Kao što se moglo i očekivati, posle postizbornih potresa u RS, izazvanih osporavanjem rezultata izbora entitetskog predsednika od strane dela opozicije, u Banjoj Luci su politički tokovi ušli u mirnije vode, bez mnogo neizvesnosti u pogledu formiranja nove-stare vlasti, dok je u FBiH i na nivou zajedničkih organa dejtonske strukture BiH otpočeo znatno složeniji proces iznalaženja koalicionih formula i dogovora o podeli funkcija, koji bi omogućili koliko-toliko nesmetano funkcionisanje ove jedinstvene, slojevite državne tvorevine.
Taj proces će svakako nešto duže potrajati, mada bi, zarad opšteg dobra i ostvarivanja realnih životnih interesa svih građana BiH, valjalo da se političari što pre dogovore, kako bi se otklonile razne blokade koje i najveće pobornike jedinstvene BiH sve više uveravaju da je ona, sa sadašnjim političkim mentalitetima vladajućih elita, a posebno onog tvrdokornog bošnjačkog, pretežno unitarističkog, neodrživa, odnosno „nemoguća” država.
Upravo zato pažnju privlače nagoveštaji određenih ohrabrujućih pomeranja u unutrašnjim odnosima u RS. Ne treba ih, u pogledu realnih domašaja, precenjivati, ali nikako ni potcenjivati.
Jedna lasta ne čini proleće, ali je iz prirodnih zakonitosti poznato da ti vesnici otopljavanja po pravilu ne putuju i ne doleću sami. Politika se, pogotovo u BiH, ne upravlja po prirodnim pravilima i njihovom logikom, ali ne bi bilo zgorega da oni koji se njome bave poglede katkad upute unapred i naviše, ka budućnosti i nebu, a ne isključivo unazad i naniže, ka svetlosti, a ne ka tami. Ili, bar, da pogledaju oko sebe, bliže i dalje…
Neka to bude samo stvar racionalne taktike, a ne i nekog strategijskog, kopernikanskog obrta, kakav je, uostalom, kratkoročno teško očekivati, opet bi bilo razloga da se takva orijentacija pozdravi i podrži.
Da bi mogao biti ta odvažna i razumna, nadajmo se ne usamljena, „lastavica” koja, pred još jednu izazovnu zimu, najavljuje mogućnost političkog proleća u BiH, od pre izvesnog vremena svojim ponašanjem i konkretnim potezima nagoveštava doskorašnji gradonačelnik Srebrenice, a odskorašnji potpredsednik RS Ćamil Duraković. On pruža ruku, a to se od bošnjačkih političara odavno, još od jednog ugušenog oglašavanja Sulejmana Tihića, predugo i bez uspeha očekuje.
Već iskusni i prekaljen političar iz jedne od najsloženijih društveno-psiholoških sredina u celoj BiH, gde je, kako sam kaže, delovao u „zagađenom političkom ambijentu”, a pošto je sam pobedio na izborima, bez podrške bilo koje stranke ili grupacije, Duraković za beogradski dnevni list Danas izjavljuje:
„Moj cilj je da odem u Banjaluku otvorenog srca i pružene ruke, da probamo sa onima koji su dobili legitimitet građana napraviti maksimalno što je moguće da bi svima nama koji živimo ovde bilo bolje. Dakle, ja nemam nikakvu nameru da nastavim ustajalu politiku kojoj svedočimo 27 godina i koja je uglavnom zasnovana na nacionalnom primitivizmu i svađama, koje ne donose nikome dobro osim političkim elitama”.
Dela su u svemu, pa i u politici značajnija od reči, ali u postojećim sumornim bosanskohercegovačkim okolnostima, i ove reči se već mogu smatrati delom, za neke, naravno, izdajničkim.
Duraković iznosi i obećanje: „gledaću da opravdam poverenje onih koji su me glasali, a ne onih koji konstantno pokušavaju da remete međuetničke odnose u BiH tako što jedni druge napadaju, a u stvari vrlo dobro funkcionišu kada je u pitanju raspodela vlasti”.
Teško je uzdržati se od osećenja zadovoljstva pred ovim rečima koje, doduše, mnogi privatno izgovaraju, ali ih se javno, pogotovo kad osvoje neku funkciju ili fotelju, krajnje predostrožno klone, naročito u odnosu na ptice iz svoga jata.
Priliku da razradi i konkretizuje nešto od svojih načelnih i polaznih pozicija, novi potpredsednik RS dobio je 23. novembra u gledanoj emisiji „Presing” bosanskohercegovačke ispostave TV N1. Iako mu sagovornik, novinar Amir Zukić, svojim neprofesionalno tendencioznim i naglašeno zlurado-skeptično intonitanim pitanjima u tome baš nije bio od prevelike pomoći, Duraković se odlično držao i pokazao da ima jasnu predstavu o tome šta želi da poruči gledaocima, a naravno i široj javnosti u RS i u BiH. A uputio je više suštinski značajnih poruka koje nose bitan načelan smisao.
U jednom trenutku je politiku uporedio sa borilačkom veštinom, što može izgledati drastično, pogotovo u diskursu jednog državnog zvaničnika. Zapravo, pošto se o politici odavno ne može govoriti u idealnom, platonovskom smislu delovanja za opšte dobro polisa, već kao o borbi za moć, odnosno vlast, Durakovićevo poređenje ima smisla.
Važno je samo da, kao u sportu, gde se, recimo, boks ili rvanje neretko nazivaju „plemenitim (borilačkim) veštinama”, uvažava suparnik i poštuju pravila igre, dok bi pobeda trebalo da bude stvarni, a ne fiktivni dobitak za one koje političari, njihovom voljom poverenim mandatom, predstavljaju.
Utisak ja da Ćamil Duraković politiku shvata i najavljuje da će se njome na mestu potpredsednika RS baviti kao „plemenitom borilačkom veštinom”, pored ostalog već i zato što je izričito naglasio da on na toj dužnosti ne zastupa Bošnjake, već sve građane Republike Srpske, što je kod, kako je rekao, „patriota na daljinski” u Sarajevu, ali i nekih u RS, već izazvalo žestoko negodovanje i salve stereoptipnih optužbi za izdaju ili, bar, beznadežnu naivnost.
Mada o tome da je u Srebrenici počinjen „genocid” za njega nema dileme, bivši gradonačelnik ovog nesrećnog grada imao je pameti, morala i snage da izusti kako „političarenje oko genocida postaje degutantno”, presekavši tako očiglednu nameru Amira Zukića, koji novinarstvo izgleda ne shvata kao „plemenitu veštinu”, da ga dovede u nelagodnu situaciju navođenjem na tu tešku i kontroverznu temu.
Zauzvrat, poručio je da se „ne smemo ponašati kao da smo još uvek u rovovima”, da i Bošnjaci moraju prihvatati da je Milorad Dodik izabran većinskom voljom građana Republike Srpske, kao i da bi u politici bilo poželjno napustiti tvrdoglavo ponašanje koje proizlazi iz uverenja da BiH „mora biti onakva kakvu mi želimo”.
Nužna je, prema njemu, korektna institucionalna borba za prevagu svoga mišljenja, uz poštovanje temeljnih demokratskih principa i mehanizama, borba „za”, a ne opsesivno „protiv”. U tom smislu, Duraković je izneo i kritičko mišljenje o delovanju opozicije u RS, za koju je, po njegovom sudu, jedino bitno bilo da „sruši” Milorada Dodika, dakle vodila je isključivo borbu za vlast unutar RS, dok joj, posmatrano iz bošnjačke interesne perspektive, programski uopšte nije bilo ni na kraj pameti da izmeni odnos prema zajedničkoj državi, u okviru čijeg joj je sistema upravljanja i vršenja vlasti takođe glavni motiv da „ošteti SNSD”.
Na tom planu ocenio je i da su napadi iz bošnjačkih redova na široku koalciju Pokreta za državu, u kome su inače bili njegovi izborni rivali, licemerni i štetni.
Na separatističke i unitarističke tendencije u BiH novi potpredsednik RS gleda kao na podjednako utopijske, što će mu svakako biti zamereno u nekim sarajevskim, ali i banjalučkim krugovima…
Eto, već i samo ovo što je navedeno učinilo je da Durakovićev nastup u emisiji „Presing” bude mnogo više od uobičajenog, neumerenog političarskog samohvalisanja i još neumerenijeg gibećenja neistomišljenika. Bio je to zreo programski nastup, pred kojim se opstrukcija urednika Amira Zukića pokazala nemoćnom. Samo još da mu ostane dosledan…
Svoje prve utiske iz Banje Luke, gde će boraviti tokom radnih dana, Duraković je, na ljudskom planu, saopštio kao oprezno pozitivne, uključujući i konstruktivnu otvorenost na koju je naišao kod predsednika Republike Srpske. U njegovom prihvatanju pružene ruke osetio je, kaže, pozitivnu energiju, obradovao se susretu sa banjalučkim muftijom Abdibegovićem, biskupom Komaricom, a posebno patrijarhom SPC Porfirijem, atmosferu na svečanom prijemu ocenio je kao prijatnu i rasterećenu…
Sve to nije najvažnije, reći će nepopravljiva, mrzovoljna sumnjala koji se izdaju za neprikosnovene racionalne analitičare. I nije, svakako… Ali, da li bilo bolje da taj prijem nije organizovan i da se Milorad Dodik nije već počeo konkretno dogovarati sa potpredsenicima RS o tome gde će im u zgradi Vlade biti radne prostorije? Ako se uzme u obzir da je suštinski u sazvučju sa temeljnim opredeljenjima Ćamila Durakovića, u emisiji „Telering” (opet asocijativni naziv iz sfere „plemenite borilačke veštine”) RTRS govorio i potpredsednik RS iz redova hrvatskog naroda Davor Pranjić, zašto, bez obzira na sve što opterećuje i destimuliše takvo raspoloženje ne biti bar malo optimista?
Zar je u vezi sa situacijom i razvojnom perspektivom u RS i BiH čak i minimalni optimizam zabranjen? Pokazaće se, jamačno, da li je reč o optimizmu sa ili bez pokrića.
Durakovićeva saradnja sa kolegama u entitetskoj vlasti neće biti ni laka ni bez situacija hrapavih trenja, prepreka, pa i nesporazuma, ali on s tim bezbeli računa, a računaju i zvaničnici iz većinskog, srpskog naroda. Evo, već na samom početku, Milorad Dodik je izjavio da Ćamil Duraković na akademiji povodom 25. novembra, kojom je u Banjoj Luci obeležen „Dan državnosti Bih”, nije predstavljao RS, jer za to nije imao saglasnost predsednika republike.
„Dan državnosti”, kao što je poznato, ustanovljen je u znak sećanja na Prvo zasedanje ZAVNOBIH-a (1943) i ne praznuje se u Republici Srpskoj, ali je svečana manifestacija ipak po drugi put u organizaciji SDP nesmetano upriličena u Banjoj Luci, uz prisustvo zvaničnika iz FBiH, a i člana tročlanog Predsedništva BiH Željka Komšića.
Uprkos negativnom odnosu prema motivima i simbolici njegove nazočnosti, Dodik je na svom Tviter nalogu napisao da je „Republika Srpska slobodna država za sve građane i za sve ljude dobre volje”. Neka tako i ostane, neko svako ide kuda hoće, neka misli i govori šta hoće, ali neka se odustane od pokušaja nametanja svoga mišljenja svima, a kriminalizovanja tuđeg, što nekima koji su ovom prilikom pohodili Banju Luku do sada nije bilo strano.
Ako je moguće, neka politika kao „plemenita borilačka veština” konačno prevlada nad šaketanjem bez pravila. Bio bi to važan prvi korak. Kineska mudrost uči da svaki put počinje prvim korakom. A proleće lastom…
Autor Darko Tanasković
Izvor Sve o Srpskoj, 30. novembar 2022.
Naslovna fotografija: Snimak ekrana/Jutjub/FACE HD TV
BONUS VIDEO: