Čuvari jedinog živog manastira u istočnom Kosovu

Putnici koje put nanese u ovaj manastir dugo po odlasku ostaju pod utiskom. Zajednički osećaj im je da ovo mesto ima neku posebnu energiju i toplu atmosferu

„Vaso, opet nas je pašče zasenilo!” kroz osmeh izgovara monah Hristofor dečaku kog nosi na ramenima. Vasa i Hristofor bili su najupečatljiviji na grupnoj fotografiji posetioca i bratstva manastira Draganac, dok jedan sabrat nije uzeo kucu Dadu u naručje i time im „pokvario plan”. Vasa je jedan od mnogih čije je detinjstvo vezano za manastir.

Nedaleko od Gnjilana nalazi se jedini manastir u Kosovskom pomoravlju u kojem se aktivno odvija monaški život. Manastir Draganac broji bratstvo od pet članova, a meštani okolnih sela gotovo svakodnevno dolaze kako bi im pomagali u fizičkim poslovima, u polju, u kuhinji…

Mnoga deca dolaze sa roditeljima u manastir, tu se igraju, pomažu, uče i provode vreme sa monasima, koji ih, kako sami kažu, doživljavaju kao drugare i mlađu braću.

Po ulasku u manastirsko dvorište kojim teče izvor lekovite vode i prolaska kroz kamenu lučnu kapiju, monasi vode goste i putnike namernike do konaka ispred kojeg rastu božuri, nakon čega se odlazi na večeru.

Malo i bogato bratstvo

Bratstvo Draganca nije veliko, ali je u svakom smislu bogato. Putnici koje put nanese u ovaj manastir dugo po odlasku ostaju pod utiskom.

Zajednički osećaj im je da ovo mesto ima neku posebnu energiju i toplu atmosferu. Tome doprinose i vedri monasi Draganca kojima smisla za humor ne fali. Često ih posećuju beogradski studenti, od kojih su neki postali redovni gosti.

Profesor Miloš Ković sa beogradskim studentima, bratstvom manastira Draganac, Nikolom Stojkovićem, malim Vasom i psom čuvarom Dadom (Foto: Miloš Ković)

Kada se desi da bratstvo, sputano drugim obavezama, a u nedostatku pomoći stanovnika okolnih sela, ne stigne da pripremi trpezu, studenti se uključuju.

Reporter Sputnjika je ne samo prisustvovao sceni u kojoj se studenti utrkuju ko će pre da pomogne u pripremi večere, već je i lično ljuštio krompir. Pripremana od manastirskih sastojaka, sa ljubavlju, uz pesmu i molitvu, smeh i šalu, hrana je doslovno božanstvena.

Nikolinih „Hiljade molitvi”

Boravak u manastiru ulepšava često i mali Nikola Stojković sa harmonikom. On živi u jednom od gnjilanskih sela, Partešu, i od pete godine dolazi u Draganac. Za njega je to mesto, kako sam kaže, druga kuća. Nikola je vrlo talentovan harmonikaš, a bratstvo, kao i svi gosti manastira, uživaju u njegovoj muzici. Nema ko ne voli da ga čuje, a episkop raško-prizrenski Teodosije ima čak i omiljenu pesmu – on najviše voli da čuje Nikolinu izvodbu „Hiljade molitvi”.

Nakon molitve za početak i kraj obroka, malo dobrog druženja, mnogo dobre hrane i još boljeg vina, odlazi se na konačište kako bi se ranim jutrom prisustvovalo svetoj liturgiji. Zgrada koju čuva bašta božura i manastirski pas čuvar Dada nalazi se odmah pored same crkve čija zvona u šest ujutru prizivaju narod na službu. Tišinu u mrkloj noći prekida baš ona kad pojuri lisicu koja vreba manastirske kokoške.

Sama crkva nije prostrana, a opet je velika. Svaki putnik koji poželi da prisustvuje jutrenju i liturgiji doći će na red. Prilikom boravka Sputnjikovog reportera, manastir su posetile dve grupe putnika i za svakog je bilo mesta pod nebeskim svodom.

Rađaju se deca

Ukoliko ne računamo putnike, sam Draganac posećuju redovno meštani gnjilanskih sela. Selo u kojem živi Nikola broji 300 domaćinstava, a gotovo sve porodice imaju najmanje troje dece. Ima i onih sa sedmoro, osmoro i čak devetoro dece, pa su odeljenja puna đaka.

Sela Pasjane, Ranilug, Korminjane, Bosce, Koretište ne zaostaju za Nikolinim Partešom, a u svim ovim mestima i drugim iz okoline Gnjilana živi blizu 20 hiljada Srba, čineći ovo jednim od retkih krajeva Srbije koji iz godine u godinu beleže pozitivan prirodan priraštaj.

Nakon liturgije je doručak, a ukoliko su gosti dovoljno srećni da se zateknu u Dragancu u pravo vreme, imaće priliku da probaju „studentske” palačinke. Nakon molitvi i jela, naravno, sledi raspremanje. Kao što se posetioci, hodočasnici i studenti utrkuju oko spremanja, isto tako se i ne libe prljavih sudova i čišćenja. Za par minuta je čitava trpeza raspremljena, a cela trpezarija čista.

Za odlazak i srećan put monasi prate putnike namernike koji pune flašice vodom sa lekovitog izvora.
Nikola sa harmonikom, opaki čuvar Dada i dva najbolja druga – mali Vasa i monah Hristofor, ispraćaju nas iz Draganca osmehom i pesmom.

 

Izvor Sputnjik

 

Naslovna fotografija: Sputnik/Milica Trklja 

 

BONUS VIDEO:

Kultura
Pratite nas na YouTube-u