Mnogo zavisi od brzine ruskih tenkova

Izgleda da od brzine ruskih tenkova zavisi mnogo toga, ne samo u vojnom smislu, već i političkom, i ne samo u Ukrajini. Stabilnost u tu zemlju, ali i Evropu, neće se lako vratiti

Nakon profesora Miloša Kovića, još jednoj javnoj ličnosti – kojoj se ne može prišiti terorizam, sklonost prevratničkiom dejstvima i slično, što se uvijek vezuje za kvalifikaciju „prijetnja za nacionalnu bezbjednost“ nije dozvoljen ulazak u Bosnu i Hercegovinu. Riječ je o poznatom beogradskom advokatu Goranu Petronijeviću. Ova vijest izazvala je žestoke reakcije u Republici Srpskoj i Srbiji, a bila je i svojevrsna regionalna vijest.

Osudu ovog poteza iznio je najprije srpski član u Predsjedništvu BiH, Milorad Dodik, a zatim i predsjednica Srpske, gospođa Željka Cvijanović, premijer Radovan Višković, brojni ministri i nosioci javnih funkcija u Srpskoj, kao i niz javnih ličnosti. Na kraju je reagovao i onaj ko je najpozvaniji da se oglasi povodom „crne liste“ za koju i u Graničnoj policiji i Službi za poslove sa strancima kažu da je kreiraju u Obavještajno-bezbjednosnoj agenciji BiH.

Ko zabranjuje ulaz u BiH?

Radi se o Zoranu Tegeltiji, nominalnom šefu direktora Obavještajne agencije. Tako bar stoji u Zakonu o OBA.

Iako ima široku mogućnost kontrole nad radom Obavještajne agencije (Glava III Vanjsko rukovođenje i nadzor nad agencijom, (c) Prava i odgovornosti predsjedavajućeg Vijeća ministara, članovi 9-18 Zakona o Obavještajno-bezbjednosnoj agenciji BiH) predsjedavajući Savjeta ministara do sada nije posezao za ovim pravom, iako je razloga bilo.

Inače, navedeni zakon predsjedavajućem Savjeta ministara daje mogućnost da vrši nadzor nad Agencijom i osigurava zakonitost u obavljanju njenog rada; utvrđuje programe razvoja Agencije i donosi smjernice za njihovo provođenje u koordinaciji sa generalnim direktorom; saziva sastanak Izvršnog obavještajnog odbora najmanje jedanput u svakom kalendarskom mjesecu; zadužuje glavnog inspektora da provede inspekcijsku kontrolu, reviziju ili istragu o postojećem ili potencijalnom problemu u Agenciji, te da preduzme odgovarajuće mjere u cilju otklanjanja uočenih problema, utvrđivanja odgovornosti i eventualnog sankcionisanja.

U cilju savjetodavanja predsjedavajući Savjeta ministara formira Izvršni obavještajni odbor koji predstavlja kontrolni mehanizam nad radom OBA. U sastav Odbora, pored predsjedavajućeg, ulaze dva zamjenika predsjedavajućeg, a Odbor stavove i odluke ne mora zasnivati na konsenzusu.

Radi efikasnijeg rada, Odbor na raspolaganju ima Obavještajno-bezbjednosno-savjetodavnu službu koja djeluje u svojstvu sekretarijata Izvršnog odbora.

Profesor Miloš Ković (Foto: presscentar.uns.org.rs)

Za pohvalu je reagovanje direktora Službe za poslove sa strancima koji je objelodanio da se na „crnoj listi“, odnosno u bazi Registra određenih stranaca nalazi 300 imena, od kojih je 27 državljana Srbije, 60 državljana Crne Gore, više od 70 državljana Albanije i isto toliko državljana Turske. To bi trebalo da bude prvi korak u demistifikaciji ovog vida rada Obavještajne agencije.

Nadamo se da ćemo, bar što se tiče državljana Srbije koji pripadaju intelektualnoj eliti i akademskoj zajednici ove zemlje, saznati kada je ko i zbog čega postao „određeni stranac“.

No, neke zaključke možemo i sami da donesemo.

Profesor Ković je doskora neometano ulazio u BiH da bi na Univerzitetu Istočno Sarajevo na Palama držao predavanja, s obzirom da je angažovan kao gostujući profesor. Prema riječima često prozivanog direktora Obavještajne agencije BiH, Osmana Mehmedagića, profesoru Koviću je osim u BiH, zabranjen ulazak u Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju.

Ako su ti navodi tačni, šta nam to govori? Da li se zaista radi o radu struke, kako ističe direktor Obavještajne agencije, ili se „određeni stranac“ postaje tako što iz jedne od ambasada stigne ceduljica sa napisanim imenom?

U tom slučaju, „crna lista“ je dio „šire priče“, odnosno, treba je posmatrati u kontekstu zbivanja u Ukrajini i namjere Zapadnih sila da se sa Balkanskog poluostrva potisne „maligni ruski uticaj“. Profesor Ković nikada nije krio svoje rusofilstvo, a „ruska veza“ može se naći i kod advokata Gorana Petronijevića.

Ostaje da vidimo da li će i kakav odgovor predsjedavajući Savjeta ministara Zoran Tegeltija dobiti od Ministarstva bezbednosti i Službe za poslove sa strancima BiH nakon što je naložio da mu u što kraćem roku dostave spisak stranih državljana kojima je zabranjen ulazak u državu sa jasno navedenim razlozima zabrane.

Stvarajući intermarijum

Što se tiče zbivanja u Ukrajini, ona su po značaju odavno prevazišla i ukrajinske i ruske granice.Mogućnost, koja se permanentno provlači, jeste da ruska „specijalna vojna operacija“ ili „ruska invazija“, kako na Zapadu vole da kažu, preraste u globalni sukob. Ruska strana nije ustuknula pred tom mogućnošću, dok NATO jeste.

NATO se nije usudio da zatvori nebo iznad Ukrajine, što iz Kijeva od početka traže, ali je potpuno zatvorio medijski prostor, naročito nad Evropom. Da li će to onemogućiti ruske dokaze o tome šta se proizvodilo u nizu američkih biolaboratorija da dopru do svjetske javnosti?

Ono što sigurno tom mjerom nisu uspjeli suzbiti jeste rastuće nezadovoljstvo padom standarda, rastom cijena i inflacije, što je zahvatilo evropske zemlje. Protesti su sve češći i masovniji u Njemačkoj i drugim zemljama.

Ostaje nejasno i sigurno da će dugoročno predmet analize biti zašto je EU „sebi pucala u nogu“ uvodeći sankcije Rusiji, zbog kojih i privreda niza evropskih zemalja trpi nemale posljedice.

Osim toga, sve više američkih vojnika pristiže u evropske zemlje, iako su članice NATO. Zašto? Zato što neće moći same da se odbrane o „ruske agresije“, ili se stvara Intermarium, pojas zemalja koje izlaze na jedno od tri mora (Sjeverno, Crno i Jadransko) kako bi se njemačka privreda i ruski prirodni resursi definitivno razdojili?

Bitka nad bitkama

Sve u svemu ruska specijalna vojna operacija vodi se u mnogim sferama. Tako će bitka za Donbas, koja se najavljuje kao „bitka nad bitkama“, možda imati težinu Staljingradske bitke, u smislu ratne prekretnice.

Ona će definitivno razjasniti da li će Putin uspjeti da 9. maja proglasi novu pobjedu nad nacizmom, koja bi podrazumijevala izbijanje ruske vojske na rijeku Dnjepar i potpuno ovladavanje crnomorskom obalom, ili će ciljevi vojne operacije biti korigovani u smislu sporazuma da Ukrajina odustane od Krima i prizna državnost (ili samostalnost) otcijepljenih regiona Luganska i Donjecka.

Russian and Ukrainian flags are seen on a table before the talks between officials of the two countries in the Gomel region, Belarus February 28, 2022. Sergei Kholodilin/BelTA/Handout via REUTERS
Zastavice Ukrajine i Rusije na stolu uoči početka pregovora između zvaničnika dveju zemalja u Gomeljskoj oblasti u Belorusiji, 28. februar 2022. (Foto: Sergei Kholodilin/BelTA/Handout via Reuters)

Ali, bez obzira na navedene mogućnosti, stabilnost u Ukrajinu, ali i Evropu, neće se lako vratiti. Ekonomska kriza, migrantski talasi i terorizam biće dugotrajni problemi.

Šta čeka Zapadni Balkan? Odmah nakon sprovedenih izbora Srbija će biti suočena sa pritiskom Zapada da Rusiji uvede sankcije. Njemačka je već dala do znanja da bi u suprotnom fabrike u koje je investirala mogla izmjestiti u Poljsku. U Pekingu su svjesni da bez ruskog prisustva u Srbiji ni kineske investicije nisu sigurne, a one su za Srbiju značajne koliko i njemačke, ako ne i više. U Banjaluci se naveliko prepričava vic da je na pitanje „može li Putin stići do Haga“ Karla del Ponte dobila odgovor „može, ali kada, to zavisi od brzine ruskih tenkova“.

Izgleda da od brzine ruskih tenkova zavisi mnogo toga, ne samo u vojnom smislu, već i političkom, i ne samo u Ukrajini.

 

Izvor Sveosrpskoj.com

 

Naslovna fotografija: Alexander Ermochenko /Reuters

 

BONUS VIDEO:

 

Svet
Pratite nas na YouTube-u