Da za političare ne postoji prošlost, nego isključivo sadašnjost i politička budućnost, uvjerila me i Jelena Trivić, reagovanjem na moj nastup na tribini Srpska se brani i u Srbiji, održanoj u Beogradu 28. februara u organizaciji Predstavništva Republike Srpske u Srbiji.
Šta je to i zašto zasmetalo Trivićevoj, koja je u izbornoj noći, dok glasačke listiće nisu ni počeli brojati, proglasila pobjedu i izvela trubače na banjalučke ulice? Ona se, kako je kasnije objasnila, rukovodila svojom procjenom, a ne rezultatima brojanja.
Sada joj je zasmetala moja procjena da bi se pitanje Kosova i Metohije mnogo bolje po srpske interese rješavalo da su se pregovori o Kosovu odvijali u paketu sa Republikom Srpskom.
Ta ideja je u dva navrata kandidovana iz Banja Luke, ali bez uspjeha. Amerikanci su se uvijek plašili paralele Kosova sa Republikom Srpskom, jer se, po njima, radi o vrlo sličnoj, ako ne i identičnoj političkoj situaciji.
Kako, na primjer, u toj „paket varijanti“ za Kosovo tražiti diplomatsko predstavništvo u Beogradu, bez predstavništva Republike Srpske u Sarajevu?
Kako Kosovo da ima identifikacione dokumente (uključujući i pasoš) ako ih nema za Republiku Srpsku? Ćeranić napao Vučića – vrišti Trivićeva. Kako?
Da ne bude zabune, radi se o Jeleni Trivić koja je nakon izbora 2018. godine uputila Otvoreno pismo predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, optuživši ga da se miješao u izborni proces. Ujedno, tražila je da predsjednik Srbije javno iznese dokaze o miješanju pojedinih zapadnih sila u izbore u Republici Srpskoj.
Stara priča
„Najavili ste da ćete *posle izbora izneti dokaze, frapantne dokaze o najbrutalnijem mešanju pojedinih zapadnih sila u izbore u republici Srpskoj*. Ta Vaša izjava je preplašila narod Republike Srpske, a i mene lično. Molim Vas da u što skorije vrijeme iznesete frapantne dokaze koje posjedujete. Ukoliko to ne učinite, ili ako se pokaže da su frapantni dokazi bili samo jedna izjava koja je samo potvrdila Vaše miješanje u izborni proces u Republici Srpskoj, ostaćete u mojim očima i u očima velikog dijela Srba na ovim prostorima upamćeni kao državnik koji je samo produbio jaz između srpskog naroda zapadno od Drine“, naglasila je tada Trivićeva.
Danas Trivićeva lovi svaku disonantnu misao koja je, po njoj, uperena protiv predsjednika Vučića i prokazuje autora. Uz to, pompezno najavljuje da će formirati novu stranku. Srećno joj bilo!
Samo, Narodni front nije nova stranka. Stranku, ili pokret pod identičnim nazivom formirao je Dragomir Babić, koji na žalost danas nije među nama.
Narodni front nije imao značajniji uspjeh na političkoj sceni. Sticajem okolnosti, jer sam pozvavao Babića ali i njegove političke savjetnike, znam i ko je idejni tvorac Babićevog Narodnog fronta. O tome drugom prilikom.
Neposredno nakon Trivićeve oglasio se i njen spin doktor, pojašnjavajući moje navode, odnosno tezu da su u ovom odsudnom vremenu srpskom narodu, gdje god da živi, potrebni snažni politički lideri.
Jak(i) lider(i)
Republika Srpska je u ratu sačuvana jer je imala jakog političkog lidera, Republika Srpska danas opstaje jer ima jakog političkog lidera. To je moja teza koja je nekima zaparala uši.
O čemu se radi?
U situaciji koja je teško predvidiva, a svakodnevno se donose važne odluke za srpski narod (naročito u Republici Srpskoj i Crnoj Gori) – neophodni su lideri koji će u svakom momentu znati adekvatno da reaguju. Oni će skupa sa predsjednikom Srbije usaglašavati politiku, razmjenjivati informacije i, uz međusobno uvažavanje, donositi odluke.
Da se razumijemo, jasno je ko je prvi među jednakima, ali ne bi bilo dobro da su u Banja Luci i Podgorici politički pioni, koji bi svako malo zvali Beograd i pitali „šta ću, kako ću“. Kao da predsjednik Srbije nema drugog posla nego da rješava ono šta oni ne znaju. Brzo bi mu dosadili. Tu je poenta.
Zašto se Trivićeva prepoznala u pionu, a ne u kraljici – zna jedino ona. Ali, znamo da je san svakog piona da postane kraljica.
Nisam ničiji „mikrofon“, kako me naziva Trivićeva, nisam član niti jedne partije, niti sam to bio (ne računajući predratno članstvo u Savezu komunista, što je bilo neophodno za zaposlenje u Službi državne bezbjednosti), ali imam politički stav i javno ga iznosim.
Garant opstanka
Dodikov savjetnik, ni formalno ni neformalno, nisam nikada bio, niti se još dogodilo da me predsjednik nazove i traži da se oglasim nekim povodom.
Niti na jednu funkciju me Dodik nije postavio. U oba mandata izabran sam za dekana na osnovu jednoglasne podrške kolega. I to na tajnom glasanju, kako pravila nalažu.
Nikakav lični interes nemam, ali podržavam državotvornu politiku predsjednika Dodika. A često trpim uvrede i klevete zbog toga.
Zašto sam i pored svega uz Dodika? Zato što pamtim očeve priče o Starom Brodu u kojem je Crna legija predvođena Jurom Francetićem poklala šest hiljada srpske nejači.
Kao dječak stajao je pripijen uz svog oca i slušao jauke. Iza je bila samo Drina. Srbija s druge strane, ali nedostižna. Zato 1992. nisam imao dilemu na koju ću stranu.
S ponosom ističem da me Karadžić 1993. godine odlikovao Ordenom Miloša Obilića „za ličnu hrabrost pokazanu u ratu“. Pa kad sam tada imao hrabrosti, zašto je ne bi imao danas?
Da se zločin iz Starog Broda ne ponovi nikome moga roda, podržavam Dodika uprkos svemu.
Snažan politički lider koji vodi autohtonu politiku je garant opstanka srpskog naroda zapadno od Drine.
Izvor Sve o Srpskoj
Naslovna fotografija: Tanjug/Armin Durgut/AP
BONUS VIDEO:
