Taman i da pet para ne daju za dešavanja u Ukrajini ili za Srbe i Srbiju, nije normalno da kod Albanaca postoji tolika želja za odlaskom – to je skoro pa masovno iseljavanje. Iza toga se nešto krije
Pogrom Srba nije počeo 2004. godine, već s prvom NATO bombom pet godina ranije. Nije li onda logično da se masovno okupljamo i na dan početka bombardovanja, a ne samo 17. marta?
Albanci su konačno shvatili da njihova elita radi samo za interese Zapada, da ih ne zanima sudbina naroda na Kosovu i Metohiji, i da po tom pitanju između Tačija, Aljbina Kurtija i ostalih nema razlike
Želimo da opstanemo zbog dece koja su se čula u porti dok smo proslavljali Badnje veče, a posle nas ona da nastave da čekaju i sa svojom decom lože badnjak u crkvenim portama na Kosovu i Metohiji. Do oslobođenja
Od 6. decembra na Kosmetu važe nove kovid mere i kao ni jedne do sada izazvale su brojne kontroverze. Posebno u delu koji se odnosi na slobodu kretanja, odnosno uslova za ulazak na KiM
Nedavno je u Gračanici obeleženo 700 godina istoimenog manastira i sedam vekova od upokojenja Svetog kralja Milutina. Jesmo li kao zemlja dostojno obeležili ove jubileje?
Srbi sa Kosmeta Gurke pamte po dobru, ali one su deo britanskog Kfora, vojska koja sluša komandu, pa se pitamo kakav im je sledeći zadatak nakon poslednjih dešavanja na severu
Albanci se lako odlučuju za odlazak jer im postaje nepodnošljiv život u kome su apsolutno zavisni od raspoloženja Amerike. Svesni su da su ih lagali da će im stvoriti državu
Različite inspekcije i policija počeli su da terorišu narod već 21. avgusta, kažnjavajući vlasnike prodavnica, ugostiteljskih radnji i ljude na ulici pod izgovorom nepoštovanja protivepidemijskih mera
Kada tuku starce ili decu, kada lažno optužuju i kažnjavaju, kada skrnave crkve, Albanci u stvari pokazuju nemoć. Pokazuju koliko u „državi Kosovo“ nema budućnosti
U poslednjih pet godina nije bilo više naroda i to mora da ih boli. Svake godine policija izazove problem, i svake naredne sve je više mladih koji dolaze i pevaju nakon parastosa
Da bismo pobedili i sačuvali sebe i svoje postojanje mora se nekada ići i težim putem, onim kojim se ređe ide, ali koji te čini onim što jesi. To se parama ne kupuje
Albancima se na KiM ljulja tlo pod nogama, pre svega zbog sumorne stvarnosti u „državi Kosovo“. Verujte, dobrom delu njih priča o životu u državi Srbiji više ne zvuči smešno i zaludno
U danima kada obeležavamo godišnjice Martovskog pogroma i NATO agresije, važno je svako sećanje, svako svedočenje, na jedno i drugo stradanje. Dok se sećamo, ima nade za nas