Џо Бајден НАТО

Neširenje NATO-a je u američkom interesu

Ako je ključni zahtev Moskve da se širenje NATO alijanse na istok zaustavi i da se Ukrajina i Gruzija nikada ne pridruže – ne postoji razlog da SAD ne udovolje tom zahtevu

Kada je ruski predsednik Vladimir Putin 2014. godine na državni udar podržan od strane SAD kojim je svrgnut proruski režim u Kijevu odgovorio okupacijom Krima, predsednik Barak Obama nije učinio ništa.

Kada je Putin pomogao secesionistima u Donbasu da zauzmu Lugansk i Donjeck, Obama, još jedanput, nije učinio ništa.

Zašto nismo vojno pomogli Ukrajini?

Zato što Ukrajina nije članica NATO-a. Nismo imali obavezu da joj priteknemo u pomoć. A da smo vojno intervenisali na strani Ukrajine, rizikovali bismo rat sa Rusijom protiv koje nismo imali želju da se borimo.

Prošle godine, kada je Putin razmestio 100.000 ruskih vojnika na granice Ukrajine, predsednik Džo Bajden je izjavio da će odgovor SAD na rusku invaziju biti ograničen na oštre sankcije.

Dakle, Sjedinjene Države ne bi preduzele nikakvu vojnu akciju u znak podrške Ukrajini.

Zašto? Zato što, opet ističemo, Ukrajina nije članica NATO-a.

Amerika očigledno ne želi da rizikuje sopstvenu bezbednost u ratu sa Rusijom zbog Ukrajine, čiji suverenitet i teritorijalni integritet ne ugrožavaju vitalne interese SAD u meri koja bi opravdala rat sa najvećom zemljom na svetu koja poseduje ogroman arsenal nuklearnog oružja.

Ovo je stvarni svet.

Ključna stvar

A budući da Ukrajina nije saveznica u okviru NATO-a, i budući da mi ne planiramo da je pozovemo u taj savez, Bajden bi trebalo da to javno izjavi, pred čitavim svetom, kako bi Putinu oduzeo izgovor za svaku vrstu okupacije.

Bajden je već izjavio da nećemo razmeštati ofanzivno oružje u Ukrajini. Ako – izjavljivanjem da nemamo nameru da širimo NATO dalje na istok prihvatanjem Ukrajine ili Gruzije u članstvo – možemo da omogućimo Putinu izlaz iz ove krize koju je stvorio, zašto to ne uradimo?

Govoreći prošle nedelje, ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov rekao je: „Oni moraju da shvate da je ključ svega garancija da se NATO neće širiti na istok“.

Ako je to što je Lavrov rekao tačno – da je „ključna stvar“ za Moskvu, ključni zahtev, da se širenje NATO-a na istok zaustavi i da se Ukrajina i Gruzija nikada ne pridruže alijansi koju predvode SAD, koja je stvorena da bi obuzdavala Moskvu – trebalo bi da udovoljimo tom zahtevu.

NATO Secretary General Jens Stoltenberg and Ukrainian Foreign Minister Dmytro Kuleba pose for a photo prior to a meeting at NATO headquarters in Brussels, Belgium, April 13, 2021. Francisco Seco/Pool via Reuters
Generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg i ukrajinski ministar spoljnih poslova Dmitro Kuleba tokom sastanka u sedištu NATO, Brisel, 13. april 2021. (Foto: Francisco Seco/Pool via Reuters)

Ako je to ono što motiviše Putina da ne uvodi vojsku u Ukrajinu, priznanjem istine izbegao bi se nepotrebni rat. A ako Putin uprkos tome ipak izvrši agresiju, svet će znati koga da smatra odgovornim.

Svrha Bajdenove objave bila bi jednostavna: reći istinu o tome šta hoćemo, a šta nećemo učiniti. Da Putinu oduzmemo izgovor za rat i pružimo izlaz u slučaju planirane invazije, ako je to ono što mu je na umu.

Ruska invazija na Ukrajinu i rat koji bi neizbežno usledio bili bi katastrofa za Ukrajinu i Rusiju, ali takođe i za Evropu i Sjedinjene Države. To bi pokrenulo drugi Hladni rat, čiji bi pobednik bila Kina, jer bi Rusija bila prinuđena da se ekonomski i strateški okrene ka toj zemlji.

Dakle, da bi sprečio rat, Bajden treba da objavi šta je istina:

„Ukrajina nije članica NATO-a, a mi i naši saveznici nemamo nameru da joj ponudimo članstvo ili da Kijevu damo ratnu garanciju po članu pet Severnoatlantskog sporazuma.

Pobeda za sve

Isto važi i za Gruziju na Kavkazu. Nismo stali u odbranu Tbilisija nakon njegovog napada na Južnu Osetiju 2008. nakon kojeg je Putin vojno intervenisao. I nećemo dati Gruziji nikakvu ratnu garanciju po članu pet. Zaista, došlo je vreme da se objavi da se NATO neće širiti na istok i da se proširenje NATO-a nalazi pri kraju.

Nijedna bivša republika Sovjetskog Saveza – Ukrajina, Gruzija, Moldavija, Belorusija ili Kazahstan – neće više biti primljena u NATO savez.

Zaista, ako je svrha postojanja NATO-a odbrana Evrope od revanšistički nastrojene Rusije, zašto bismo širili NATO tako daleko na istok ako već takvo postupanje provocira Rusiju da vrši invaziju na svoje susede?

Pošto je Rusija postavila stvarne ultimatume, naš cilj mora da bude da sprečimo katastrofalni rat koji bi invazija na Ukrajinu izazvala.

Takva invazija na zemlju sa više od 40 miliona stanovnika neizbežno bi se završila porazom Kijeva. A što bi se Ukrajina duže opirala i žešće se borila, to bi bio veći broj mrtvih i ranjenih na obe strane, i trajnija mržnja i neprijateljstvo koje bi se stvorilo između dve zemlje.

Amerikanci u zvaničnim krugovima navodno već razgovaraju o pružanju pomoći Ukrajincima u vođenju gerilskog rata protiv ruskih okupacionih trupa.

Pripadnici američkih i ukrajinskih oružanih snaga tokom zajedničke vojne vežbe u blizini Javoriva u oblasti Lavova, 20. septembar 2021. (Foto: Reuters/Gleb Garanich)
Pripadnici američkih i ukrajinskih oružanih snaga tokom zajedničke vojne vežbe u blizini Javoriva u oblasti Lavova, 20. septembar 2021. (Foto: Reuters/Gleb Garanich)

Ovde se javlja još jedno pitanje: imamo li moralno pravo da ne učinimo sve što je moguće da se izbegne invaziju i rat koji bi usledio kao posledica?

Da li bi bilo moralno da Sjedinjene Države obezbede oružje za krvavu pobunu ako ne postoje realne šanse za brzo proterivanje ruskih osvajača?

S obzirom na probleme u Belorusiji i Kazahstanu, Putin ne može jedva čekati da vojni okupira milione Ukrajinaca.

Završetak proširenja NATO-a mogao bi biti pobeda za sve nas.

 

Preveo Radomir Jovanović/Novi Standard

 

Naslovna fotografija: Olivier Hoslet/Pool via AP

 

Izvor Buchanan.org

 

BONUS VIDEO:

Svet
Pratite nas na YouTube-u