N. Kecmanović: Ukrajina i BiH ili u spomen svojim grobarima

Kada se upadne u poznatu shemu, zna se šta slijedi. Podići će u Kijevu spomenik Bajdenu, kao što su u Sarajevu Klintonu posvetili ulicu. U spomen svojim grobarima

Mnogi tvrde da će se ukrajinski rat preliti u BiH. Naprotiv, taj rat se prelio iz Bosne u Ukrajinu kao repriza igrokaza istog američkog reditelja.

Kada je Ruska specijalna operacija u Ukrajini bila tek počela, bošnjačku političku elitu i njene frontmene – Izetbegovića, Džaferovića i Turkovićku – bio je uhvatio paničan strah kao da će Putin iz Donbasa pravac u Sarajevski kanton.

Političari, novinari, intelektualci u Sarajevu zapomagali su: „Rusko-ukrajinski sukob preliće se na BiH.“„Raskomadaće je ruski agenti Dodik i Čović.“„Pridružili su im se i Milanović i Orban sa čela dvije članice i NATO-a i EU.“ „Zapad se zabavio o svom jadu i ne brine o Bosni“.

No, kako je Šojgu usporio, a Amerikanci postrojili svoje evropske vazale-samoubice, okrenuli su ploču i potrčali da se udjenu u tabor u kom im mjesto nije. Ali „kud svi Turci, tu i mali Mujo“. Kliču Zelenskom, Putinu crtaju brkove. Oživjeli su snovi iz ratnog Sarajeva da će BiH biti ekspresno primljena i u NATO i u EU, jer „na Baščaršiji se brane evropske vrijednosti“.

Bošnjaci su sebe najedared ugledali kao dio zapadne civilizacije u borbi protiv „istočnog varvarstva“.

Zapadne sile bore se protiv Rusije, a oni protiv Srpske. Oni protiv velikih Rusa, a Bošnjaci protiv malih Rusa. Oni protiv Putina, a oni protiv Mileta i Dragana. Preumili su da je u preambuli nesuđenog prvog Ustava EU Valeri-Žiskar d’ Esten pisao o hrišćanskim korijenima Starog kontinenta. Dakle katolici, protestanti, pravoslavci, Jevreji…

A gdje su oni? „Zadnjica na Okcidentu, a srce na Orijentu“.

Ne treba sumnjati u iskrenost tankog sloja urbane mladeži, koja sebe pogrešno percipira kao građane. To je njihovo htijenje, a ne stanje. To nije „jedan čovjek – jedan glas“, što obezbjeđuje dominaciju najbrojnijih, nego dug i složen istorijski proces koji po Ralfu Darendorfu pri optimalnim uslovim traje bar 60 godina…

Građanska država, građanska kultura, građansko društvo. „Prvo sapun pa onda parfem!“– što bi pučki rekao Milanović. Nije dovoljan kapućino sa sarajevskom rajom na klupi između Velikog parka i glavne ulice, imenom do pola Titove, od pola Alijine.

Tuširao ih je Bakir sa čela SDA, koja sa Islamskom deklaracijom u programu već 30 godina osvaja glasove većine: „Dok su džamije pune, ne brinem za budućnost Bosne“. On i hanuma mu Sebija o Ramazanu su se pred kamerama dirljivo prisjećali ratnih iftara kada su bajramski burek pravili od konzerve iz međunarodne pomoći. Alija je bio više kalif nego sultan, važnija mu je bila džamija nego nacija i država. Bilo mu je i bez Hantingtona jasno da ga katoličko-protestantski Zapad ne prihvata kao svoga.

Cimerman mu je dovoljno jasno rekao da SAD neće podržati nikakvu muslimansku autonomiju u BiH. Dobro ga je shvatio i u raznim prilikama ogorčeno pominjao zapadnu islamofobiju, ali je ipak naivno povjerovao da će ga uključiti u zajednički front protiv opasnih pravoslavnih i završio u pet kantona na 25 odsto Bosne.

Poslije Dejtona se vajkao: „Bosnu dijelim najprije na pola sa Krajišnikom, a onda polovinu na četvrtine sa Zubakom.

Bakir nije izvukao pouku, a sada ne vidi da se u Ukrajini događa već viđeno u Bosni.

I Ukrajinci, baš kao i Bošnjaci, gurnuti su u rat protiv neuporedivo jačeg protivnika. Stari Izetbegović je najprije potpisao kompromisni Kutiljerov plan o unutrašnjoj podjeli cjelovite BiH, a onda ga je Cimerman natociljao da odustane.

I Zelenski je takođe do zadnjeg časa naglas očekivao da će Bajden dati garanciju Putinu da se NATO neće više primicati njegovim granicama i nadao se kompromisu sa Moskvom oko Donbasa.

Alija jeste politički isprovocirao rat, ali je računao da će SAD, ustreba li, i oružano stati iza Muslimana protiv Srba i Hrvata. Ista očekivanja je imao i Zelenski…

Kad je Rusija sa „pola snage“ počela da napreduje u specijalnoj operaciji, Zelenski je preko video-linka panično vapio za direktnim vojnim nagažovanjem Zapada, za hitnim prijemom Ukrajine u NATO ili bar u EU.

Dobio je hladan odgovor Stoltenberga, Makrona, Šolca da od toga nema ništa.

Neodoljivo je podsjećao na Aliju Izetbegovića, koji je početkom ’92 vjerovao da će NATO intervenisati u avgustu iste godine, a onda se iščekivanje proteglo tri godine sve dok su Muslimani/Bošnjaci pred kapitulacijom zadržali jedva 10 odsto BiH.

Kao što je svojevremeno u pomoć bosanskim Muslimanima, kolektivni Zapad izveo nečuvenu satanizaciju srpskog naroda, tako danas čini sa dijabolizacijom ruskog u prilog Ukrajincima. Ondašnji francuski predsjednik Žak Širak govorio je: „Srbi su narod zvijeri bez vjere i zakona!“. Najprije, za uvježbavanje, satanizacija Srba, pa onda histerična rusofobija.

Ratno Sarajevo su u organizaciji Stejt departmenta pohodili intelektualci u ondašnjem globalnom trendu poput Suzan Zontag, Bernara Levija te muzičke zvijezde Džoan Baez i Bono Voksa, tako sada ratni Kijev hodočaste zapadni državnici Džonson, Makron, Šolc da osokole otpisane. Plus: pobijedili su na Evrosongu, kao što je svojevremeno i Danis Tanović dobio Oskara.

Istina, i u Bosnu i u Ukrajinu je stigla je pomoć i u oružju i ljudstvu, ali ni kvantitetom ni kvalitetom takvim da bi mogli da preokrene situaciju na frontu.

Umjesto marinaca, sasovaca, legionara, i drugih elitnih jedinica, u BiH su bilistigli mudžahedini, džihadisti, a u Ukrajinu, sada, psi rata u uniformama Azovaca, banderovaca.

Ni jedni i drugi nisu vojnici, nego islamski odnosno fašistički teroristi, sa oružjem bezmalo sa vojnih otpada. I sve zato da se rat što više produži: do posljednjeg Ukrajinca, kao što je bilo do posljednjeg Bošnjaka.

Niko na kolektivnom Zapadu i ne sumnja da će Putin ostvariti ciljeve intervencije u Ukrajini i u tome ga neće spriječiti ni Bajden, ni NATO a ponajmanje Zelenski.

Ukrajina neće ostati ni jedinstvena ni cjelovita, baš kao što nije ni Alijina BiH. Ovamo Srpska, Herceg-Bosna i Bošnjačka Bosna, entiteti i kantoni. Onamo (pro)ruski dio još nepoznatih dimenzija, možda i (pro)poljski dio kao ratni plijen EU.

Ono što preostane Zelenskom, biće de fakto protektorat SAD. I on će, baš kao i Bakir, ići po svoje mišljenje.

Najzad, Ukrajinci su bili bliski Rusima, kao i Bošnjaci Srbima. Sada im niko nije mrži.

Kada se upadne u poznatu shemu, zna se šta slijedi. Podići će u Kijevu spomenik Bajdenu, kao što su u Sarajevu Klintonu posvetili ulicu. U spomen svojim grobarima.

 

Izvor sveosrpskoj.com, 19. maj 2022. 

 

Naslovna fotografija: Medija centar Beograd

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u