Poraz Zapadne politike u BiH

Politika Zapada prema Republici Srpskoj je samo deo ukupnih promena u svetu i u tom kontekstu bi trebalo tome prilaziti. Uzroci promena su stari, ali se u ovom vremenu one dešavaju mnogo brže

U istoriji apsurda Bosne i Hercegovine jednog dana, kada ovo vrijeme postane samo „pepeo i prah” i daleko, zaboravljeno sjećanje, istoričari neće moći da vjeruju da nelegalni kolonijalni upravnik, koji se predstavlja kao „visoki predstavnik”,  i takođe nelegalni sud, tuže legalno izabranog predsjednika što je potpisao zakon koji su donijeli legalno izabrani predstavnici naroda.

Ali, situacija, ma kako apsurdna, ipak postaje u velikoj mjeri ozbiljna. I sada je najvažnije kuda sve to vodi. Okolnosti u kojima je Republika Srpska su u stvari od početka bile teške i ozbiljne, ali najnoviji razvoj je utoliko više zabrinjavajući jer Zapad – koji je samoproglašeni kolonijalni gospodar – pokazuje ne samo nervozu nego i potpuno nerazumni odnos, gotovo djetinjasti, prema realnosti.

Infantilna politika

O tom djetinjarenju najbolje svjedoči nedavna skoro tajna posjeta Kristijana Šmita Banja Luci. U kojem to svijetu živi njemački predstavnik Šmit?

Prema saopštenju njegove kancelarije, Šmit se sastao sa banjalučkim biskupom Franjom Komaricom. I, Šmit je sa Komaricom razgovarao o pravnim i političkim pitanjima u vezi sa projektom širenja kapaciteta Kuće susreta i Evropskog centra za mir i saradnju „Marija Zvijezda” koji uskoro slavi treću godišnjicu. Oni su se saglasili oko hitne potrebe za brigom o mlađoj generaciji u BiH.

„To su Evropljani u Evropi, posvećeni zajedničkim evropskim vrijednostima tolerancije, poštovanja i iskrene saradnje, ne jednoumlju”, rekao je, kako je praktično sam Šmit saopštio. Kakve to uopšte ima veze sa Republikom Srpskom?

Šmit, takođe, nije objasnio da li su „evropske vrijednosti” i nepoštovanje zakona i Ustava BiH i demokratski iskazane volje građana, a o lažnom predstavljanju da se i ne govori. Ali, iznad svega – to je simbol infantilne politike savremenog Zapada čiji je on predstavnik.

Samozvani visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit (Foto: Tanjug/Dragan Kujundžić)

Vlasti Republike Srpske najavile su hapšenje i deportaciju iz Republike Srpske ukoliko Kristijan Šmit dođe u samoproglašenoj zvaničnoj posjeti. Šmit je onda najavio da će da dođe, ali ipak nije došao. A onda je došao tajno kao kakav specijalni agent. Ali, ta djetinjasta politika može da bude i veoma opasna jer djeca umiju svašta da urade.

Predsjednik parlamenta Republike Srpske Nenad Stevandić je izjavio da Kristijan Šmit uporno pokušava da isprovocira srpski narod kršeći Dejtonski sporazum svojim lažnim predstavljanjem. Stevandić je napomenuo da je Republika Srpska odlučna da sprovodi odluke svojih institucija koje Šmita ne priznaju zbog nedostatka potvrde o imenovanju u Savetu bezbjednosti UN i da zbog toga nema mogućnost komunikacije i posete bilo kojoj instituciji Srpske.

Osamostaljenje Srpske

Zanimljiva je i posjeta Banja Luci nemačkog izaslanika Manuela Zaracina odmah poslije neobične i tajne Šmitove posjete. Za razliku od drugih posjeta raznih specijalnih izaslanika o ovoj je javnost detaljnije upoznata zahvaljujući objavljivanju stenograma o razgovoru sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom. Možda je najzanimljiviji onaj dio o Zaracinovom pitanju valute: da li bi Republika Srpska imala svoju valutu.

To na izvjestan način otkriva da se na Zapadu ipak razmišlja o mogućnosti da se Republika Srpska osamostali, pa se ispituje kakvi su to planovi i kakvu bi državnu organizaciju ona imala – pa da se onda na vrijeme to minira. To je samo mogućnost koja se uzima u obzir, ali Zapad u stvari nema novih ideja i uporno nastavlja sa dosadašnjom politikom pritisaka i ucjena. Zato ne bi trebalo imati bilo kakvih iluzija.

U nedostatku ideja i suštinskog razumijevanja, Zapad je pribjegao potrošenom modelu nezvaničnih, ali stvarnih finansijskih i ekonomskih sankcija. Tu politiku očigledno predvodi Njemačka – koja sebe pokušava da nametne kao vlasnika Bosne i Hercegovine – kako bi u uslovima sopstvenog poraza na globalnom nivou održala privid svoje moći. Berlin predvodi blokadu sredstava pomoći i kreditiranja projekata u Republici Srpskoj. Ali, pri tom zaboravlja da Srpska više nije sama i da ima prijatelje. Još jedna pogrešna procjena.

Tabla na ulazu u Republiku Srpsku na putu prema Banja Luci, Bosna i Hercegovina (Foto: Tony P. Eveling/Alamy Stock Photo)

Kako je to, prema objavljenom stenogramu, Manuelu Zaracinu rekao predsjednik Milorad Dodik, nije moguće nemačkim „kreditima kupiti našu slobodu i ukinuti Republiku Srpsku”. Republika Srpska „nije društvo socijalne pomoći”. Drugim riječima, odluka o obustavljanju kredita je političke prirode. Jer, izuzev političke ne postoji ni jedan osnov za te neformalne sankcije i ekonomsko-finansijsku blokadu Republike Srpske. Ali, one su stvarne.

Na žalost, većina banaka u Republici Srpskoj su u zapadnom vlasništvu i preko njih se sprovodi ta blokada. I tu je još jedan apsurd. U tim bankama su i depoziti Vlade Republike Srpske i te banke prave velike zarade od tog državnog novca, a sada one zabranjuju Vladi da raspolaže sopstvenim novcem.

Pored toga, te banke ucjenjuju i poslovne ljude i odbijaju da prate njihove poslove u Republici Srpskoj. I to je davno viđen model, a cilj je da se ti poslovni ljude okrenu protiv vlasti Republike Srpske i tako ostvare ne svoje nego zapadne političke ciljeve.

I, naravno, nastavlja se sa raznim regionalnim skupovima na kojima se korak po korak Republika Srpska, zajedno sa drugim regionalnim zemljama, uvlači u mrežu destrukcije i kolonijalizma. Takav naredni skup je zakazan za 16. oktobar a pod nazivom „Balkan–Berlin”.

Već su pripremljena tri nova paketa obmane koje bi zemlje Zapadnog Balkana trebalo da prihvate. Crna Gora ih je već prihvatila.  Ali, Republika Srpska ne može da prihvati tu još jednu obmanu.

Borba za slobodu

Istovremeno se iz već toliko puta viđenog arsenala zapadnih ucjena prijeti i nekom vrstom vojne intervencije protiv Republike Srpske. Da li je to, međutim, moguće? Realno, to je malo vjerovatno jer Zapad nema više vojnu silu i bilo bi teško angažovati dovoljan broj zemalja. Za još jednu takvu krizu, Zapad jednostavno nema kapaciteta. Ali, ono što je vjerovatno je terorizam i razne diverzije sa ljudskim žrtvama. Zato bi Republika Srpska hitno trebalo da formira mrežu odbrane poznatu kao civilna zaštita.

Uprkos toj mogućoj ljudskoj cijeni to ne može promijeniti situaciju na terenu nego samo još više udaljiti Republiku Srpsku od bilo kakve saradnje sa zapadnim zemljama. I u stvari, Zapad bi na kraju stvarno mogao da „otjera” Republiku Srpsku iz Bosne i Hercegovine. Ono što je u ovom vremenu jedino izvjesno je da će se mučenje nastaviti.

Kristijan Šmit, drugim riječima, nije problem sam po sebi mada je neprijatno gledati na šta je sve, kao čovjek, spreman. On je samo simbol destruktivne i u osnovi jalove zapadne politike. Razni ambasadori i specijalni izaslanici – sad je i Francuska imenovala svog izaslanika – nastaviće da dolaze u Banja Luku, da daju izjave, da prijete i zamagljuju osnovni proces – hibridni i agresivni rat Zapada ne samo protiv Republike Srpske nego i svih srpskih zemalja.

Zastava Republike Srpske na vojničkoj uniformi (Foto: Bumble Dee/Alamy Stock Photo)

Politika prema Republici Srpskoj je samo instrument tog antisrpskog rata. To je, međutim, dio i ukupnih promjena u svijetu i u tom kontekstu bi trebalo tome prilaziti. Uzroci tih promjena su stari, ali se u ovom vremenu one dešavaju mnogo brže. Rat u Ukrajini je drastično ubrzao te promjene.

Stvoren je u stvari ambijent u kome više nema nazad. Republika Srpska ima svoje strateške ciljeve koji se graniče i sa fizičkim opstankom a Zapad je otišao suviše daleko i ne želi da ustukne i promijeni dosadašnju politiku. Zapad ne priznaje poraz svoje politike i prema Republici Srpskoj i u BiH.

Ali, Republika Srpska je, ipak, u prednosti uprkos cijeni svoje borbe za slobodu. Pored toga što je njena energija sopstvene odbrane daleko jača od zapadnog političkog i ekonomskog terora, ona je – za razliku od ranijih godina – sada u boljoj i ekonomskoj i političkoj situaciji.

Ekonomski dobro stoji, skoro da nema nezaposlenosti i privredne inicijative su oslobođene stega sistema. I što je najvažnije: ima odlučnost dovoljne većine svojih građana da istraju u istorijskoj misiji slobode. To je njen put i njena definisanost. I to je ono što Republika Srpska treba da nastavi da brani.

A strani ambasadori i izaslanici će nastaviti po starom čak i onda kada postane krajnje besmisleno. Mada, treba imati na umu da se svako ponaša onako kako mu je dozvoljeno.

 

Naslov i oprema teksta: Novi Standard

 

Izvor Sve o Srpskoj

 

Naslovna fotografija: SNSD/RTRS

 

BONUS VIDEO:

 

Politika
Pratite nas na YouTube-u