J. Podoljaka: Na proleće ćete videti novu rusku vojsku

Mislim da će na proleće doći do izražaja tehničko usavršavanje ruske armije u sredstvima veze, usklađenost dejstava različitih rodova vojski i uvođenje novih tipova oružja

Nekoliko nedelja rata bilo je dovoljno da gotovo anonimni novinar, bloger Jurij Podoljaka rodom iz ukrajinskog grada Sumija postane jedan od najpraćenijih komentatora u Rusiji. Njegove video komentare o dešavanjima na frontu prate milioni. Upoznali smo se prošlog decembra u Moskvi i ovaj intervju plod je razmjene mišljenja i komunikacije koju smo održavali tokom prethodnih nekoliko nedelja.

Kaže za sebe da je bio pristalica Majdana. Neiskren i licemjeran odnos Zapada prema Ukrajini doveli su do radikalne promjene njegovih političkih stavova. Kulminacija nastupa kada se prije nekoliko godina seli u Moskvu. Njegova porodica, supruga, sin i brat ostali su u Ukrajini i nakon 24. februara sa njim su prekinuli sve kontakte. Jurij Podoljaka podržava Rusiju, ali u svojim istupima često izlazi iz zvaničnih narativa, ne libi se da izgovori kritiku i zahvaljujući tome došao je do velike popularnosti i praćenosti.

Početkom ove nedelje u američku državu Oklahomu stiglo je oko 100 ukrajinskih vojnika i oficira na obuku za rukovanje PVO sistemom Patriot, koja je dogovorena prilikom decembarskog Vladimira Zelenskog i Džozefa Bajdena u Vašingtonu. Koliko će jedna, za sada zvanično obezbijeđena baterija Patriota predstavljati problem za rusku vojsku i koliko su joj do sada problema napravili drugi zapadni PVO sistemi Iris-T i Nasams?
Patriot je solidan PVO sistem. U suštini bilo koji sistem PVO napraviće probleme Rusiji, naravno zavisno od količine. Ovdje je sada riječ o jednoj bateriji, po onome što je objavljno ta baterija imaće četiri lansirne rampe. Njegova specifičnost je da radi kao cjelina i ta jedna baterija moći će da pokrije jednu oblast, vjerovatno Kijev, Lvov, ili neki treći grad. Reći da je Patriot nebitan predstavlja neistinu. Moja procjena je da će poslije prve baterije Patriota Ukrajina dobiti i drugu, treću i td… pitanje je samo vremena kada će se to desiti. Nezvanično se govori da bi dopunske baterije Patriota mogle da predaju Njemačka i Holandija.

Patriot ipak ima jedan nedostatak. To je veoma skup sistem sa skupim raketama. Rusija je nedavno počela da proizvodi iranske dronove, istina pod oznakom Geranj-2. Nakon njihove primjene u Ukrajini su počelu da govore o nedostatku PVO raketa. Protiv Geranja, Patriot recimo nema smisla koristiti, jer jedna raketa Patriota košta između dva i četiri miliona dolara, 100 puta više od jednog drona. Drugi PVO sistemi koje je Ukrajina dobila pokazali su se kao solidni.

Vaše mišljenje o Hajmrsima, koliki problem oni predstavljaju?
Hajmarsi predstavljaju problem i nanose ozbiljne udare. Ruska armija je vremenom naučila da se donekle suprostavlja ovom sistemu, međutim ne u potpunosti, jer tu imamo problem navođenja iz satelita. Činjenica je da je satelitski sistem SAD mnogo bolji od ruskog. Međutim opasnost od udara Hajmarsima sada je manja nego što je to bilo ljetos, ruska armija se pasivno suprostavlja uspješnije, tu mislim na efikasnije manevre i maskiranje trupa i tehnike.

Sa nekim drugim tipovima oružja koja su u početku predstavljali problem ruska armija sada takođe uspješnije izlazi na kraj, prije svega zato što su uskladili svoj sistem protivartiljerijske borbe i povećali upotrebu dronova-kamikaza, kako onih iranskog porijekla, tako i domaćih. To predstavlja sve veći problem za Ukrajinu.

Nominalna pomoć zapadnih zemalja Ukrajini već jee uveliko prevazišla ruski vojni budžet. Ima li Rusija neki adut kako da se izbori sa ovim izazovom?
Pitanje je ipak prije u količini isporučenog oružja, a ne dodijeljenog novca. Recimo u ruskom i američkom budžetu slični sistemi naoružanja, sličnih karakteristika i efektivnosti, često imaju različitu cijenu. Tako 30 milijardi američkog oružja, koje u principu veoma skupo, neće imati istu efektivnost kao 30 milijardi ruskog oružja. Zbog toga mislim da nije baš pravilno efektivnost vojne pomoći u potpunosti poistovjetiti sa dodijeljenim novcem.

Američki vojnici pored sistema Patriot tokom vežbe protivvazdušne odbrane Toburq Legacy 2017 na vojnom aerodromu u Litvaniji, 20. jul 2017. (Foto: Reuters/Ints Kalnins)

To naravno ne znači da pomoć nije ozbiljna. Prilikom decembarskog susreta u Vašingtonu koji ste pomenuli u prvom pitanju Bajden je izjavio da je upućeno preko 1.000 oklopnih vozila, nekoliko stotina tenkova, 800 jedinica artiljerije i mnogo druge opreme, municije i td. Ukrajinska armija danas je apsolutno zavisna od pomoći NATO pakta, svoje proizvodnje praktično i da nema. Recimo projektile za sovjetske sisteme pokušavaju da proizvedu nekadašnje države članice Varšavskog pakta. Bajden je izjavio da će nekoliko desetina hiljada takvih projektila, plaćenih američkim novcem, Ukrajini biti dostavljeno. Njih proizvode Bugarska, Rumunija i čini mi se Slovačka. Potrebe za artiljerijskom municijom Ukrajine su ogromne. Amerikanci u podršci Ukrajini imaju i određene rezerve zbog napetosti između Kine i Tajvana. Zbog toga Zelenski pokušava da iščupa čto više oružja od SAD, jer shvata da ima i „konkurente“.

Da li se i Rusija susreće sa problemom nestašice artiljerijske municije, kako tvrde u Ukrajini i na Zapadu?

U Rusiji takođe ima problema sa snadbijevanjem municijom. Međutim ti problemi se postepeno rešavaju. Rusija za razliku od Ukrajine ima svoju proizvodnju naoružanja. Postojeće fabrike municije rade u 3 smjene, a u planu je i izgradnja novih preduzeća i do ljeta će svi nedostaci u snadbijevanju vjerovatno biti trajno riješeni. Sa druge strane, problemi sa snadbijevanjm municije Ukrajine će se produbiti. U poslednjem paketu pomoći primjetio da su pomenuti projektili Eskalibur i municija za Hajmarse, dok nije bilo riječi o projektilima za artiljeriju NATO kalibra 155 mm.

Šta se dešava sa mnogim godinama hvaljenima supersavremenim sistemima oružja poput tenka T-14 Armata, aviona MiG-35, sistema protivelektronske borbe Krasuha, zašto nisu korišćeni?
Tenk T-14 Armata predviđen je za drugačiji rat od onog koji se vodi trenutno u Ukrajini. Misija ovog tenka je da se suprostavi NATO sistemima na velikim rastojanjima, a ne da pruža podršku pješadiji. On ne samo da nije korišćen tokom rata u Ukrajini, već i ne vjerujem da će biti korišćen. To bi bilo besmisleno. Modernizovani stari sovjetski tenkovi T-72 i T-80 i tenk T-90 misiju koju nameće priroda rata ispunjavaju. Vidite, ni NATO Ukrajini još nije dostavio svoje najsavremenije tenkove, jer su to oružja za potpuno drugu vrstu borbe. Istina, sada se govori o isporuci jedne čete britanskih Čelindžera i spekuliše se o njemačkim Leopard-2. U ovom ratu se tenkovi uglavnom koriste za podršku pješadiji i vrlo, vrlo rijetko za direktnu borbu protiv tenka protivnika.

Ukrajinski vojnici gađaju ruske položaje na frontu u blizini Bahmuta, Ukrajina, 6. novembar 2022. (Foto: Iryna Rybakova/Press Service of the 93rd Independent Kholodnyi Yar Mechanized Brigade of the Ukrainian Armed Forces/Handout via Reuters/File Photo)

Avion MiG-35 je strateški presretač predviđen za suprostavljanje konkretno američkim bombarderima nad Sjevernim polom. Za ovu vrstu rata takođe nisu potrebni. Za udare po snagama protivnika dovoljni su jurišnici, a za borbu sa ukrajinskom avijacijom dovoljni su manji presretači MiG-29 i moćniji Su-35 koji se koriste uspješno u Ukrajini.

Što se tiče Krasuhe, spekulisalo se da je ona korišćena na nekoliko pravaca. Kada se pojavi na liniji fronta Krasuha je redovno postajala meta broj 1, kako za ukrajinsku armiju, tako i za njihove NATO pokrovitelje. Pitanje je i koliko ovih sistema Rusija uopšte posjeduje, vjerovatno ne puno, ali je efektivnost nesporna. Rusija ima i druge savremene sisteme koji su korišćeni u malom broju, poput udarnih dronova Forpost. Dobro se pokazao, ali ih izgleda ima zaista malo.

Prema zapadnim medijima Ukrajina u ovom momentu u mnogim segmentima posjeduje savremenije oružje od Rusije. Da li je to po vašem mišljenju realnost, ili mit?
Kada je počeo rat Ukrajina je imala veliki broj dronova, koje je dobijala sa Zapada. Ukrajinci dronove i dalje dobijaju, ali sada je već uspostavljena ravnoteža. Jedino u čemu oni sada tehnički prevazilaze rusku armiju su sredstva veze, koje su izgrađene na osnovu američke tehnologije i komponenti. U ovom segementu Ukrajinci su se pokazali izvanredno.

Rusija je razvijala slične sisteme, ali proizvela ih je samo u pojedinačnim primjercima, bez mogućnosti za konkretnu primjenu. Nadovezao bih se na vaše prethodno pitanje, da postoje konstruisani i razarađeni savremeni sistemi oružja, čija serijska proizvodnja nije počela zbog debilizma činovnika i njihove logike „dobri su i stari sistemi, oni su pouzdani i mogu da obave posao.“ Kada je krenuo stvarni rat pokazale su se razmjere njihovih zabluda.

Predsednik Rusije Vladimir Putin se rukuje sa ministrom odbrane Sergejem Šojguom tokom sastanka sa predstavnicima vojske, Soči, 24. novembar 2014. (Foto: Alexei Druzhinin/RIA Novosti/Kremlin/Reuters)
Predsednik Rusije Vladimir Putin se rukuje sa ministrom odbrane Sergejem Šojguom tokom sastanka sa predstavnicima vojske, Soči, 24. novembar 2014. (Foto: Alexei Druzhinin/RIA Novosti/Kremlin/Reuters)

Međutim, vidljivi su i pozitivni pomaci. Recimo jedinica pješadije na početku rata čekala je na artiljerijsku podršku i do 40 minuta, sada je to smanjeno na nekih pet, najviše sedam minuta, a to su rokovi koji su na početku rata već funkcionisali u ukrajinskoj armiji. Dakle zaostajanje u sredstvima veze ruske armije u odnosu na ukrajinsku sada je manje.

General Igor Konašenkov izjavio je da je Ukrajina izgubila je do sada gotovo dva puta više borbenih aviona nego što ih je zvanično imala prije početka rata. Koliko ove podatke smatrate vjerodostojnim, ako su približno tačni, imate li informacije odakle je Ukrajina nabavila toliko borbenih aviona?
– Ja lično statistiku koju prezentuje general Konašenkov ne smatram vjerodostojnom. On govori u ime Ministarstva odbrane i u svakom ratu zvanična statistika preuveličava gubitke protivnika. To je normalno, to rade svi, kod Ukrajine je još izrazitije. Ja takve podatke nikada ne citiram. Po mojim saznanjima Ukrajina ima u ovom momentu nekoliko desetina ispravnih borbenih aviona, raznih tipova i namjena. Postoji poluinformacija da su avioni dobijani iz nekih zemalja Istočne Evrope, ali to nikako ne može da pokrije te cifre koje navodi general Konašenkov.

Ukrajinski piloti su pokazali nevjerovatnu hrabrost i to zaslužuje poštovanje. Lete na veoma malim visinama i u slučaju obaranja aviona šanse da se preživi praktično ne postoje. Po statistici pilot može da preživi pet, najviše 10 takvih letova. Poginulo je mnogo odličnih pilota, oficira ukrajinskog vazduhoplovstva i to govori da je njihov moral i borbeni duh zaista na visokom nivou.

U svom decembarskom obraćanju na proširenom kolegijumu Ministarstva odbrane predsjednik Putin je govorio o nedostacima koji su izašli na vidjelo tokom mobilizacije i pozvao da se pruži više prostora onima koji nedostatke ne prećutkuju. Po vašem mišljenju sa kolikim uspjehom su nedostaci u ruskoj armiji do sada prevaziđeni i ispravljeni?
Rusija je poslednji put sprovela mobilizaciju u vrijeme Velikog otadžbinskog rata (Drugi svjetski rat). Za 80 godina ovdje nije sprovođena ni djelimična, ni opšta mobilizacija. Negdje oko 2010, u vrijeme bivšeg ministra odbrane Anatolija Serdjukova, procijenjeno je da mobilizacioni aparat nije više važan za Rusku Federaciju. Sprovedena je reforma koja je podrazumijevala smanjenje broja zaposlenih, prije svega vojnih lica, kao i smanjenje plata.

To je uzrokovalo da su sadašnju mobilizaciju dočekali tehnički i stručno onesposobljeni kadrovi, što je dovelo do mnogo zabuna i nepoklapanja deklarisanog i realnog stanja. Ti problemi ni sada nisu riješeni u potpunosti, ali preduzimaju se neki ozbiljni koraci. Po mojoj procjeni tokom 2023. godine potrebni standardi će biti dostignuti i usklađeni.

Tokom decembra mjeseca zabilježeno je više požara i eskplozija na civilnoj infrastrukturi širom Ruske Federacije, od Dalekog Istoka do Sankt Petersburga. To se dešavalo i ranije, međutim sadašnja napeta situacija ostavlja prostor sumnji i teorijama zavjere da iza svega stoje strane službe. O potrebi da se poveća budnost i podignu aktivnosti protiv stranih službi i njihovih agenata govorio je predsjednik Putin povodom decembarskog praznika FSB-a. Koliko su po vašim informacijama i procjeni incidenti iz decembra bili posledica nesrećnog slučaja, a koliko suvbrezivna djelatnost stranih službi?
Ukoliko je predsjednik Putin o tome govorio to znači da diverzije neprijateljskih službi svakako postoje, on o tome ima sigurno kredibilne podatke. Mi ostali ograničeni smo na javno dostupne podatke. Meta stranih službi su pored vojne i civilne i energetska infrastruktura. Lično sam ubijeđen da je eksplozija na platformi nafte u Irkutskoj oblasti (18. Decembar) bila diverzija. Među milionima ukrajinskih izbjeglica koji su trenutno na teritoriji Ruske Federacije lako se može infiltrirati nekoliko desetina agenata i diverzanata.

Takođe tehnički je veoma teško, gotovo nemoguće, zaštiti ogromnu teritoriju, veliki broj objekata i hiljade kilometara gasovovoda i naftovoda. Te aktivnosti nije moguće potpuno isključiti, ali je moguće smanjiti rizik kroz povećanje inteziteta kontraobavještajnih aktivnosti i pooštravanjem kaznene politike za takva djela. U početku su diverzanti bili razmjenjivani, sada je po mojim saznanjima takva praksa prekinuta. I ne samo to, spremaju se zakonske izmjene koje bi počinioce diverzija suočile sa kaznom doživotnog zatvora.

Da li je ubistvo Darije Dugine u avgustu predstavljalo propust ruskih bezbjedonosnih službi, posebno pošto je osumnjičena Natalija Vovk uspjela da 10-ak sati nakon zločina napusti teritoriju Ruske Federacije?
–  Mislim da je mnogo veći propust bio to što je dotična uspjela da uđe na teritoriju Ruske Federacije, nego što je napustila. Ta žena se odavno nalazi u evidenciji ruskih službi bezbjednosti kao potencijlno opasna osoba, konkretno član zabranjene grupacije Azov. Dakle, ključno pitanje je kako je to pogranična služba zanemarila, posebno pošto je ona ušla na teritoriju RF sa strane LNR, gdje je kontrola na najvišem nivou. Kontorola na ulasku u Rusku Federaciju uvijek je strožija od kontrole na izlasku iz zemlje i s obzirom da je ona pokazala kazahstanski pasoš, zemlju je mogla napustiti bez dopunskih kontrola i provjera. Ona je tokom svog boravka pokazivala i ruska i ukrajinska dokumenta, što svakako nije opravdanje za propust da se pripadnik Azova nesmetamo infiltrira na teritoriju Ruske Federacije.

– Prije mjesec dana u granatiranju restorana Šeš-Beš u Donjecku teško je ranjen istknuti polišičar i nekada visoki državni funkcioner Dmitrij Rogozin. Da li su i u ovom incidentu zatajila kontra-obavještajna zaštita i u kom stepenu ima lične odgovornosti samog Rogozina?

To je bila velika glupost Dmitrija Rogozina, na granici ozbiljnog prestupa. Da će Rogozin na tom mjestu slaviti rođendan dva dana je bilo poznato cijelom Donjecku. U Donjecku bez sumnje ima ukrajinskih špijuna, pa je njihova vojna komanda i služba imala dovoljno vremena da sve usaglasi ne samo sa Kijevom, već i sa Vašingtonom. Na proslavi je bila prisutna bukvalno polovina Donjecke elite i to što je tamo samo dvoje ljudi poginulo (jedan od njih telohranitelj Rogozina) predstavlja Božje čudo. Tri rasprkskavajuća artiljerijska projektila kalibra 155 mm pogodila su svečanu salu pravo u centar, dok je jedan za malo promašio. Čovjek sa kojim sam ja imao prilike da razgovaram, koji je bio prisutan u sali, rekao mi je da je on lično molio Rogozina da odustane od najmere da rođendan slavi na tom mjestu. Rogozin kao čovjek koji je došao iz Moskve nije razumio donjecku realnost. Žao mi je ljudi koji su poginuli zbog neodgovornosti svog rukovodstva.

Dmitrij Rogozin, bivši šef ruske svemirske agencije „Roskosmos”, na konferenciji za novinare u Moskvi, 19. novembar 2018. (Foto: Reuters/Sergei Karpukhin)

Kakve su vaše prognoze za 2023. godinu, da li će ona dovesti do okončanja rata, ili će on potrajati?
Bojim se da će se borbena dejstva produžiti najamanje do samog kraja ove godine. Ruska armija sada sprovodi ozbiljan proces modernizacije i prije proljeća ona neće biti spremna za velike ofanzivne operacije. Neke operacije lokalnog kaktera su moguće prije svega oko Artjomovska (Bahmuta), možda potisnuti protivnika iz okoline Donjecka i izaći na liniju Slavjansk – Kramatorsk – Konstantinovka. Moguće je očekivati da se maksimalno nekih 10 do 15 kilometara ove zime pomjeri linija fronta u Donbasu, eventualno da na harkovkom pravcu dođe do povratka na liniju rijeke Oskol.

Veća očekivanja za rusku armiju u ovom momentu nisu realna. Sredinom proljeća, ukoliko se ove zime sprovede uspješna zimska kampanja, moguće su dinamičnije akcije ruske armije, što opet zavisi od podrške Zapada u oružju i gubicima Ukrajine na frontu. Ukrajinska armija, braneći određene pozicije po kojima ruska armija tuče artiljerijom, trpi velike, slobodno možemo reći besmislene gubitke. Bez obzira na sve, mislim da će na proljeće doći do izražaja tehničko usavršavanje ruske armije u sredstvima veze, usklađenosti dejstava različitih rodova vojski i uvođenje novih efektivnih tipova oružja.

 

Izvor IN4S

 

Naslovna fotografija: IN4S

 

BONUS VIDEO: 

Svet
Pratite nas na YouTube-u