N. Kecmanović: Kadrovsko osveženje protektorata

Njemačka je glavni lobista hrvatske izborne jedinice u FBiH, pa Adis treba da posluži kao trojanski konj koji će kod svojih u zavičaju pogurati novi izborni zakon kome se Bošnjaci opiru

Na pardost komšiluka, u „Srpski svet” nam je stigao Veseli Adis.

Čitaoci će prepoznati da sam sastavio šaljivu kombinaciju prezimena austrijskog  generala… Veselog, koji je nedavno na čelu EUFOR-a zamijenio takođe austrijskog generala Placera, i imena novoimenovanog izvjestioca njemačkog parlamenta za Balkan Adisa Ahmetovića, koji treba da pomogne, takođe njemačkom političaru, Šmitu.

Ne, nije greška, mladi gospodin Adis, kadrovsko osvježenje protektorata, rodom Bošnjak iz Kotor Varoši, stiže direktno iz Bundestaga.

I prije Veselog i Ahmetovića uočeno je da Austrija i Njemačka, koje su u oba svjetska rata bile srpski okupatori i neprijatelji, danas liferuju ubjedljivo najveći broj predstavnika tzv. međunarodne zajednice u BiH, koja je napola Srpska. Ukupno sedmorica: Petrič, Švarc-Šiling, Incko, Šmit, Placer, Veseli, Halilović.

Elementarna politička korektnost u kadrovskoj politici protektorata u BiH nalagala bi da, naprotiv, budu sistematski zaobilaženi, kao i da oni sami odbijaju takve funkcije kako na terenu ne bi izazivali negativne istorijske asocijacije i otpor domicilnog srpskog stanovništva.

Kao što to nije Izrael, slično ni Srbija i Srpska nisu odgovarajuće destinacije za njemačke i anšlus austrijske međunarodne misije. Naišli bi na mnogo razumljivih predrasuda, pogotovo ako bi ovi diskriminacijom Srba demonstrirali da nisu samo predrasude.

Međutim, austrijski i njemački kadrovi su izgleda favorizovani u BiH baš na osnovu bogatog iskustva okupacione vladavine nad srpskim svijetom. Topografske karte, proučena istorija nacionalnih odnosa, analize mentaliteta tri naroda i slično, sačuvana su, u bečkim i berlinskim arhivama. A novi kadrovi iz bivše okupatorske države dolazak  u srpski svet doživljavaju kao priznanje da im je sve oprošteno i zaboravljeno.

Uostalom, Kurt Valdhajm, austrijski oficir Vermahta koji je počinio zločine protiv srpskih civila, već 1972-1981 postao je gensek UN, a potom i predsjednik Austrije. Zato Srbi aktuelnu kadrovsku ino-politiku u BiH, naprotiv, doživljavaju kao prijetnju, uvredu i poniženje, a Hrvati i Bošnjaci kao zahvalnost za stara savezništva (šuckori, Zeleni kadar, ustaše, SS handžar divizija, Crna legija).

Teško je naći Nijemca i Austrijanca čiji predak u trećoj generaciji, direktno ili pobočno, nije služio Trećem rajhu ili KundK imperiji te bio mobilisan u porobljavanju Evrope. Ali, nije lako naći ni Bošnjaka čiji predak, bliži ili dalji rođak nije aktivno služio nekoj od okupatorskih imperija.

Njemačka je vodeća ekonomija Evrope i srazmjerno tome ima i politički uticaj velesile, ali nema stolicu u SB UN, zabranjeno joj je atomsko naoružanje.

Čini se da svoje političko liderstvo u EU želi da potvrdi baš na slučaju BiH, pa i slučaju KiM, ali taj projekat ne ide baš najbolje iako su joj SAD velikodušno prepustile vruć krompir da okonča „nedovršeni posao u Bosni”.

Sve im je krenulo naopako još od pokušaja da se Šmit u SB UN nametne kao visoki predstavnik. Za Rusiju i Kinu on u tom statusu ne postoji, na polovini BiH ga ne priznaju. Incko mu je na oproštaju dosolio zakonom o verbalnom deliktu zbog koga se Srpska povukla iz zajedničkih organa BiH.

Nije pomogla ni koordinacija u „njemačkom svijetu” koju je izvela  Angela Merkel sastankom utroje sa Austrijancem Inckom i Nijemcem Šmitom. Uprkos svemu, Šmit pokazuje poslovičnu njemačku upornost i dosljednost, ali ne može da ostvari ni jedinstvenu podršku EU.

I sam kaže da putuje i telefonira i radi na tome kako bi ostvario širi konsenzus protiv Srpske i Dodika. Čuo se, veli, sa Eskobarom, Palmerom, Pičom, Placerom, Stoltenbergom, Veselim. Evo, sada se hvali kontaktom  sa Ahmetovićem, kao što se i ovaj hvali kontaktom sa njim. Dakle, oko Bosne sarađuju dva njemačka političara Adis i Kristijan, što još uvijek baš i nije neki rezultat.

Priča o mladom Adisu Ahmetoviću je svojevrsna politička perverzija. Njemačka šalje kao izvjestioca Bundestaga za Balkan mladića koji je dijete bošnjačkih izbjeglica iz BiH. Nije teško zamisliti kakvu je priču o ratnoj BiH još kao dječak u formativnom periodu slušao od svojih muslimanskih roditelja, koji su zajedno sa njim morali da napuste svoje ognjište.

Tokom uzajamnog etničkog čišćenja, a posljednji popis je pokazao da je bilo veće Srba u FBiH nego nesrba u RS, za Adisa su bili krivi Srbi, kao što bi za njegovog vršnjaka Srbina to bili Muslimani/Bošnjaci. Izvjestilac bi po definiciji trebalo da bude objektivan, a Adis, nema sumnje, naprosto ne može da bude nepristrasan.

Izbor ovog mladića nije slučajna omaška, nije stvar ni u tome što su poslanici Bundestaga previdjeli ovu nezgodnu okolnost, pa ni u tome što su naivno pomislili da će izvjestilac  porijeklom iz BiH biti posebno motivisan da nešto uradi na terenu. Ne, izbor Adisa Ahmetovića  je stav Njemačke u BiH: probošnjački, odnosno antisrpski.

Prvo što je Adis rekao oduševljenom Senadu Hadžifejzoviću u intervuju za TV Fejs bilo je „Milorad Dodik je u šah-mat poziciji”, tako da bi kasnije, kada je tobože načelno govorio o autonomiji, provokaciji, neofašizmu u BiH, svakome bilo jasno na koji narod i čiju demokratski izabranu vlast misli.

Da ne bi bilo nedoumica, nijednom riječju nije pomenuo Izetbegovića, Džaferovića i Komšića, koji Republici Srpskoj prijete oružjem zato što vraća svoje ustavne nadležnosti, a Srbe nazivaju lošim narodom, genocidašima. Adis je apsolvirao intervencionističku humanitarnu frazeologiju: boriće se „za mir i stabilnost u regionu, za ekonomski propseritet svih građana, a protiv mržnje i korupcije”.

Ipak, ne može da sakrije trijumfalistički revanšizam: „Morao sam da bježim kao Bošnjak, a vraćam se kao njemački političar”. Dakle, sada mi više ništa ne možete, ali ja mogu vama.

Ahmetović kreće istom maršrutom u Bosnu „via Beograd” koju je već prošao Šmit. U Srbiji je Šmit, zbog značajnih  njemačkih investicija i Vučićevih dobrih odnosa sa Merkelovom, lijepo primljen, čak i oslovljen kao v.p. i preporučen kao „iskusan i Srbima blagonaklon političar”,  ali ništa više od toga. To je za Šmita mala vajda, jer nije bilo ni riječi o Dodiku i vraćanju nadležnosti.

Vučić je, naprotiv, mnogo puta ponovio da „podržava (izvorni) Dejton” i da „neće prihvatiti sankcije protiv bilo koga u RS”, te „da nije on taj koji vodi politiku Srpske”. Ni Adis Ahmetović  prilikom za februar najavljene posjete Beogradu nećeproći bolje, ali će vjerovatno biti uspješniji na sporednom zadatku u Sarajevu.

Njemačka je glavni lobista hrvatske izborne jedinice u FBiH, a Adis treba da posluži kao trojanski konj koji će kod svojih u zavičaju pogurati novi izborni zakon kome se Bošnjaci opiru. „Ne traže to od vas Nijemci, nego vaš Ahmetović”. A kada se taj sporedni posao obavi, veća polovina BiH opet će složno krenuti protiv manje. Ako neće Čović i Milanović, tu je Plenković. Pritisci na Srbiju zbog Srpske nastaviće se.

I Srbija i Srpska kao vojno neutralne imaju i politički interes i moralnu obavezu prema Rusiji i Kini, Mađarskoj i drugim prijateljima, a ponajviše jedna prema drugoj. U svakom slučaju, Srpska mora da vraća otete ustavne nadležnosti ili je neće biti, a Srbija ako popusti – sljedeće će biti KiM.

Istovremeno, međunarodni kontekst se mijenja: Njemačka će na potencijalni front u Ukrajinu poslati samo krevete, jer ne može bez ruskih energenata i sirovina. Hrvatska je prati, pa se neće miješati u potencijalni sukob na najvišem nivou.

Uoči nove Jalte ili bar međunarodne konferencije o BiH, ništa, jel’ da, bez izvještaja Adisa iz Kotor Varoši u Bundestagu…

 

Autor Nenad Kecmanović

 

Naslovna fotografija: Snimak ekrana/Jutjub/h1 – Fernsehen aus Hannover

 

Izvor Sve o Srpskoj, 27. januar 2022.

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u