Foto: Reuters/Arnd WiegmannRND WIEGMANN/REUTERS A man displays a poster during a protest by Ukranian people living in Switzerland, in Bern, Switzerland February 24, 2022. (REUTERS)

N. Babić: Kraj starog poretka i sramota lažnih „progresivaca“

Brzo, ne „korak po korak“, otkriva se da histerični talas sankcija protiv Rusije bez presedana predstavlja „samoubistvo“ zapadnih sila, koje su otvorile Pandorinu kutiju posledica koje je u ovoj fazi nemoguće izmeriti

Svjedočanstva izbjeglica iz borbenih zona u Ukrajini počinju se pretvarati u bumerang protiv Kijeva i „medija“ poput N1, Nova S u Srbiji i medijsku kanalizaciju u Hrvatskoj koja emituje pod imenom RTL, a neka od njih pročitajte u nastavku.

„Tijela su bila u blizini kuća […] Ti psi iz bataljona Azov pogubili su ljude. Čudovišta […] Pucali su na konvoj civila koji je pokušavao pobjeći, autobuse pune ljudi“, kaže jedan od mnoštva.

U istoj mjeri se stišavaju glasovi „progresivaca“ u zapadnom svijetu koji su na početku ruske vojne operacije pohrlili da osude „moskovskog mesara“ Vladimira Putina i da se solidarišu s „herojskim ukrajinskim otporom“ kojeg predstavlja predsjednik Vladimir Zelenski.

Sistemsko napredovanje ruskih snaga, zajedno s uništavanjem ukrajinskog vojnog aparata, iz dana u dan pokazuje da je ishod ovog rata već riješen, te da su oni koji se nastavljaju boriti zapravo brojne neonacističke nacionalističke grupe koje Sjedinjene Države i Ukrajina finansiraju i promovišu još od nezavisnosti zemlje 1991. godine.

Da su rat i genocid počeli 2014. može se vidjeti u ovom propagandnom videu, negdje od 50 sekunde, iako se ne preporučuje mlađima od 18 godina. Sve to osam godina „nisu vidjele“ razne medijske „zvijezde“ poput Mojmire Pastorčić i Zorana Šprajca ili pak konvertita Hasana Hajdara Diaba, koji je u ležernoj konverzaciji zaboravio upozoriti gospođicu u RTL Direktu da su Istočna Guta i Alepo bili razoreni davno prije dolaska Rusa i da oni nisu bili ti koji su „ubijali civile u stambenim područjima“.

Moguće je predvidjeti da će mnogi „progresivci“ pokušati prikriti ono što je u praksi bila bezuslovna podrška rasističkim i genocidnim pokretima koji su pokrenuti i bujali u Ukrajini, a koji su preuzeli kontrolu nad zemljom u državnom udaru 2014. godine.

Te su „antiimperijalističke organizacije“ dale svoju bezuslovnu podršku najvećoj operaciji cenzure poznatoj u istoriji, koja nastoji ućutkati „rusku propagandu“ koju izražavaju mediji priznate novinarske strogosti, poput kuća RT ili Sputnjik, samo kako bi nametnuli jednu verziju događaja.

Oni takođe saučesnički ćute suočeni s poremećenom kampanjom koja dopušta globalno prokazivanje i govor mržnje protiv svega ruskog: građana, knjiga, filmova, umjetnosti, nauke, iracionalne kampanje mržnje koja je jednaka onoj viđenoj u nacističkoj Njemačkoj.

Cenzura i mržnja zbog „demokratije“ nisu ništa novo. Jedino što je novo jeste obim kojem svjedočimo. Ranije su iranski kanali vidjeli kako su njihove platforme na Jutjubu, Fejsbuku i Instagramu ugašene, a njihove baze podataka izbrisane bez ustezanja, uz gromoglasnu tišinu gorljivih branitelja inkluzivnosti i pluralizma.

Iznenađujuće je, pa čak i bolno, čitati kolege koji su se cijeli život borili za novi informacijski poredak, ljude koji su osudili manipulacije, lažne predstave, kulturni i drugi rasizam velikih medija, ljude koji su stvorili alternativne medije, koji sada brane navodnu informativnu tačnost tih istih medija u odnosu na Ukrajinu, Rusiju, Siriju, Venecuelu, Kubu ili Nikaragvu. Degutantno i odvratno, najblaže su riječi za opisati ovo čemu svjedočimo.

Nedavno inaugurisani predsjednik Čilea Gabrijel Borić brzo je, čak i prije preuzimanja dužnosti, podržao NATO i preporučio video na engleskom Zelenskog, kojeg prikazuje kao heroja.

Svi ti novinari, političari i intelektualci u svom srcu vjerovatno već shvataju, nadamo se duboko posramljeni, da su i sami bili lak plijen medijske opijenosti, koja je navodno ozbiljne medije poput Bi-Bi-Si-ja pretvorila u propagandne platforme koje emituju besramne laži.

Brzo tražeći da stanu uz dobre momke protiv loših momaka, zaboravili su svoju intelektualnu dužnost da nepristrano i bez manihejske logike pokušaju razumjeti objektivno koje globalne sile stoje iza sukoba.

Takođe su bezuslovno podržali globalno regrutovanje plaćenika, koji nedugo nakon dolaska već masovno bježe, jer shvataju da borba protiv Rusa nije šetnja parkom, te da njihova misija očito ne bi bila patroliranje kroz civilno stanovništvo kojem će pokazivati svoje „ratničke vrline“, već da moraju ići direktno na front kao topovsko meso protiv snaga opremljenih, uvježbanih i nadmoćnijih u svemu.

Dva ruska projektila upozorenja lansirana na plaćeničke kampove duž poljske granice izazvala su paniku.

Rat bez ograničenja, knjiga koju su 1999. objavila dva kineska pukovnika, Ćao Ljang i Vang Sjangsuj, dobija u tim okolnostima neobičnu valjanost. Amazon opisuje tu knjigu kao „master plan Kine za uništenje Sjedinjenih Država“.

Nepristrano, iako ponekad duboko ironično, tehničko i geopolitičko ispitivanje pukovnika počinje u to vrijeme iz Kine, koja je još uvijek nesposobna vojno i ekonomski se afirmisati na planeti.

Autori smatraju da je prvi Zalivski rat, 1991. godine, u samo mjesec dana promijenio karakter do tada poznatih ratnih sukoba obilježenih definisanim „bojnim poljem“ u kojem su se sučeljavali poznati protivnici.

Analiza ukratko uključuje odlomke o agresiji NATO pakta na Jugoslaviju 1999. godine, koja je sprovedena bez odobrenja UN-a i pod izgovorom odbrane otcijepljene pokrajine Kosovo od Srbije su bombardovani veliki srpski gradovi, posebno Beograd, a jedan od glavnih ciljeva je bio i uništiti jugoslovenske industrijske kapacitete.

Rat bez ograničenja bi se možda mogao sažeti kao sposobnost slabih zemalja da neutralizuju ratne sposobnosti velikih sila, a da pritom ne bankrotiraju, kao što se dogodilo Sovjetskom Savezu u hladnoratovskoj trci u naoružanju.

Jedan od ključeva je definisanju protivnika. Je li Ukrajina protivnik Rusije ili samo poprište veće globalne konfrontacije? Koji su interesi u pitanju? Ko su akteri? Ćao i Vang tvrde da je zastava „jedinstva“ ratnih saveza samo paravan za disperzivne interese, što je u slučaju Ukrajine indikativno.

Granice zapadne Ukrajine su etnički i kulturno porozne i često su se mijenjale tokom vekova. Mađarska, Slovačka, Moldavija-Rumunija i Poljska, na primjer, imaju drugačije interese i svrhe od Sjedinjenih Država, Francuske ili Velike Britanije.

Novi svjetski poredak

Brzo, ne „korak po korak“, otkriva se da histerični talas sankcija protiv Rusije bez presedana predstavlja „samoubistvo“ zapadnih sila, koje su otvorile Pandorinu kutiju posljedica koje je u ovoj fazi nemoguće izmjeriti. A danas su SAD uvele i sankcije Kini, što je apsolutno nerazumljivo.

Rat se bliži kraju, a rezultat će biti ispunjenje ruskih zahtjeva, bilo pregovorima ili potpunom kapitulacijom. U tome se slažu gotovo svi vojni analitičari koji nisu uključeni u kampanju.

Ali sankcije ostaju. I upravo su sankcije, a ne rat, te koje su promijenile svjetski poredak u nekoliko dana, tačnije, razotkrile su novu stvarnost i da kapitalističku rekonfiguraciju ima Evroazija kao najmoćnija ekonomska sila na planeti.

“Sektor vlada zapadnog svijeta, vlade koje čine Evropsku uniju i NATO, koje na relativan način predstavljaju nešto više od 11 odsto svjetske populacije, odlučio je prisiliti i pokoriti svojim diktatima više od 89 odsto stanovnika, ljudskih bića koja žive na ovoj planeti”, rekao je danas predsjednik Putin.

„Ono što svima mora biti jasno je dokaz da su ovi posljednji događaji okončali globalnu dominaciju zapadnih zemalja u politici i svjetskoj privredi“, dodao je.

Rusko-kineski savez čini srž ovog novog poretka. Njima treba dodati i Iran, što sam opširnije opisao u jučerašnjoj analizi. Sa svojom ogromnom geografijom, prirodnim bogatstvima, a prije svega naučno-tehničkim kapacitetom, moguće je tvrditi da je Rusija, upravo u ovom kritičnom trenutku, Meka budućeg biznisa.

Zapad, odnosno SAD, EU i NATO, se svojim sankcijama marginalizuju iz ove budućnosti i sve nas u svojoj orbiti osuđuju na pakao krize, inflacije i dekadencije.

Izuzetak su zemlje kao Venecuela. Vašington je, prisiljen vlastitim postupcima, bio prisiljen odbaciti Huana Gvaida i priznati vladu Nikolasa Madura, koja danas uživa podršku svog naroda. Možda će i prodavati naftu Americi, iako Rosnjeft ima pola polja pojasa Orinoko, ali savez s Rusijom, Kinom i Iranom je obećavajuća ekonomska i politička stvarnost.

Putinovim riječima: „Rusija ima sve resurse, prirodne, materijalne i ljudske, koji su potrebni ovim nacijama u nastajanju. Zapad više nema ništa za dati, ništa za ponuditi, osim krađe, sve su protraćili ili iscrpili, oni samo imaju pohlepu i potrebu za prekidom rasta ovih zemalja u nastajanju, zbog čega je neizbježan početak novog komercijalnog ekonomskog sistema koji se pojavljuje, sistema u kojem će svijet imati jamstvo da njegovo bogatstvo neće biti samovoljno opljačkano i gdje možete trgovati i razmjenjivati ​​na prosperitetan, prirodan i siguran način”.

Šta reći za kraj? Iako sam u više objava, do blokiranja na Fejsbuku, pa u člancima na blogu, upozoravao da će građani EU biti korisni idioti koji će platiti račun sulude politike, a za Amerikance me nije ni briga, očito još nema pomaka u narativu ko su „zli momci i dobri momci“.

Kada i ako se, pored raznih Vurušića, Mojmira, Šprajcova, Trkanjeca, Bakotina, pa njihovih pandana u N1, Danasu i Novoj S u Srbiji, da ne govorimo o Podgorici, Sarajevu i Skoplju, razbije ovaj suludi medijski narativ, pitanje je hoćemo li imati vremena vratiti se barem na „status kvo“ prije 2014. godine, ne prije 2022. Jer tada je počeo rat u Ukrajini, ako ova bulumenta nije znala. A znali su, samo su plaćeni da ćute i govore kada i ono što im se kaže.

 

Autor Nebojša Babić

 

Naslovna fotografija: Reuters/Arnd Wiegmann

 

Izvor alterminfo.blogspot.com, 22. mart 2022.

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u