Svaku izbornu godinu u Republici Srpskoj obilježe povišene tenzije i nastojanje stranog faktora da izbori proteknu shodno njegovim željama, što se svodi na devastiranje Republike Srpske i derogiranje njenih institucija.
Za takvo što potrebno je naći partnere iznutra, kako na političkom planu, tako i na medijskom polju.
Podsjećanja radi, 2018. godina obilježena je protestima koji su uslijedili odmah nakon obilježavanja Dana Republike. Tada je Srpska predočila znake državnosti, poput svečanog voda policije u uniformama koje su slične uniformama gardista Vojske Srbije, a atmosfera na ulicama Banja Luke bila je euforična.
Peti oktobar 2
Uslijedili su bjesomučni medijski napadi na ministra policije Dragana Lukača, a povodom jednog tragičnog događaja, smrti dvadesetogodišnjeg mladića, pokrenuta je kampanja koja je prvobitno bila usmjerna na MUP Srpske, a ubrzo i na sve njene institucije.
Opozicione političke partije, prvenstveno PDP i SDS, vidjele su priliku za sticanje političkih poena, te su uz direktan prenos BN Televizije organizovale seriju mitinga, kako bi se političke promjene dogodile po mogućnosti i prije izbora.
Nakon što su istraživanja javnosti pokazala da na izborima ipak pobjeđuju kandidati SNSD-a, organizovan je miting 5. oktobra, kako bi tom događaju dala simbolika petooktobarska i realizovalo ono što su pojedini najavljivali – Neće biti izbora.
Ispočetka je taj slogan pratila nevjerica, ali je ubrzo postalo jasno da najavljeni miting treba da se pretvori u nasilne demonstracije, koje će pratiti napadi na institucije Republike Srpske, i konkretno, nasilan ulazak i zaposjedanje Narodne skupštine, po uzoru na ukrajinski Majdan.
Tako bi izbori najavljeni za 7. oktobar bili onemogućeni, a vlast bi se „valjala ulicama“. Naravno, u slučaju oklijevanja i nesnalaženja policije došlo bi do haosa, što bi bio povod da Predsjedništvo BiH zatraži intervenciju NATO, kako bi se „uveo red“ u BiH, odnosno politički kapacitet Srpske sveo na „zajednicu opština“.
Ništa od svega toga se nije dogodilo zahvaljujući odlučnosti vlasti i pokazanoj čvrstini policije u namjeri da zaštiti Srpsku i njene institucije.
Na izborima je, očekivano, pobijedila koalicija okupljena oko SNSD, a opozicioni lideri dugo su tvrdili da su izbori pokradeni, ukazujući na veliki broj nevažećih listića, a nesućeni predsjednik Republike Srpske, Vukota Govedarica, izišao na banjalučki Trg Krajine i proglasio se predsjednikom Srpske.
Poznati udžbenik
Ove, 2022. godine, sve se ponavlja.
Nije bilo protesta iako su bili planirani, jer bi zbog krize u Ukrajini svaki protest protiv vlasti Srpske, čiji lideri ne prihvataju antiruske sankcije i imaju uravnotežen pristup prema krizi u toj napaćenoj zemlji, bio protumačen kao antiruski stav opozicije, što kod Srba nije popularno. Zato je kampanja o korupciji i kriminalu (koji izgleda „stanuju“ samo u Republici Srpskoj) protiv vlasti u Srpskoj vođena tokom čitave godine.
Cilj je bio jasan – demontaža Dodika. Ono što političarima koji ne izbivaju iz stranih ambasada nije direktno rečeno, pravi cilj je demontaža Srpske. Ali, kako to objasniti ostrašćenima i vlastoljubivima koji ne vide dalje od nosa?
Iako nisu organizovani protesti, alatke iz udžbenika o obojenim revolucijama ipak su upotrebljene. Jedna je osporavanje izbornih rezultata i izricanje optužbi za krađu glasova. Druga je da u situaciji kada uvidite da su izbori izgubljeni, proglasite pobjedu, pozovete pristalice na ulicu, i trkom se uputite u stranu ambasadu po instrukcije.
Da li smo sve to vidjeli tokom izborne noći i tokom postizbornog dana?
Sva relevantna istraživanja, uključujući, i ona koja su rađena za potrebe opozicije, ukazivala su da će kandidat SNSD za člana Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović, uvjerljivo odnijeti pobjedu nad protukandidatom opozicije Mirkom Šarovićem, kao i da će pobjeda Dodika biti manje uvjerljiva i da će se kretati oko 5 odsto razlike.
Stoga je početni nastup PDP-a na konferenciji za medije bio u smjeru ukazivanja na neregularnost izbora, pri čemu je apostrofiran grad Doboj, da bi se zatim pristupilo stvaranju euforične atmosfere.
Međutim, lica opozicionara govorila su drugačije, čak i u momentu kada je Jelena Trivić proglasila pobjedu i u pratnji trubača prošetala Gospodskom ulicom.
Slab odziv
Njene pristalice su tada automobilima blokirale glavnu saobraćajnicu, sa očitom namjerom da izvedu mase na ulice. Međutim, slab odziv (svega dvjesta pristalica) promijenio je plan.
Nakon što je Centralna izborna komisija (CIK) objavila preliminarne rezultate, koji su potvrdili informacije koje je iznio SNSD o prednosti Dodika nad Trivićevom, njena pobjednička šetnja postala je predmet ismijavanja i kod njenih pristalica jer su se osjetili obmanutim. Uslijedilo je plasiranje optužbi o izbornoj krađi, zahtjev za ponavljanjem izbora itd.
Prije dvije godine, na ponovljenim lokalnim izborima u Doboju, SNSD je odnio još uvjerljiviju pobjedu. Optužbe o krađi ipak treba razumjeti. Kako drugačije opravdati ogromna sredstva uložena u kampanju?
Međutim, proglašenje lažne izborne pobjede nije proizvod omaške, kako šeretski primjećuje Dodik, već dio nimalo bezazlenog plana da se pokrenu protesti i uz podršku međunarodnog faktora dođe na vlast. A Trivićeva i ne može drugačije postati predsjednik Republike, osim da je Kristijan Šmit kao dobrog njemačkog đaka nametne za predsjednika Srpske, kao što je to učinio sa izmjenama Izbornog zakona.
To i neće ići tako lako. Suviše je srpski narod ponosan da bi takvo poniženje dopustio.
Izvor Sve o Srpskoj
Naslovna fotografija: Tanjug/AP Photo/Radivoje Pavičić
BONUS VIDEO:
