Najava britanskog premijera Borisa Džonsona da će poslati vojne stručnjake u BiH, kako bi se suprotstavili „ruskom uticaju“ i da „pojačaju misiju NATO i unaprijede stabilnost i bezbjednost“ u zemlji, naišla je na oprečne reakcije u samoj BiH.
Nije ni čudo jer obrazloženje koje je Džonson iznio u potpunosti ogolilo njegovu namjeru i nedvosmisleno ukazalo na koga cilja: „Ne možemo da dozvolimo da Zapadni Balkan postane još jedno igralište za ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegov pogubni pohod. Širenjem plamena secesionizma i sektaštva, Rusija nastoji da preokrene uspjehe u posljednje tri decenije u BiH“.
Vojni ekspert u borbi protiv dezinformacija i savjetnik za stratešku civilnu odbranu, uz 750.000 funti potrebnih za uspostavljanje Centra za sajber bezbjednost u okviru Univerziteta u Sarajevu, trebalo bi, sudeći prema saopštenju iz Kancelarije britanskog premijera, da budu dovoljno jako sredstvo da se zaštiti BiH.
Već viđeno
Odluka britanskog premijera mnogo podsjeća na sličnu odluku s početka, takođe izborne 2018. godine, kada je britanska vlada odlučila da za Zapadni Balkan formira jedinicu za preventivna dejstva, bataljon koji bi se sastojao od 600 pripadnika elitne formacije SAS, momaka tek pristiglih iz Sirije.
Odluci Vlade Ujedinjenog Kraljevstva prethodila je rasprava koju je u Domu lordova inicirala delegacija koja je boravila u BiH. Zaključak je bio više nego jasan – Ujedinjeno Kraljevstvo se mora vratiti na Balkan (iako je pakovalo kofere za odlazak iz EU). Balkan je ocijenjen kao područje od vitalnog interesa za Britaniju.
Spekulisalo se da će britanski bataljon biti stacioniran na tuzlanskom aerodromu i raspoređen uz granične prelaze sa Srbijom, ako u BiH dođe do kulminacije etničkih napetosti, a što bi moglo proizvesti i oružane sukobe. Britanci su odlučili da pošalju vojnu silu i na taj način se „vrate na Balkan“.
A da bi stacioniranje vojnih snaga zarad „mira u Bosni“ imalo opravdanje u široj, ali i britanskoj javnosti, uporno se trudio Gardijan prenoseći izmišljotine sarajevske kuhinje o stvaranju paravojnih formacija u Srpskoj i „ilegalnom naoružavanju“ policije Srpske.
Britanski vojni kontigent je ipak stigao u BiH, ali ne na tuzlanski već na sarajevski aerodrom, i bio stacioniran u bazi u Butmiru kod Sarajeva.
Radilo se o jedinici koja je stigla iz Kenta, specijalizovana za održavanje javnog reda i mira. Do nereda u Banjoj Luci nije došlo jer je opozicioni miting, održan 5. oktobra „izduvao“, odnosno policija Srpske je stvari držala pod kontrolom. I pored najava da izbora neće biti, oni su održani.
Sada, ponovo u izbornoj godini, britanski premijer brine o razvoju demokratije, ali i o „malignom uticaju“ koji se, eto, zadržao u BiH.
Šta muči Džonsona?
Shodno odluci Savjeta bezbjednosti UN, u BiH je u sklopu misije Altea ispred EU prisutna vojna komponenta EUFOR-a. EUFOR je dobio i dodatne snage, kako bi se održao mir. Opšta konstatacija zvaničnika ove misije glasi da mir u BiH nije narušen.
Pa šta je onda uznemirilo britanskog premijera?
On najviše problema ima u svom parlamentu koji je nedavno odlučivao o njegovoj smjeni, a svako malo se dogodi incident, poput nedavnog sa poslanikom Krisom Pinčerom, kojeg je Konzervativna stranka suspendovala zbog incidenta koji je izazvao u pijanom stanju.
Iz Škotske stižu najave o održavanju novog referenduma o nezavisnosti.
Premijerka Škotske Nikol Stardžon najavila je da planira održavanje drugog referenduma o nezavisnosti Škotske u oktobru sljedeće godine, uz obećanje da će preduzeti zakonske mjere kako bi obezbijedila glasanje – ukoliko britanska vlada pokuša da ga blokira.
Za probleme na domaćoj sceni recept je poznat – skrenuti pažnju na međunarodnu pozornicu, što Džonson zna, kao i bivši američki predsjednik Bil Klinton koji je u cilju zataškavanja afere s Monikom Levinski nanio mnogo zla na Balkanu.
Kada se svemu doda britanska želja da vrati imperijalni sjaj i uz Sjedinjene Države (sada u spoljnoj politici nesputana obavezama EU članice) ponovo bude važan geopolitički igrač, briga za Balkan da se razumjeti.
A Ankara, Beograd, Zagreb?
Ako pravo za staranje o BiH sebi daje Boris Džonson, ima li to pravo i predsjednik Turske Erdogan? Možda bi i on poslao vojne stručnjake u BiH?
Može li predsjednik susjedne Hrvatske, jedne od garanata Dejtonskog sporazuma, da pošalje vojnike u Mostar, kako bi brinuli o narušenim pravima Hrvata?
Da li srpski predsjednik Vučić može poslati vojnu jedinicu da u okolini Banja Luke održi vojnu vježbu, već dogovorenu pa otkazanu?
Najava britanskog premijera duboko zadire u suverenitet BiH. Sada ćemo vidjeti koliko je BiH suverena, odnosno u kojoj mjeri ona nije suverena država. Džonson je izgleda smatra za poligon, za teritoriju na kojoj postoji neka administracija, nešto poput Iraka. I, ko je u Predsjedništvu BiH ustao u zaštitu suvereniteta zemlje? Milorad Dodik. Oni, kojima su inače puna usta BiH, ćute ili klimaju glavom i procijede da su BiH potrebni vojni stručnjaci.
A to što bi Džonson svoj rat sa Rusijom iz Ukrajine preselio i u BiH – kao da ih se ne tiče. Zbog principijelnog stava, Dodika uvažavaju ne samo u Rusiji nego i u Turskoj. Erdogan mu je prilikom posljednjeg boravka u Sarajevu ukazao poštovanje, a prema bošnjačkim predstavnicima u Predsjedništvu BiH, sve skupa s Bakirom, nije mogao da prikrije prezir.
Izvor Sveosprskoj.com
Naslovna fotografija: Valeria Mongelli/Bloomberg
BONUS VIDEO: