U organizaciji Službe predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i Fakulteta bezbjednosnih nauka Univerziteta u Banjoj Luci 7. septembra u banjalučkog Banskom dvoru održaće se promocija knjige Digitalna higijena, autora Igora Ašmanova i Natalije Kasperske.
Dan nakon banjalučke promocije održaće se promocija i u Beogradu u organizaciji Predstavništva Republike Srpske za Srbiju i Ruskog doma.
Povodom promocije u Republici Srpskoj izdavač je štampao treće izdanje (dva prethodna su prodana u četiri hiljade primjeraka). Posredstvom Republičkog pedagoškog zavoda na promociju će biti pozvani direktori škola, a predsjednik Srpske će svim osnovnim i srednjim školama pokloniti po primjerak ove knjige. Knjige su već obezbijeđene i nalaze se na Fakultetu bezbjednosnih nauka.
Prva promocija van Rusije
O knjizi će u Banja Luci govoriti autori. Autore će dan prije promocije primiti predsjednik Srpske. Dogovorena je posjeta Centru za obuku Ministarstva unutrašnjih poslova kao i posjeta Fakultetu bezbjednosnih nauka. Najavljeni događaj je već izazvao medijsku pažnju.
Knjiga je, inače, u Rusiji doživjela niz izdanja i smatra se da je prvi ozbiljan odgovor na sve bezbjednosne izazove, rizike i prijetnje koji dolaze sa interneta.
Ašmanov je nosilac neformalne titule „guru ruskog interneta”, predsjednik je kompanije Kribrum, vodeće u sistemu analize društvenih mreža, i izvršni direktor pretraživača Rambler. Kasperska je poznata kao suosnivač Laboratorije Kasperski, direktor je i osnovni akcionar grupe kompanija „Info voč” (InfoWatch) – ruskog lidera u oblasti zaštite informacija.
Zašto je ova knjiga toliko važna i kako to da se njena prva promocija izvan Rusije dešava u Banjoj Luci? Očito da su razlozi u razumijevanju autora i želji da se prenebregnu udari „digitalnog cunamija” koji zapljuskuje Srpsku i Srbiju i, s druge strane, inventivnosti tima predsjednika Dodika.
Opasnost na mreži
Autori su u uvodu knjige, koja inače ima 16 glava obrađenih na 460 stranica, naglasili da se nadaju da će „ova knjiga pomoći roditeljima i profesorima da decu i mlade nauče neophodnoj digitalnoj higijeni”, ali posebnu pažnju izazivaju poglavlja o „fejk vijestima” i „mentalnim virusima”.
Za „mentalni virus” se navodi da je „uređena informaciona struktura, veštački stvorena sa ciljem uzimanja vlasti nad umovima, sposobna da zahvati pažnju nepripremljenog subjekta i za njega postane centralna ideja, da sebi potčini njegovo mišljenje…”
U prvim poglavljima govori se više o smartfonu koji je postao „moderna cucla” koju roditelji daju djetetu kako bi okupirali njegovu pažnju dok se oni bave „važnijim poslovima”, zaboravljajući pritom da za njih nema važnijeg „posla” od tog djeteta.
Za razliku od njihovih roditelja, koje su kao djecu vaspitavali učitelji i nastavnici, danas je osnovni vaspitač djece postao upravo smartfon. Koliko vremena adolescenti provode na internetu i kako pretjerano izbivanje za računarom, tabletom i smartfonom utiče na njihovo fizičko i mentalno zdravlje – centralno je pitanje poglavlja „Sajber – opasnosti na mreži”, „Digitalni trag čoveka na mreži i u realnom životu”, „Život i komunikacija u virtuelnoj realnosti”.
U daljem „toku” knjige autori se više bave informacijama kao što je to slučaj sa poglavljima „Informacioni tok: žute vesti”, „Istinitost informacija na mreži”, „Metode mrežne manipulacije”.
Autori, na kraju, objašnjavaju kako se možemo zaštititi na mreži i šta su opšti principi digitalne higijne. Jer, internet je nesumnjivo koristan i u funkciji dobrobiti čovječanstva, ali čovječanstvo je pokazalo da svaku dobrobit zna upotrijebiti – protiv čovječanstva. Dinamit nije izmišljen da bi se ljudi ubijali, ali je mnogo ljudi njime ubijeno.
Kao što je potrebno prije ručka oprati ruke, potrebna nam je i digitalna higijena, pojam koji se nije uvriježio u srpskom jeziku, ali u ruskom je prisutan odavno. Vrlo uspjelo je poređenje sa električnom energijom. Ona nam sigurno pomaže da živimo bolje, ali nas roditelji od malena uče da ne smijemo prstiće stavljati u utičnicu, dirati ogoljene žice, fen ostavljati u kadi.
Djecu možete ostaviti u kući same i ne plašite se da će im se nešto desiti ako se iz slavine napiju vode, znate i da ako voda iz slavine bude žuta ili crvena dijete je neće piti. I internet je takođe slavina, ali djecu niko ne uči kako na internetu da se ponašaju, koje opasnosti prijete. Jer, i internet može da ubije.
O tome svjedoči broj suicida direktno prouzrokpovan raznim „izazovima” na internetu, ili samoubilačkim društvenim grupama. Internet je neuređen prostor, džungla u kojoj rastu otrovne biljke i u kojoj žive grabljivci. To nije uređen gradski park u koji vodimo djecu.
Uobičajeno stanovište je da mladi vladaju tehnologijama. U knjizi Digitalna higijena objašnjava nam se da su mladi samo korisnici tehnologija a da tehnologijama vladaju i barataju programeri i developeri servisa. Takođe, i da smartfon nije naš već tuđi.
Prostor na internetu nije privatan, intiman, već javan. Dugme „delete” ne postoji, sve što je uneseno u internet (fotografije, poruke, lajkovi) ostaje zauvijek. To je neizbrisiv trag.
U knjizi možete čitati o pojmu „blic svijest” – ciklusu uvlačenja i stvaranja navike, destruktivnim pokretima na internetu. Tu su i kratke, jasne poruke: ne ostavljajte previše podataka o sebi, na internetu ne objavljujte ništa što niste spremni učiniti u stvarnom životu, pravite svoje lozinke i mijenjajte ih povremeno. Ukratko: na internetu nikada niste sami.
Političke manipulacije
Ujedno, internet je pogodan kao komunikacioni kanal za političke manipulacije mladima, njihovo aktiviranje u masovnim pokretima sa krajnjim ciljem izvođenja na ulicu. Autori navode niz manipulativnih primjera u Rusiji, ali i objašnjavaju članove krivičnog zakona i zaprijećene kazne za pojedine radnje. Recimo, prosljeđivanje intimnog videa učenika je krivično djelo. I pored svega, svih mjera koje vlast preduzima, Ruska Federacija ima prilično problema sa zloupotrebom interneta.
Kako sve to izgleda u Srpskoj i Srbiji, teško je i zamisliti. Nedavna refleksija na internetu (lajkovi, komentari) povodom stravičnog ubistva učenika u beogradskoj osnovnoj školi (u Rusiji je postojala društvena grupa pod imenom „skulšuting”) u smislu simpatija i podrške ubici – trebalo bi da bude opomena društvu da se nešto mora preduzeti.
Od ove školske godine u Republici Srpskoj uveden je predmet „Humanost i bezbjednost” u deveti razred osnovne, a izučavaće se i u svim razredima srednje škole. Istina, eksperimentalno. Znači, fakultativno i ne u sve škole. Ali, to je početak koji obećava.
I promocija knjige Digitalna higijena korak je u borbi protiv pošasti koje nam sa interneta prijete djeci i omladini. Očekuje se dolazak predsjednika Milorada Dodika na promociju. Jer, jedno je kad ti predsjednik uruči knjigu, još sa potpisom autora.
Izvor Sve o Srpskoj
Naslovna fotografija: Photo by Adem AY on Unsplash
BONUS VIDEO:
