Vojvođani – „nacija u nastajanju”

Toksična ideja „vojvođanske nacije” trenutno se gaji po bizarnim, ekstremističkim („autonomaškim”) krugovima – za koje je lepo uočeno da su „opasni, plaćeni i znaju da su sledeći na spisku klijenata srca tame”

Oklevetani patriotizam

I politička uprava i kompradorska opozicija, sa njenom opslužujućom inteligencijom, zajednički rade protiv patriotizma. Prvi ga zloupotrebama kompromituju, a drugi ga ismevanjem obescenjuju

Prijateljska okupacija

Kad postoje okupatori, postoje i kolaboranti. Ko su naši kolaboranti? Da li su to, recimo, stranke i pojedinci koji se zalažu za priznanje secesije okupirane teritorije? Da li je saradnja s njima legitimna?

Uterivanje krivice filmom

I filmska kritika je uočila ružnu neverovatnost u scenariju Filipa Davida, pišući da je postavku o tome kako se moglo živeti u Beogradu a ne znati za Staro sajmište „gotovo nemoguće progutati”

Srbi kao gušteri

Ono što svakog s malo dužim pamćenjem dodatno užasne je to što vidi da je današnja kultura autošovinizma dospela na stanovište na kome se klasični antisrpski šovinizam nalazio početkom devedesetih

„Srbistan”

U nedeljniku „Vreme” bez ikakvih problema izlazi izjava Miljenka Jergovića: „Nema sumnje da je Hrvatska danas normalnija zemlja od Srbije i da je hrvatsko društvo na višem civilizacijskom stadiju od srbijanskoga”

Uspon i pad Vukove ćirilice

Stefanovićeva knjiga je svedočanstvo dva veka naše dezorijentisanosti i naivnosti, lutanja i nesnalaženja, loše i slabe srpske kulturne politike, ali i moćnog delovanja imperijalnih sila Zapada

„Četnikija”

Višedecenijskom (auto)propagandom normalizovana je predstava o Srbima kao balkanskim demonima zla. Baš kao i 1990-ih, Srbi su vampiri za koje je samo pitanje kad će ustati iz groba i baciti se na jadne, nemoćne komšije

Dragoš Kalajić kao mislilac

Kalajićevo delo valja poznavati kako bismo korektno ocenili domašaje srpske društvene i političke misli tokom poslednje tri decenije HH veka. Nije previše Srba uspelo da razume i opiše svet oko sebe

„Gedžovanija”

Logika „da nije ovih naših primitivaca, sad bismo jeli kavijar i pili sveže ceđenu pomorandžu na Brionima” osnažuje diskurs: „Srbi primitivci – zapadnjaci civilizovani”. Taj diskurs je jedan od oslonaca kulture autošovinizma

„Srbijatrija”

Slika Srbije kao ludnice uobičajena je u diskursu tzv. građanske Srbije. Omiljeni antitetički par naših građanista je „normalno – nenormalno”, pri čemu se drugi član ovog para rezerviše za Srbe i Srbiju