Britain's Prime Minister Boris Johnson arrives to hold a news conference at 10 Downing Street, amid the coronavirus disease (COVID-19) outbreak, in London, Britain, April 20, 2021. Reuters/Toby Melville/Pool

Lj. Vujić: Otrežnjujući mamurluk u Dauning stritu

Skandal zbog žurki u vreme rigoroznog karantina nije ugrozio samo poziciju aktuelnog premijera Borisa Džonsona, već je zarazio ceo državni sistem, koji stiče reputaciju da laže sopstveni narod

Boris Džonson poznat je po tome da zna da „leti uz vetar”, ali ne bi bilo iznenađenje za mnoge ni ako „odleti” s britanskog političkog neba. Britanska javnost ceni da će, ako ne izvuče još neki „kec iz rukava”, biti teško da opstane gde jeste.

Istina je da se gomila broj pisama članova parlamenta potrebnih za izglasavanje nepoverenja premijeru, ali je istina i da nepoverenje treba da bude izglasano. Međutim, bez obzira na ishod eventualnog glasanja o poverenju, o kojem se ovih dana mnogo priča u Londonu, suština leži na drugom mestu. Ne u parlamentu i njegovoj Konzervativnoj stranci, već na ulici. Među Britancima, koji jedino nisu složni u stavu da li su arogancija, glupost – ili oboje – trajno potkopali ne samo premijera, već i celu državnu mašineriju. Dakle, nije ovde samo reč o političkom životu ili smrti aktuelnog premijera, već o reputaciji britanskog sistema. Bes koji građani osećaju, ne toliko zbog toga što su u jeku pandemije u njegovoj rezidenciji više puta održane žurke, već zbog toga što ih je o tome uporno lagao, a sistem je to podržavao, neće iščileti, kakav god da bude ishod glasanja o nepoverenju. Ako do njega dođe.

Zbog takve atmosfere, ako vlada stekne reputaciju da laže sopstveni narod, mogla bi se promeniti percepcija i izvan ostrvskih granica. Diplomate strepe od toga da li vlast misli i na ove posledice, koje sežu mnogo dalje od rasprave o tome da li se partijalo u Dauning stritu.

Štaviše, i narod se pita da li njihov voljeni vođa i uopšte aparatura iz „broja deset” koja stoji iza jednog premijera razumeju o čemu je ovde reč, zašto su ljudi ljuti. Džonsonovi saradnici raznim potezima pokušavaju da osujete udar – ublažavanjem mera lokdauna, javnim izvinjenjem zbog spornih žurki, pokunjenim stavom pred kraljicom, najavom ukidanja pretplate za Bi-Bi-Si (koja je obradovala šačicu građana)… Sve dok se ljudi sećaju kako su njihovi najmiliji umirali sami od kovida 19, a oni nisu smeli da ih posete, a Boris Džonson i njegovi saradnici ispijali vino i bockali sir, on neće imati njihovo poverenje. Dok premijer smišlja nove izgovore i izvinjenja, Britanci plaču nad potresnim svedočenjima onih koji opisuju kako su njihovi roditelji, rođaci, deca, 2021. godine, u vreme lokdauna, u smrt odlazili sami, jer zbog mera donesenih u vladi njihova porodica nije mogla da bude s njima. Negde u to vreme, u bašti Dauning strita zabavljali su se pripiti službenici, zajedno sa Džonsonom.

On jeste uspevao da se izmigolji iz kandži raznih izazivača, ali do sada nije imao priliku da prekoputa sebe ima smrt. S tim u vezi, a na račun one zapitanosti građana o tome da li Džonson uopšte razume o čemu je ovde reč, jedan konzervativac je rekao da bi premijer dao ostavku da je zaista svestan patnji koje su prošli Britanci pod izuzetno rigoroznim merama. Nisu se, dakle, samo građani i laburisti ostrvili na aktuelnog šefa, već i brojne unutarpartijske frakcije, koje imaju lični interes da iskoriste priliku kako bi napravile izmene pozicija na konzervativnoj šahovskoj tabli, a pored toga shvataju i da je premijerov „odnos sa istinom” zarazio ostatak sistema. Mnogi od njih su još kad je Džonson nasledio Terezu Mej, koja je inače preživela glasanje o nepoverenju, tvrdili da će brzo doći dan, neizbežan, kada će njegov odnos prema istini dovesti u nezgodan položaj druge zvaničnike.

Upravo je ubeđenje da premijer nije iskren s javnošću nešto o šta se odbijaju svi njegovi pokušaji da izgladi stvar. Kad je pokušao da objasni jedno od okupljanja u kabinetu, rekavši da je to bio radni sastanak, ismejan je fotografijom koja je kružila društvenim mrežama, na kojoj je iznad polica u supermarketu pretrpanih flašama vina napisano – „kancelarijski materijal”. Kad je stao ispred Elizabete Druge da zatraži oproštaj (u aprilu su održane dve zabave, uoči sahrane njenog supruga princa Filipa), pokopan je fotografijom kraljice koja na dan sahrane sedi sama na klupi u crkvi, daleko od svoje porodice. Ova dirljiva scena postala je simbol besramnog ponašanja vlade.

Kad god britanski premijer otvori usta da nešto kaže, druga strana izvuče iz šešira još jedan dokaz njegove nedoslednosti. U međuvremenu Džonson čini sve da ne nestane. Aktivni su i oni koji ne žele da se to desi, barem ne još, nadajući se da će njegovi aktuelni problemi podstaći „resetovanje” u kabinetu. Ministarka spoljnih poslova Liz Tras podržala je šefa rekavši da on svoj posao fantastično radi. Neverni članovi, pak, vuku kanap na svoju stranu (prelazak konzervativnog poslanika kod laburista svojevrsni je skandal), ali i Dauning strit ima mehanizme da isključi „stranačke nevernike”. Ali čak i oni koji su za to da Džonson ostane postaju nesigurni, slušajući ljude koji se dobro sećaju čega su se sve odricali tokom dugih i strogih karantinskih mera. Shvataju da su suviše besni da bi mu oprostili. Ne samo njemu – već sistemu.

 

Autor Ljiljana Vujić

 

Naslovna fotografija: Reuters/Toby Melville/Pool

 

Izvor Politika, 23. januar 2022.

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u