P. Ćeranić: Rusija planira da rat u Ukrajini trijumfalno okonča 9. maja

Prema ruskom planu, operacija bi trebalo da se završi 9. maja, kada bi Putin proglasio novu pobedu nad nacizmom. Ona bi podrazumevala izbijanje ruskih snaga na reku Dnjepar i potpunu kontrolu nad crnomorskim pojasom

Uskoro će pun mjesec kako je 24. februara počela specijalna vojna operacija Rusije u Ukrajini. Iako se sukobi još mjere danima, kod mnogih postoji zabrinbutost da bismo mogli brojati mjesece, možda i godine borbe ruskih sa ukrajinskim trupama, odnosno, učestalo se postavlja pitanje: Do kada će ovo trajati?

Da su „učtivi ljudi u zelenom“, kako su u medijima nazivali ruske vojnike te 2014. godine kada su tiho zaposjeli Krim, nastavili dalje, odnosno prema rijeci Dnjepar, vjerovatno otpora ukrajinske strane ne bi bilo, ili bi bio neuporedivo manji nego danas.

Osam godina radikalizacije Ukrajinaca, što je revnosno sprovodila njihova vlada, nemilosrdno koristeći medije, dalo je rezultat. Više ništa nije isto, pogotovo ne mržnja prema Rusima koja je postala višestruka, a čiju kulminaciju smo mogli vidjeti u nastupu Fahrudina Šarafala, voditelja Kanala 24, koji je pozvao na ubijanje ruske djece, citirajući pri tome nacističkog zločinca Adolfa Ajhmana.

Pozivanje na Ajhmana nije jedino podsjećanje na Drugi svjetski rat i sve što je on donio sa sobom.

Ono što smo čuli o brojnim biolaboratorijama u Ukrajini, finansiranim od američkog Ministarstva odbrane, podsjeća na drugog nacističkog zločinca Jozefa Mengelea, koji je slične eksperimente obavljao za potrebe nacističke Njemačke.

Nacističke simbole koriste pojedine jedinice ukrajinske vojske. Bataljon Azov nesumnjivo prednjači u tome.

Opet, na ruskim tenkovima mogli smo vidjeti zastave Crvene armije i od vojnika čuti pokliče „Ura!“.

Prema ruskom planu, operacija bi trebalo da se završi 9. maja, kada bi Putin proglasio novu pobjedu nad nacizmom. Ona bi podrazumijevala izbijanje ruskih snaga na rijeku Dnjepar i potpunu kontrolu nad crnomorskim pojasom.

Na preostalom, zapadnom dijelu Ukrajine bila bi uništena vojna infrastruktura.

Da li će se stvari odvijati u predočenom smjeru ostaje da vidimo, ali sigurno je da Rusi neće odustati od ciljeva koje je početkom operacije definisao Putin: denacifikacija i demilitarizacija Ukrajine.

Paralele se mogu povući i s ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, naročito sa NATO agresijom na Srbiju 1999. godine.

Kada je američki predsjednik Bajden predsjednika Rusije Putina nazvao ratnim zločincem, odgovor iz Moskve bio je emitovanje arhivskog video-snimka iz američkog Kongresa na kojem kongresmen Bajden ističe da je lično on predložio bombardovanje Beograda i rušenje mostova u Srbiji.

Brojni zahtjevi za primirjem i pregovorima takođe podsjećaju na ratove ’90-ih, kada se od srpskih snaga tražilo primirje kako bi, u suštini, protivnička strana imala vremena za predah i pregrupisanje snaga.

Zona zabranjenog leta bila je uspostavljena nad nebom u BiH, ali je u Ukrajini to nemoguće. Ruska strana je izgleda dobro proučila sve metode koje su primijenjene prema srpskoj vojsci i ne ponavlja uočene greške.

Osuda ratnih dejstava i empatija prema patnjama civilnog stanovništva sasvim je razumljiva, ali je potpuno izostala dok su NATO bombarderi izbacivali tone tereta i uništavali gradske četvrti i mostove, uništavali civilnu infrastrukturu u Srbiji, ciljano ostavljali gradove bez struje i vode.

Ako može Kosovo da od većine zemalja EU i SAD bude priznato kao nezavisna država, zašto bi to bilo uskraćeno Južnoj Osetiji, Abhaziji, Luganskoj i Donjeckoj Republici?

Da li je moglo biti drugačije? Da li je vojna intervencija bila neophodnost?

Rusi su potcijenili „meku moć“ kojom su zapadni centri obavili Ukrajinu. Prevrat izveden 2014. godine mogao se spriječiti da su metodi „obojenih revolucija“ prepoznati i da im se na adekvatan način suprotstavilo.

Mreža nevladinih organizacija na stranim donacijama, kupovina medija i uticaja u medijima, razni performansi i kontinuirano atakovanje na umove mladih ljudi bila je priprema za kijevski Majdan. Nakon toga je sve krenulo po zlu.

Bjekstvo Janukoviča, upad u Narodnu skupštinu, preuzimanje vlasti od neonacističkih grupa, nelegitimni izbori …

Rusi su preuzeli Krim, stanovništvo Donbasa nije htjelo priznati neligitimnu vlast. Slijedili su napadi na njih, potiskivanje ruskog jezika i kulture. Ruski niste smjeli koristiti u javnom prostoru, čak ni u prodavnici.

Rusofobija se stimulisala i bivala sve jača.

Zašto Zapadu smeta Dostojevski? Zato što je Dostojevski ruska „meka moć“, a kroz djela Dostojevskog to je i pravoslavlje.

Zašto je u Briselu nedavno prozvana Srpska pravoslavna crkva? Naime, u prijedlogu Rezolucije o spoljnom uplitanju u sve demokratske procese u EU, uključujući dezinformisanje –usvojenoj 9. marta, čiji je podnosilac Sandra Kalniete iz Letonije, inače članica evropskih narodnjaka – stoji da je „Evropski parlament zabrinut zbog pokušaja Pravoslavne crkve da u zemljama kao što su Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, a posebno u njenom entitetu Republici Srpskoj, promoviše Rusiju kao zaštitnicu tradicionalnih porodičnih vrijednosti i da učvršćuje odnose između države i crkve“.

Smeta pravoslavlje.

Povodom proslave osme godišnjice ujedinjenja Krima i Sevastopolja sa Rusijom ruski predsjednik Putin obratio se javnosti na svečanosti i koncertu upriličenom na stadionu Lužnjiki i poručio da će Rusija realizovati ciljeve a to su, prema njegovim riječima, „demilitarizacija i denacifikacija Ukrajine“ i da se privedu pravdi svi ratni zločinci odgovorni za „krvave zločine nad civilima“ u Donbasu.

Po svemu sudeći, Putin i Rusija neće odustati.

Do koje granice smije ići NATO, odnosno Zapad?

Sankcije, očito, ne daju željeni rezultat i veliko pitanje je ko će tu izvući „deblji kraj“, Rusija ili EU. Profiter se zna – SAD.

Ako Poljska ne bude oprezna u svom uplitanju u krizu u Ukrajini, mogla bi postati učesnik u sukobu što bi, s obzirom da je članica NATO, za rezultat moglo imati sukob širih razmjera, koji se popularno naziva Treći svjetski. To i jeste glavna opasnost.

Šta reći o ukrajinskom predsjedniku Zelenskom?

On, po svemu sudeći, kao da i dalje samo glumi predsjednika u novoj sezoni serije „Sluga naroda“, koja mu je i omogućila da postane predsjednik Ukrajine.

 

Autor Predrag Ćeranić

 

Naslovna fotografija: kremlin.ru

 

Izvor sveosrpskoj.com, 19. mart 2022.

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u