Toksična ideja „vojvođanske nacije” trenutno se gaji po bizarnim, ekstremističkim („autonomaškim”) krugovima – za koje je lepo uočeno da su „opasni, plaćeni i znaju da su sledeći na spisku klijenata srca tame”
I politička uprava i kompradorska opozicija, sa njenom opslužujućom inteligencijom, zajednički rade protiv patriotizma. Prvi ga zloupotrebama kompromituju, a drugi ga ismevanjem obescenjuju
Kad postoje okupatori, postoje i kolaboranti. Ko su naši kolaboranti? Da li su to, recimo, stranke i pojedinci koji se zalažu za priznanje secesije okupirane teritorije? Da li je saradnja s njima legitimna?
I filmska kritika je uočila ružnu neverovatnost u scenariju Filipa Davida, pišući da je postavku o tome kako se moglo živeti u Beogradu a ne znati za Staro sajmište „gotovo nemoguće progutati”
Ringijerovski NIN je – nakon što je pre 15 godina ugušio pravi NIN – na izdisaju. Suvišno je vremena prošlo da bismo se mogli nadati obnovi tradicije, a sam pad je odveć dubok
Dok se srpsko društvo proglašava saučesnikom „nacističke” politike, nepopravljivo obolelim od „fašizma”, priziva se prava okupacija ili makar neki oblik direktnog zapadnog paternalizma nad našim narodom
Decenijama se govori o „fašizaciji” i „puzećem fašizmu”. Po tim najavama, Srbija je odavno već trebalo da bude fašistička zemlja, s koncentracionim logorima za opoziciju i sve antifašiste
Ono što svakog s malo dužim pamćenjem dodatno užasne je to što vidi da je današnja kultura autošovinizma dospela na stanovište na kome se klasični antisrpski šovinizam nalazio početkom devedesetih
U nedeljniku „Vreme” bez ikakvih problema izlazi izjava Miljenka Jergovića: „Nema sumnje da je Hrvatska danas normalnija zemlja od Srbije i da je hrvatsko društvo na višem civilizacijskom stadiju od srbijanskoga”
Stefanovićeva knjiga je svedočanstvo dva veka naše dezorijentisanosti i naivnosti, lutanja i nesnalaženja, loše i slabe srpske kulturne politike, ali i moćnog delovanja imperijalnih sila Zapada
Višedecenijskom (auto)propagandom normalizovana je predstava o Srbima kao balkanskim demonima zla. Baš kao i 1990-ih, Srbi su vampiri za koje je samo pitanje kad će ustati iz groba i baciti se na jadne, nemoćne komšije
Kalajićevo delo valja poznavati kako bismo korektno ocenili domašaje srpske društvene i političke misli tokom poslednje tri decenije HH veka. Nije previše Srba uspelo da razume i opiše svet oko sebe
Logika „da nije ovih naših primitivaca, sad bismo jeli kavijar i pili sveže ceđenu pomorandžu na Brionima” osnažuje diskurs: „Srbi primitivci – zapadnjaci civilizovani”. Taj diskurs je jedan od oslonaca kulture autošovinizma
Slika Srbije kao ludnice uobičajena je u diskursu tzv. građanske Srbije. Omiljeni antitetički par naših građanista je „normalno – nenormalno”, pri čemu se drugi član ovog para rezerviše za Srbe i Srbiju