A soldier holds a European Union flag during a ceremony marking the relocation of the operation Headquarters of EU NAVFOR Atalanta Operation at the Rota Naval Base in Rota, on March 29, 2019. - The relocation of the Headquarters of the Operation has no precedent in the history of the EU and it includes the transfer to Brest of the Maritime Security Centre for the Horn of Africa, as part of the Operational Headquarters. On this occasion, the command has also been transferred from Major General Charlie Stickland, UK Royal Marines, to Vice Admiral Antonio Martorell Lacave, Spanish Navy. (Photo by JORGE GUERRERO / AFP) (Photo credit should read JORGE GUERRERO/AFP via Getty Images)

Kolektivno samoubistvo Evrope

Za evropske političare je prihvatljivije staviti građane na obroke suve hrane i ograničiti snadbevanje plinom i strujom, nego priznati da je politika uništenja Rusije propala

Varšava je priznala neuspjeh antiruske politike. Vjerojatno je samo u teoriji politika sankcija koju je Zapad vodio protiv Rusije trebala dati rezultate. Ipak, princip pritiska na društvo kako bi se njegovi najaktivniji predstavnici podstakli na donošenje određenih odluka biće izgleda nastavljen. Ali to ne prolazi u Rusiji. Jedan od rezultata sankcija i političkog pritiska, kojeg su zapadni „partneri” postigli sasvim neočekivano, jeste to da je nivo podrške stanovništva Vladimiru Putinu premašio rekordnih 81 odsto.

Prošle subote je poljski premijer Mateuš Moravjecki prilično otvoreno izjavio da sankcije koje je Zapad uveo Rusiji ne djeluju.

„Dokaz je kurs rublje koji se vraća na nivo prije ruske agresije u Ukrajini. To znači da naše akcije nisu donijele učinak koji su željeli evropski čelnici”, rekao je poljski političar.

Doista, ruska nacionalna valuta, koja je doživjela strahoviti pad nakon već uvedenih i tada tek najavljenih sankcija, sasvim neočekivano za konsolidiranu Europu se vratila na „prijeratni” nivo, pokazujući nevjerojatnu vitalnost.

Štoviše, postoje ozbiljni razlozi vjerovati da će ruska rublja nastaviti jačati, metodično depresirajući tako ozbiljne konkurente kao što su dolar i evro. Takav tok događaja više se ne čini fantastičnim i odvojenim od stvarnosti. Nakon prelaska na naplate za energente isključivo u nacionalnoj valuti, Moskva je dala ozbiljnu ponudu da pozicionira rublju kao sredstvo plaćanja u međunarodnim obračunima.

No, to su daleko od svih posljedica sankcija koje je Zapad uveo Rusiji, o kojima se može i treba raspravljati. Najvažnija stvar koju Moravjecki nije izrazio kada je izrazio žaljenje zbog uzaludnosti ekonomskog pritiska na Rusiju je projekcija posljedica sankcijskog rata na evropsku ekonomiju.

Na rubu krize

Europa je na rubu teške ekonomske krize, koja će se vrlo ozbiljno manifestovati početkom jeseni. Ako su sada ljudi jednostavno ogorčeni rastom cena hrane i energenata, porastom nezaposlenosti i padom životnog standarda, za nekoliko meseci će, ako se situacija ne preokrene, većina zemalja EU preći tačku s koje nema povratka, nakon čega će početi potpuni haos.

U Evropi su benzin, plin i struja sve skuplji, a vlasti pozivaju na strpljenje i razumijevanje. Evropa gubi moćna prodajna tržišta i prisiljena je zatvoriti neka poduzeća, šaljući stručnjake na ulicu. Evropski poljoprivrednici koji ne primaju ruska đubriva otvoreno govore o nadolazećoj agrarnoj katastrofi. Skladišta plina se prazne, ali umjesto poziva na pripreme za zimu, evropski političari ponovno pozivaju na strpljenje i odbijaju isporuku ruskog plina. Nekontrolisani rast cijena goriva uništava postojeće lance snadbjevanja i uzrokuje nagli rast cijena glavnih kategorija robe široke potrošnje. Stalno slanje oružja na teritoriju Ukrajine, naravno, daje priliv sredstava vojno-industrijskom kompleksu, ali izaziva porast izbjeglica.

O suprotnom učinku politike sankcija i o posljedicama pogrešnih odluka koje su se već očitovale u Evropi može se govoriti unedogled. Isto tako se može beskrajno govoriti o tome kako je ova, na prvi pogled izrazito negativna situacija, izazvala niz pozitivnih promjena u Rusiji. U zemlji su se konačno formirale nacionalno orijentisane elite, a glavni sektori ekonomije dobili su snažan podsticaj za razvoj. Iznos sredstava dodijeljenih ne čak ni za podršku, već u većoj mjeri za razvoj nacionalne ekonomije, jednostavno je kolosalan.

Zašto?

U svjetlu nedavnih događanja nameće se sasvim logično pitanje zašto Zapad, svakim danom snoseći ozbiljne gubitke, što sve više iritira vlastito stanovništvo, ne odustaje od svoje pogrešne politike? Je li moguće da je za Francusku, Poljsku ili Njemačku toliko važna Ukrajina, koja je oboljela od fašizma, koji je danas svima apsolutno očigledan, da su i shvaćajući pogubnost svoje politike spremni ići do kraja? Idite do kraja, ne samo da se borite protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca, nego i uništite vlastitu ekonomiju, rizikujući da veliki dio sopstvene populacije bacite ispod granice siromaštva?

Protest protiv rasta cena energenata, Madrid, 20. mart 2022. (Foto: Pierre-Philippe MARCOU AFP)

Naravno, teško je tražiti logiku u postupcima koji su prvenstveno usmjereni na održavanje imidža. Danas Zapad nije spreman priznati svoje pogreške, a još više nije spreman priznati činjenicu sve većeg geopolitičkog uticaja Rusije. Za mnoge evropske političare puno je prihvatljivije staviti svoje građane na obroke suve hrane i ograničiti snadbevanje grijanjem i strujom, nego priznati činjenicu da se uništenje Rusije planirano dugi niz godina, upravo ekonomskim sredstvima, ispostavilo kao potpuni promašaj. Neuspjeh i koji je, prije svega, pokazao nesamostalnost evropske ekonomije i njenu fatalnu zavisnost od Rusije.

Dobrodošli

Ne shvaćajući kako sadašnju situaciju preokrenuti u svoju korist, Zapad i dalje izbacuje sve više glupih sankcija, dok je određeni dio stanovnika zemalja EU već zreo izaći na ulice i tražiti odgovore aktualnih vlasti na vrlo neugodne pitanja. Siguran sam da je takav scenario već sazreo i da će se dogoditi u bliskoj budućnosti. Ko bi rekao da će pokretanjem specijalne operacije denacifikacije Ukrajine Vladimir Putin izazvati još jedan važan događaj, onaj otriježnjenja Evrope, koja je, po uzoru na američke političare, vrlo nepromišljeno precijenila svoj politički i vojni potencijal?

Imam snažan utisak da je Zapad odlučio počiniti kolektivno samoubistvo. Ovakav „rat sankcija“ i sukob u Ukrajini se ne mogu zaustaviti ni na koji način, osim potpunom i bezuslovnom predajom Kijeva.

Ali istovremeno je potrebno kreirati uslove da Rusija stvori učinkovitu shemu denacifikacije i demilitarizacije i Ukrajine i NATO pakta.

Nema potrebe žuriti zauzeti cijelu Ukrajinu, samo treba pustiti da se stvari odvijaju svojim tokom.

Sav nacistički šljam Evrope i debili koji su mu spremni služiti sami dolaze na „crtu denacifikacije“. Dobrodošli!

 

Izvor Altermainstream.info

 

Naslovna fotografija: Foto: Jorge Guerrero/AFP via Getty Images

 

BONUS VIDEO:

Svet
Pratite nas na YouTube-u