N. Kecmanović: Zašto Komšić poziva na primenu sile protiv R. Srpske

Sa promenom zakona on završava svoju visoku političku karijeru. A svestan je da ga Bošnjaci, i pored Zlatnog ljiljana i drugih zasluga za muslimansku stvar, nikada ne bi stavili na svoju kandidatsku listu

„Ako bude potrebno, Muslimani će oružjem braniti BiH!“ „Ako budem morao da biram između nezavisne Bosne i mira, izabraću nezavisnu Bosnu“.

Ovako je govorio Alija Izetbegović uoči rata.

Pošto se tako opredijelio protiv mira i pripremio ih za rat, Muslimanima je poručio da „mirno spavaju jer rata biti neće“. A onda ih je probudio usred rata, koji je sam politički izazvao, da bi tri i po godine ginuli na tri fronta protiv VRS, HVO i jedinica Abdićeve APZB, a sve iščekujući intervenciju NATO-a.

Danas Alijini politički nasljednici, u SDA i na vlasti, za stanje u BiH, koje je, po njima, „gore nego ikad“, pored Dodika i Čovića, Vučića i Milanovića, optužuju Putina, Orbana, Varheljija (zbog podrške Srpskoj), Šmita (jer nudi kompromise), ali i Njemačku i Britaniju, EU i NATO (zbog pasivnosti).

Dok Hrvati u miru iščekuju svoju izbornu jedinicu u FBiH, a poslanici NS RS mirno izglasavaju vraćanje nadležnosti, Bošnjaci pozivaju na opštu mobilizaciju. Za upotrebu sile najeksplicitnije se oglasio Komšić, ne samo zato što je u tekućem polugođu na funkciji rotirajućeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.

„Bit’ će podnešena krivična prijava protiv odgovornih lica. Vlasti RS očito ne mare za upozorenja iz međunarodne zajednice. Sada je, više nego ikad, na potezu Tužilaštvo BiH.“

Tako političar Komšić otvoreno traži optužnice od po Ustavu „politički nezavisnog Tužilaštva BiH“ i upire prstom na „vlasti u RS“.

Zatim, bilo je ne samo „upozorenja međunarodne zajednice“ nego i prijetnji sankcijama, ali su se utišale jer ih je teško sprovesti.

Političke sankcije je moguće primijeniti samo prema državama, ali ne i prema entitetima. Moguće je i prema pojedincima, ali Dodik je već šest godina na „crnoj listi“ SAD, a Eskobar i Palmer mu svaki čas kucaju na vrata.

Ekonomskim sankcijama, kojim je, zakratko, zaprijetila Njemačka, pridružile su se samo zemlje Beneluksa.

Odgovor Srpske glasio je: ako vi obustavite investicije, obratićemo se Rusiji i Kini, ali onda nemojte da se žalite na njihov maligni uticaj.

Najzad, šta je za Komšića međunarodna zajednica?

Njegova pamet ostala je u ’90-im kada je postojala jedina supersila i njeni evropski vazali. Svi ostali u Generalnoj skupštini UN dizali su ruku a da se nisu ni upitali za šta glasaju. Rusija je bila „na koljenima“, Kina „zatvorena u sebe“. Srbi su bili „globalne parije“, a Bošnjaci „nečista savjest čovječanstva“.

„Ako se ovo nastavi, sutra će se isto desiti i sa oružanim snagama BiH, sa pravosuđem, kad se desi – tada će se morati odgovoriti silom“, veli Komšić.

Kao prvo, suvišan je Komšićev kondicional: „ako se desi“. Već se dešava, jer je NS RS donijela odluku o principima i taksativno navela nadležnosti, među kojima su, pored poreza, i obavještajne službe, na prvom mjestu upravo pravosuđe i OS BiH. Kao drugo, koja je i čija ta „sila kojom se mora odgovoriti“?

Poslije Palmerove poruke „da ne računa da će u Sarajevo dojahati američka konjica da riješava bošnjačke probleme“, te izjave generala Aleksandera Placera, komandanta EUFOR-a da „Srpska ima ustavnu osnovu da vrati nadležnost nad vojskom“, valjda mu je jasno da će Bošnjaci morati da se uzdaju u se i u svoje kljuse.

Da li Komšić onda misli na trokomponentne OS BiH koje bi na njegovu naredbu „Juriš na Srpsku!“ istog momenta započele rat između nacionalnih korpusa?

Ili on cilja na reaktiviranje veterana Zelenih beretki i Patriotske lige, te onih pet penzionisanih bošnjačkih generala, koji su mu se onomad stavili na raspolaganje u šalvarama i sa hidžabom pokrivenim generalicama?

Ili, ponajprije, računa „na sarajevsku gradsku raju“, koja se sa njim od ’92. do ’95. „borila za građansku BiH“ u redovima 99 odsto muslimanske ABiH?

Ono što je nedvosmileno u Komšićevoj izjavi, to je da se on zalaže za upotrebu sile protiv poslanika u zgradi NS RS koji glasanjem vraćaju svoje ustavne nadležnosti, a to znači i protiv naroda koji ih je demokratski izabrao.

„Ako se ne odgovori“, smatra Komšić, „to će značiti da se pristalo na ono što nazivaju mirnom disolucijom“.

Ne znači mirnu disoluciju!

Srpska je u prošlogodišnjoj platformi za dogovor, koju su Bošnjaci odbili, mirni razlaz ponudila samo kao alternativu vraćanju nadležnosti.

Pošto sada vraćaju nadležnosti, otpada mirni razlaz.

Ali, ako vraćanje izvornom Dejtonu već samo po sebi vodi disoluciji BiH, ne slijedi li iz toga da je Ričard Holbruk, kreator Dejtona i Aneksa 4, pa i entitetskih nadležnosti, u Ustav BiH ugradio detonator raspada BiH sa 30 godina odloženim dejstvom?

Ako jeste, to u sljedećoj konsekvenci znači da su na mirnu disoluciju još 1995. pristali ne samo Milošević i Tuđman nego i Alija Izetbegović, uz potpise lidera zapadih sila i Rusije!

Da ovo nije puko logiciranje, otkriva Sputnjik (31. decembar 2021). U julu 1995, Sendi Berger, Klintonov savjetik za nacionalnu bezbjednost, poslao je na konsultaciju u Stejt department „Izlaznu stratregiju za BiH“.

„Ako Bošnjaci ne mogu da ubede srpsku populaciju da je njihova budućnost u reintegraciji, nema svrhe blokirati mirno razdvajanje po uzoru na čehoslovački model.  Amerika je ozbiljno razmišljala da Srpskoj dozvoli referendum o otcjepljenju dvije do tri godine nakon Dejtonskog sporazuma i ponudi stvaranje konfederacije Srpske sa tadašnjom Jugoslavijom kako bi rat u BiH bio završen prije američkih izbora 1996“.

„Politike i Milorada Dodika i Dragana Čovića razaraju zajedništvo i naš zajednički bosansko-hercegovački identitet“ – izjavio je Komšić.

Uz „zajedništvo“ je trebalo još da doda i socijalističko samoupravno, te „paternalizam“ i „dušebrižništvo“ Beograda i Zagreba prema BiH, pa da probudi nostalgiju za SRBiH u SFRJ, iako znamo kako se to završilo.

„Zajednički bosansko-hercegovački identitet“ gotovo da i ne postoji izuzev među rijetkim nemuslimanskim zlatnim Ljiljanima.

Uvijek su se Srbi i Hrvati više identifikovali sa „maticama“ preko Drine i Une nego sa BiH. Danas kod njih „bosnoljublje“ potiskuje i patriotizam prema RS i HB. Bošnjačko monopolisanje bosanstva još ih je više udaljlo od bosanskog identiteta.   Jedinstvenu građansku Bosnu nema ko da brani, sem Bošnjaka njenu jednu četvrtinu.

Na pitanje beogradskog dnevnika Danas (31. decembar 2021) šta će se desiti ako novi izborni zakon ne stigne na vrijeme pa HDZ bojkotuje izbore, Komšić je odgovorio: „Bojkot priželjkujem. Bilo bi odlično kada se ta profašistička stranka u savezu sa Dodikom nikako ne bi pojavljivala na izborima. Od toga bi najveću korist imali Hrvati u BiH, jer bi tada lakše bili izabrani neki drugi Hrvati.“

Taj „neki drugi Hrvati“ bio bi opet upravo Željko Komšić.

Od svih njegovih ovdje navedenih citata jedino ovaj ima osnova.

Sa promjenom zakona on završava svoju visoku političku karijeru. A svjestan je da ga Bošnjaci, i pored Zlatnog ljiljana i drugih zasluga za muslimansku stvar, nikada ne bi stavili na svoju kandidatsku listu, i još manje bi ga izabrali.

Političke zasluge Bogića Bogićevića za nezavisnu i jedinstvenu BiH čak su i veće, ali kao Srbin nije mogao da prođe ni za gradonačelnika Sarajeva.

 

Autor Nenad Kecmanović

 

Naslovna fotografija: predsjednistvobih.ba

 

Izvor sveosrpskoj.com, 14. januar 2022.

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u