Fišer je bio nevoljni deo globalnog hladnoratovskog sukoba dve supersile. U Rejkjaviku 1972. rivali nisu bili samo on i Spaski, već državni zvaničnici, tajne službe, propagandni aparati...
Lomparova knjiga zbilja nas upozorava: prijatelji, ne smemo se dati, oni zaista to što rade doživljavaju kao „ko će koga”, kao „borbu na život i smrt”. Sada jasno znamo s čim imamo posla
Ideja je ogromna i moćna sila. U nekim slučajevima mnogo smrtonosnija od nuklearnog oružja. Sada je trenutak za proglašenje Ruske ideje i brzo prilagođavanje političkog sistema toj ideji
Jasno je da je Rusija prešla granicu posle koje nema povratka. Ustupci, povlačenja, snishođenja, ublažen govor zauvek su nestali u vihoru rata u Ukrajini. Rusija je spremna za revanš
Niskoguzi je još početkom 1945. jasno odredio da prema Srbiji ne treba imati milosti, da je treba smatrati za okupiranu teritoriju. Seljačkom narodu je rečeno da više ne postoji
„Osnovni preduslov da bi se određeni pokret smatrao klerofašističkim, dubinska simbioza i preplitanje između fašističkog pokreta i verske organizacije, u ovom slučaju nije bio ispunjen”
„Suština svega što se sada dešava jeste borba hrišćanstva protiv antihrišćanstva. To ima uticaja i na Srbiju i na Rusiju i na druge pravoslavne zemlje, koje su poslednja odbrana tradicionalne Evrope”
Taj spomenik bio bi dokaz da se srpsko društvo polako vraća velikim tradicijama slobode i pravde, herojstva i praštanja, za koje je toliko žrtvovano u srpskoj istoriji
Analitički je razmontirana anatomija jednostrane i do potpune neautentičnosti „politički korektne” predstave koja je stvorena o Sarajevu, kao „gradu mučeniku”, čiji su mučitelji bili divlji, neurbanizovani Srbi
Dobrica Ćosić se 1966. javno suprotstavio Titu, što će se uskoro pretvoriti u otvoren politički sukob i razlaz s politikom Saveza komunista, Broza i sa konceptom konfederalizacije zemlje
Kina je, možda zato što je imala sreće da relativno kasno uđe u proces reformi, izbegla transformaciju po modelu „velikog praska“, iako je u tri navrata bila na ivici da i to pokuša
Ljudi poput mene će morati kao u doba komunizma ili da zaćute i prestanu da se bave svojim poslom, ili da se sele iz ove zemlje, ili da svesno izaberu da idu u zatvor
”Komunizam je imao grube metode represije, pa je nama na ovim prostorima lako da prepoznamo ’kulturu poništavanja’, ali je suštinski bio tolerantniji prema neideološki osetljivim područjima”
Ako je moj život bio cena da Srbi napokon dobiju svoj hram, bio sam spreman da ga platim, kaže u ispovesti Dušan Čkrebić, bivši predsednik Predsedništva SR Srbije