Odlazak pisca kome su za života tri puta objavljena sabrana dela

Kao što bi učinili neki njegovi junaci, u vreme NATO agresije, po sopstvenom priznanju, odbijao je da pravi spiskove za prinudne odmore kao glavni urednik na televiziji

Preminuo je Milovan Vitezović (11. 9. 1944 – 22. 3. 2022), pesnik, romansijer, dramski pisac, scenarista, esejista i satiričar, jedan od retkih književnika kome su za života tri puta objavljena sabrana dela i za koga se na „Guglu” vezuju hiljade citata, najviše aforizama navedenih u vodećim listovima sveta. Gotovo čitavu deceniju bio je urednik Umetničkog programa RTS-a, s više hiljada sati umetničkih, igranih i dokumentarnih programa. Bio je profesor filmskog i televizijskog scenarija na Katedri dramaturgije Akademije umetnosti u Beogradu i otac četvoro dece.

Nagrađivani i prevođeni pisac bio je ponosan na svoje viteško prezime, poznajući genealogiju Vitezovića do 1730. godine. Sećao se da je Miodrag Bulatović, pišući mu pisma, započinjao ovako: „Dragi moj Vitezoviću, eh, šta bih dao da imam tvoje prezime.” Objavio je pedesetak književnih naslova, u oko dve stotine izdanja. Pamtiće se njegove prozne knjige: Šešir profesora Koste Vujića, Čarape kralja Petra, Simfonija Vinaver, Lajanje na zvezde, Hajduk Veljko Petrović, Milena iz Knez Mihailove; poetska dela: Vojnici u voćnjaku, Slobodnije od slobode, Robijaši u srcu, Pevanje srpsko; knjige aforizama Srce me je otkucalo (knjiga koja je 1969. godine bila zabranjena, i čak spaljena u celom tiražu pošto je došla sudska zabrana, a kada se posle devet godina ponovo pojavila, imala je šest dopunjenih izdanja), zatim, Moždane kapi, Čoveče, naljuti se… Otvarajući Dane komedije u Jagodini daleke 1991. godine, izgovorio je svoj svevremeni aforizam: „Komedija je kad iluzionista zabavlja narod. Tragedija je kad ga vodi.”

„Ko peva, zlo ne misli, ko misli, nije mu do pesme”, još jedan je od Vitezovićevih aforizama za sva vremena.

Pamtiće se i njegove velike televizijske serije o Vuku Karadžiću, kao baština Evrope, zatim, o Radoju Domanoviću, Dimitriju Tucoviću. Sa Zdravkom Šotrom ostvario je i igrani film „Lajanje na zvezde”, kao i dokumentarce „Kneževina Srbija”, „Kraljevina Srbija”, „Gde cveta limun žut”, „Kraljevina SHS”, „Kraljevina Jugoslavija”. Njegove su predstave: „Usklađivao lud zbunjenog”, „Markse, Markse, koliko je sati?”, „Hamlet studira glumu”…

Pored brojnih priznanja, bio je ovenčan i Politikinom Vibovom nagradom za ukupan doprinos srpskoj satiri. Pisao je o Desanki Maksimović, Branku Ćopiću, Dušku Radoviću; mnogi srpski pisci bili su njegovi sagovornici i prijatelji. Cenio je Dobricu Ćosića, Mešu Selimovića, Miodraga Bulatovića, Vaska Popu, s kojim je znao da priča satima, a šaljivo se prisećao susreta sa Andrićem:

„Te 1968. godine, imam to i u jednoj pesmi, vrvi Univerzitet, a ja hoću, pošto-poto Andrića da povedem u Kapetan Mišino zdanje. Sreo ga i kažem: ’Ajte sa mnom!’ On se nešto izgovori, pa mi još i kaže: ’Nikad se ne zna u kojoj ćemo vjeri umrijeti.’” Kišu je posvetio epigram: „Nazdravi mi loza-čajem/I odlazeći ja trajem.”

Kao i svi veliki satiričari, šalio se i na svoj račun: „Recimo, piše Branko Ćopić iz Grčke istoričaru štampe Žiki Jovanoviću, ovom što pravi muzej novinarstva, i kaže: ’Dragi Žiko, ovde u Grčkoj svaki drugi momak liči na Milovana Vitezovića, a svaki prvi je pop, pa i on liči…’”

Često je komentarisao parlamentarni život u Srbiji, rečima: „Pozicija i opozicija se određuju jedna spram druge. Bez prve, druge nema. Nama je potrebna demokratska i fer, mislim činjenička, međupartijska, parlamentarna borba, ali bez opstrukcije rada. Poslanici i pozicije i opozicije moraju imati neprekidno na umu da su tu radi naroda koji ih je birao, a ne sebe radi. Da moraju težiti saglasnosti do koje se stiže suprotstavljanjem argumenata i koja će činiti da zemlja napreduje i da građanima bude bolje. Dobra opozicija je neprekidna opomena poziciji da mora što više uraditi za opštu dobrobit.”

Govorio je da je kao nestranačka ličnost u jednom trenutku želeo da se angažuje tamo gde je mislio da se nešto može učiniti za kulturu i budućnost srpskog roda. Zapazio je tako: „Ako sam darom i radom suočio Srbe sa svojim istinama i zabludama, sa svojom istorijom i mitologijom, svojim karakterima i mentalitetima, svojim pobedama i porazima, onda pristajem da za jedne budem miljenik Srbije, kao što ću za druge biti otpadnik. Uostalom, ja u zbirci Slobodnije od slobode imam pesmu o otadžbini u kojoj postoji stih: ’Otadžbina jeste dobra majka koja ume biti maćeha.’”

Kao što bi učinili neki njegovi junaci, iz proze ili aforizama, jedan časni, stari profesor Kosta Vujić, boem i dobričina, Vitezović je u vreme NATO agresije, po sopstvenom priznanju, odbijao da pravi spiskove za prinudne odmore kao glavni urednik u televiziji. Umesto spiska, generalnom direktoru poslao je samo svoje ime i bio je kažnjen uklanjanjem imena sa programskih špica. Povodom toga je izjavio: „Ja sam žrtva samog sebe. I na to sam ponosan.”

Vučić: Čovek kojem je prezime pristajalo

„Milovan Vitezović bio je jedan od onih velikih ljudi našeg roda koji su obeležili intelektualnu i umetničku scenu Srbije”, naveo je predsednik Srbije Aleksandar Vučić u telegramu saučešća koji je povodom smrti Vitezovića uputio njegovoj porodici i poštovaocima.

„Vitezovićev život bio je poput njegovih dela, u kojima je na jedinstven način gradio kompleksne likove kao paradigme društva u kojima je svako mogao da se ogleda i pronađe”, naveo je Vučić.

„Pisac, dramaturg, aforističar oštrog pera i britkog uma, pripovedač i kritičar, hrabar i ponosan, ali u isto vreme nenametljiv i skroman, čovek kome je prezime pristajalo uz ponosni i nesalomivi literarni duh, zabranjivan i slavljen, Vitezović je uvek bio prepoznatljiv ne samo po bogatstvu tema i sadržaja, već i po posebnoj nijansi ironije, tako svojstvenoj našem duhu i društvenim i istorijskim prilikama”, naveo je predsednik Srbije.

Brnabićeva: Ambasador naše kulture u svetu

„Odlazak jednog od najvećih savremenih srpskih pisaca Milovana Vitezovića nenadoknadiv je gubitak za srpsku kulturnu scenu, ali i za kompletno srpsko društvo u kojem je svojim višedecenijskim radom Vitezović ostavio neizbrisiv trag”, navela je predsednica Vlade Srbije Ana Brnabić u telegramu saučešća povodom smrti književnika Milovana Vitezovića.

„Vitezović svoju poruku i talenat nikada nije ograničavao na forme, već je dokazao da je jednako velik i kada piše aforizme ili poeziju, kao i kada napiše roman ili scenario za film. Ostavio je iza sebe više desetina dela, koja su prevođena na mnoge jezike, ali i ovenčana brojnim nagradama, čime je svakako bio i ostaće jedan od ambasadora naše kulture u svetu”, navela je Brnabićeva.

​Maja Gojković: Srbija ostala bez jednog od najvažnijih mislilaca

Potpredsednica Vlade Republike Srbije i ministar kulture i informisanja Maja Gojković uputila je telegram saučešća povodom smrti srpskog književnika Milovana Vitezovića u kojem navodi da je sa velikom tugom primila vest o smrti našeg izuzetnog dramskog pisca, scenariste, profesora i pesnika, prenosi Tanjug.

“Srbija je ostala bez jednog od najznačajnijih mislilaca i hroničara srpske stvarnosti. Pamtićemo ga kao autora koji je u svakom od žanrova ostavio upečatljiv, samosvojan i prepoznatljiv trag, kao čoveka koji je trajno obogatio našu kulturnu, umetničku i književnu scenu. Ostaju njegova dela, da nas podsećaju na umetnika raskošnog talenta i budu uzor i putokaz mladim naraštajima”, napisala je Gojković.

 

Autor Marina Vulićević

 

Naslovna fotografija: Snimak ekrana/Jutjub/RTS Kulturno-umetnički program – Zvanični kanal

 

Izvor Politika, 23. mart 2022.

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u