N. Kecmanović: Zašto Bakir opet javno preti ratom?

Bakir ne spominje Oružane snage BiH u koje su integrisane tri nacionalne komponente, nego samo bošnjačke mladiće, lovce i instruktore, što će reći neke paravojne formacije

„Prebrojali smo se – i koliko lovaca imamo, i koliko mladih ljudi, i koliko imamo instruktora na dronovima itd.”, izjavio je onomad Bakir Izetbegović povodom Šmitove najave da će promijeniti Izborni zakon. Čak je i američka ambasada ovu izjavu prevela kao ratobornu i ukorila ga. No, nezavisno od „zapaljive retorike” bošnjačkog lidera, koja se obično vezuje za Dodika, hajde da vidimo šta je Izetbegović htio da poruči urbi et orbi.

Prije svega, on ne spominje regularne Oružane snage BiH u koje su integrisane tri nacionalne komponente, nego samo bošnjačke mladiće, lovce i instruktore, što će reći neke paravojne formacije. Nije ih još nazvao Zelenim beretkama i Patriotskom ligom, čiji veterani se već okupljaju oko Bihaća. Valjda računa da bi se svi oni zajedno, po šemi iz ’90-ih, naknadno uključili u jedinstveni borbeni front koji se u ono vrijeme zvao ABiH.

No, pođimo od prve polurečenice „Prebrojavamo se!”. Bošnjački lider očito aludira na rezultat posljednjeg popisa iz 2013, po kome su njegovi sunarodnici postali natpolovična većina. Ali, taj popis nije priznat jer su, da bi dobacili do 51%, uračunali i sunarodnike sa trajnim boravkom u inostranstvu koji u BiH navraćaju o ramazanskom i kurban bajramu. Kada bi se, recimo, Makedonci, sa rekordno velikom dijasporom, popisivali po Bakirovoj metodologiji, ispostavilo bi se da ih u Sjevernoj Makedoniji živi više nego dvostruko više.

Sve i da je Bošnjaka zaista preko 50%, zašto Bakir na tome trijumfalistički insistira, kao da bi to promijenilo nacionalne odnose u BiH? Brojčano stanje nacije predstavlja statističku, a ne političku kategoriju, te bošnjačka natpolovična većina ne znači da bi time Srbi i Hrvati izgubili status konstitutivnih naroda i postali nacionalne manjine.

Kada bi se ravnalo prema Bakirovoj logici, Bošnjaci bi i kao samo relativno većinski bili najravnopravniji, manje brojni Srbi bili bi manje ravnopravni, a najmanje brojni Hrvati bili bi najmanje ravnopravni. To što bošnjački puk ovih dana gnjevno komentariše: „Šta hoće ti Hrvati, nema ih ni šaka jada!”, nije se čuditi, ali kada njihov lider kaže: „Hrvati su ionako natpredstavljeni!”, onda to govori o elementarnom neznanju o suštini dejtonskog poretka konsocijativne demokratije.

Međutim, pošto Izetbegović „prebrojavamo se” povezuje sa lovcima, mladićima i instruktorima na dronovima, postaje jasno da bošnjačka natpolovična većina treba da posluži u vojne svrhe. Protiv koga bi se ti brojni bošnjački mladići, lovci i instruktori borili – branili ili napadali?

U zemlji u kojoj se olako prijeti – niko, ama baš niko i nikada, nije zaprijetio da bi napao četiri i po bošnjačka kantona u FBiH, niti je iko iz susjedstva iskazao teritorijalne pretenzije na tu četvrtinu bh. teritorije. Elem, Bošnjaci nemaju od koga da se brane. Preostaje jedino da Izetbegović mlađi prijeti da će da napadne.

Napad na susjede Hrvatsku i Srbiju djeluje samoubilački jer je jedna članica NATO, a druga višestruko nadmoćna. No i prije nego bi stigli do granica na Drini i Uni, što je onomad zaprijetio Džaferović, sudarili bi se sa lokalnim Srbima i Hrvatima, koji bi bili prva linija odbrane „matica”. Kao jedina, bar naizgled realna meta ostaju Herceg-Bosna i Republika Srpska. A razlog bi bio što se odupiru bošnjačkim ambicijama da unitarizuju BiH da bi u njoj dominirali.

Konkretno, Hrvati neće da im Bošnjaci biraju predstavnika u zajedničkom Predsjedništvu BiH, a Srbi hoće da vrate izvorne dejtonske entitetske nadležnosti. I, kao posljednje rješenje, Srbi nude miran razlaz, a Hrvati traže treći entitet kojeg su se na prevaru bili odrekli.

Ali, kako bi to ovi bošnjački mladići, lovci i instruktori spriječili? Da li helikopterskim desantom da zatvore granice BiH na Drini i Uni koje uglavnom idu rubom teritorije RS i HB? Ne mogu, jer bošnjački mladići ne lete, a dronovi ne služe u te svrhe. Jedino bi mogli da protjeraju Srbe i Hrvate u Srbiju i Hrvatsku kako bi im ostala cijela BiH. Ali, tu sada opet imaju problem što matice ne bi egzodus svojih sunarodnika posmatrale skrštenih ruku.

Pogrešno su se prebrojali jer su propustili da na broj Hrvata i Srba u BiH dodaju one u maticama koji neće goluruki stići u pomoć braći u „dijaspori”, makar i kao dragovoljci i dobrovoljci ili bar pozadinska podrška. To što su najprije Hrvatska, pa onda i Srbija priznale granice već početkom građanskog rata u BiH, nije spriječilo konkretne manifestacije solidarnosti. Uostalom, sami Bošnjaci često taj rat i nazivaju spoljnom agresijom, a sada su zaboravili na sedam miliona Srba u Srbiji i četiri miliona Hrvata u Hrvatskoj. Da i ne govorimo da bi sve počelo sukobom između tri nacionalne komponente unutar Oružanih snaga BiH.

Sve u svemu, Bošnjaci nit imaju od koga da se brane niti mogu bilo koga pobjedonosno da napadnu a, realno gledajući, jedina prava meta bi im bio Kristijan Šmit, jer je promijenio Izborni zakon u korist Hrvata. Pošto je Dodik odmah jasno i glasno rekao da ovaj njemački građanin nije v.p. jer ga nije izabrao jedino za to nadležni Savjet bezbjednosti UN, i to negativnim glasovima ambasadora dvije od tri supersile, muslimansko Sarajevo se naivno obradovalo da je mrski srpski član Predsjedništva najzad zaradio smjenu po bonskim ovlašćenjima.

Nisu shvatili da je Šmit u BiH došao prvenstveno za to da bi promijenio Izborni zakon. Zaboravili su da je njemački katolik Genšer u Mastrihtu progurao priznanje Hrvatske mimo SAD i negativne ocjene Badinterove komisije. Previdjeli su znakovit red povezanih činjenica: da su hercegovački franjevci potisnuli probosanske iz Bosne Srebrene, da Vatikan nije produžio mandat probosanskom kardinalu Puljiću, da u Zagrebu niko neće da primi Željka Komšića, da im predsjednik Hrvatske Milanović preporučuje „prvo sapun pa onda parfem”…

E sada, pošto je Bakiru stiglo iz dupeta u glavu, Bošnjaci su, uz podsmjeh neutralnih posmatrača, larmom u Sarajevu i preko dijaspore, praktično stali uz Dodika u neposluhu prema odlukama g. Šmita. I opet naivno trijumfuju što je lažni v.p. promjenu Izbornog zakona odložio za nekoliko nedjelja, taman kao da je i definitivno odustao.

Najzad, u znak izvinjenja Šmitu i američkom ambasadoru što ratnim pokličima destabilizuje BiH, Izetbegović je podviknuo na Moskvu i Beograd: „Kao što Rusija razara Ukrajinu, Srbija je razarala Balkan”. Tek toliko da u Vašingtonu i Briselu računaju da u rizičnom globalnom nadmetanju sa Rusijom i Kinom, imaju moćnog saveznika u četiri i po kantona u FBiH, te da uzvrate većom brigom za Bošnjake.

Na početku citirana Bakirova izjava jeste neozbiljna, ali i Alija je ušao u rat sa dva jača protivnika te, i pored uvoza glavosječa iz više arapskih zemalja, izgubio. Dok je babo mu, makar i pogrešno, računao na podršku tada jedine supersile, u koga sin mu može da se uzda?

Da ne bude zaista samo u mladiće, lovce, instruktore, i sa sve mudžahedinima, vehabijama, šeicima i isilovcima kao političkim komesarima, koji pozive Abu Izatovog nasljednika možda nisu shvatili samo kao predizbornu demagogiju i megalomaniju. Štaviše, lider SDA je izložio i ratni plan: „Varnice kod Brčkog, pa vatra duž entitetskih linija, u finišu balkanski rat”.

 

Autor Nenad Kecmanović

 

Izvor Sve o Srpskoj, 16. avgust 2022.

 

Naslovna fotografija: AP/Darko Vojinović

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u