege iz lista „Danas“ proterivale Nemce, Kineze i sve ostale, oni bi da ostanu, iako su iz Luksemburga

Znam da glavni i odgovorni urednik dnevnog lista Danas Dragoljub Petrović pretenduje na to da je veoma duhovit, ali do sada nisam znao koliko se on zaista šali sa svima nama, da ne kažemo sprda. Dnevni list u kojem je on i glavni, i odgovorni, objavio je u subotu naslovnu stranu na kojoj velikim slovima doslovce piše: „Marš svi! I nemačke i kineske i sve druge kompanije“.

U čemu je, u stvari, problem s ovim naslovom? Ako mene pitate, ni u čemu. I ja verujem da svaka država na ovome svetu, ako želi da bude zaista svoja, suverena, bezbedna i nezavisna, u najvećoj mogućoj meri treba da se oslanja na sopstvene snage i kapacitete i da teži ostvarivanju najvišeg nivoa samodovoljnosti. Zašto? Ako to nismo znali i ranije, posle svega što nam je donela pandemija virusa COVID-19 trebalo bi da smo postali svesni toga da ukoliko nismo sposobni da zadovoljimo svoje potrebe za vitalnim proizvodima, to neće učiniti niko drugi kada zaškripi. Bilo da se radi o respiratorima, maskama, ili toalet-papiru. Svi smo videli kakva je zaista evroatlantska solidarnost kada se Italija bila našla na „ledini“.

I nije slučajno naša vlast u toj situaciji odlučila da obnovi naše zanemarene resurse i da stvori nove. Uz pomoć stranaca, doduše. Nije slučajno pokrenuta revitalizacija „Torlaka“ proizvodnjom vakcina u saradnji s Rusijom ili izgradnja fabrike vakcina u saradnji sa „Sinofarmom“. A zašto ne pravimo vakcine s „Fajzerom“? Jer nam ne daju iz svog sebičnog interesa. Autarkija kao ekonomski model možda ne pruža mogućnosti za najveći prosperitet, ali svakako pruža bezbednost, sigurnost da ono što imate zaista imate i da vam to niko ne može preko noći oduzeti, kao što su prošle godine američki vojni avioni iz Italije odnosili medicinsku opremu.

Nego, u čemu je problem kada Danas propagira izolacionizam, ili autarkiju? Pre svega što bi, ako im je već do proterivanja stranaca iz Srbije, upravo oni prvi trebalo da odu. Nisu li oni deo kompanije čije je sedište u Luksemburgu i iza koje stoji multinacionalni, odnosno antinacionalni kapital? Nekada ne tako javno i otvoreno kada su se finansirali donacijama zapadnih centara moći koji su u isto vreme našu državu gušili brutalnim ekonomskim sankcijama (da ne pominjemo bombardovanje), a sada kristalno jasno pošto ih je kupila „Junajted grupa“, u vlasništvu fondova „Bi-Si partners“ i KKR, kao i Evropske banke za obnovu i razvoj (njima je posebno stalo do naše obnove i razvoja). Da ne širimo dalje priču o tome koji je i kakav je novac u tim fondovima, ko ih vodi i šta još sve rade po svetu.

Da vam neko takav govori da iz zemlje treba da proterujete bilo koga je toliko duhovito da se graniči sa cinizmom, a da ne pominjemo (auto)kolonijalni prezir koji iz takve pošalice kulja, jer se podrazumeva da biste, kako biste to progutali, morali da budete izvanredno glupi ili naivni da pristanete da svoje blago zamenite za bižuteriju. Draža Petrović, međutim, veruje da je tako. Inače ne bi dozvolio onakav naslov na udarnom mestu u svojim novinama.

Oni koji su svoje novine osnovali zahvaljujući kapitalu koji su dobili zbog borbe protiv čoveka koji je, kako su nam tada govorili, Srbiju vodio u izolaciju i suprotstavljao je „svom normalnom svetu“ – sada bi da proteruju kompanije kojih ovde najverovatnije ne bi bilo da nije bilo njih i da nisu uspeli u poduhvatu zvanom 5. oktobar. Oni, čije bi novine danas nestale sa scene da nisu u vlasništvu istog takvog kapitala bi, dakle, da se „samoproteraju“. Ili su, možda, završili sa suočavanjem nas sa svojom prošlošću i počeli da se suočavaju sa sopstvenom kompradorskom sadašnjošću.

Izvanredno je duhovito da oni koji se kunu u kosmopolitizam kao najveću vrlinu, sada propagiraju krajnje nacionalistički stav na liniji parole „Srbija Srbima“. A još je duhovitije što poručuju „Marš sa Drine“, iako bi nas, da su takvi kakvi jesu postojali 1914, ubeđivali da treba da prihvatimo ultimatum i načinimo taj civilizacijski iskorak ulaskom u Austrougarsku monarhiju, te se jasno ogradimo od zločinca i nacionaliste Gavrila Principa i ostalih članova njegovog udruženog zločinačkog poduhvata i pružimo sve dokaze potrebne da on bude osuđen pred čestitim sudom međunarodne zajednice.

Nije isto, reći ćete možda, kada u Srbiji operiše jedna strana kompanija koja nam eksploatiše resurse, zagađuje prirodu ili nas fizički ugrožava i kada jedna strana kompanija nastupa na našem medijskom prostoru ne ostavljajući za sobom nikakvu materijalnu štetu. Nije isto, zaista. Ovo drugo je mnogo gore, jer nam oni truju um i dušu, mentalno nas porobljavaju i ubijaju. Nije slučajno Nemačka odlučila da na svaki mogući legalni i paralegalni način spreči delovanje ruskog RT na svojoj teritoriji i na svom jeziku. Vrlo su svesni kakvu to opasnost predstavlja za njihov sistem. Duhovito je, međutim, kada nam sprečavanje delovanja jednog državnog propagandnog aparata pravdaju i objašnjavaju preko državnih propagandnih aparata „Dojče velea“, ili Radija Slobodna Evropa. Tako bi i Danas da proteruje nemačke i kineske kompanije iz Srbije, ali ne i luksemburške. One su dobre.

 

Autor Filip Rodić

 

Naslovna fotografija: Novi Standard

 

Izvor Večernje novosti, 26. decembar 2021.

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u