„Vienna Contemporary” je radila za istoriju, sad radi za politiku, nakon što je njen osnivač, Rus Dmitri Aksjonov, zamenjem Janom Barinovom, donedavnom gradskom ministarkom kulture u Kijevu
Svet je u dilemi oko veštačke inteligencije. Treba li i dalje pomagati rađanje bića iz pozitronske matrice, ili uništiti sve dokaze i preuzeti amiški tip društvene organizacije?
Odnos zemalja Evropske unije prema Orbanu svodi se na formulu: koga ne možeš da uveriš, oduzmi mu legitimitet; koga ne želiš da slušaš, proglasi ga nepouzdanim; ko apeluje na razum, bojkotuj ga
Sad, ovog trenutka, prava moć u Evropi leži u velikim medijima. Ne u nacionalnim vladama, ne u EU Komisiji ili parlamentu, čak ne ni u NATO alijansi. Moć je u medijima
Za otvoreni rat Zapada i Rusije dovoljno je samo to da NATO shvati kako su argumenti Baltika, Poljske i Ukrajine korisniji za njegov opstanak od pristupa koji SAD praktikuju od 1945.
Zapanjujuća je brzina kojom se pod težinom aktuelnog rata razgrađuju sve organizacije koje su osnovane da bi zaustavljale ratove. To se dobro videlo na poslednjem zasedanju OEBS-a u Beču
Nemačkim vlastima i medijima potpuno fali predstava da je naoružavanje Ukrajine sve težim oružjem eskalacija sukoba. Rat se doživljava kao intelektualna igra moralnih premisa
Teze o zapadnom delu krivice za ukrajinsku krizu i o tome da se EU pretvorila u poslušnika SAD nisu nove, ali imaju posebnu težinu kad dolaze od bivšeg komesara EU za proširenje
Međunarodno-pravni kontekst polako preuzima primat u zapadnoj percepciji kosovskog pitanja. To ne znači da će Srbija dobiti Kosovo natrag, ali ga neće ni izgubiti potpuno. To je novo
Sa užasom gledam ovih dana kako se u Evropi gasi Aristotelova i Elijasova baklja. Kako se stara iskustva gaze, principi bacaju preko ramena, zaboravlja staro – i ružno i dobro
Kako su Sjedinjene Države u protekle tri decenije tako slomile EU, da su je bez velikih napora mobilizovale u svaki idući rat po principu: pravno upitno, moralno ispravno?
Na autore knjige „Kraj igre” pokrenuta je hajka jer kažu i argumentuju da se EU nalazi u potpunoj regresiji, sa psihodinamikom ratnog huškanja koje podseća na onu iz 1914. godine
Zašto u Hrvatskoj na jednaku kritiku nailazi prisustvo i odsustvo političkih predstavnika Srba na državnim komemoracijama? I ko diktira takvu klimu, političari, novinari ili narod?