Demokratija koju uporno zazivaju naši nadmeni intelektualci, poput Iva Viskovića i Milana St. Protića, porodila je ukrajinsku krizu kao nedonošče vlastite nezajažljivosti
Kosta Danilović, po nacionalnosti Srbin, kao hrvatski špijun 1991. ubačen je u kasarnu „Vasilj Gaćeša”, gde je vrlo brzo otkriven i uhapšen. Nakon razmene kao dobrovoljac se priključio „zengama”
On tvrdi da su međunarodni napori da se zaustavi kršenje ljudskih prava bili strahovito stidljivi i zaključuje da su svetski politički lideri bili „saučesnici u ubistvu zbog ćutanja i odsustva izjava”
Veritas ističe da je informacija o identifikaciji navedena u zvaničnom saopštenju Komisije za nestala lica Vlade Republike Srbije, što je potvrdilo i hrvatsko Ministarstvo branitelja
„Kada zapadni diplomata ističe da je srpski zet i da to nešto treba da nam znači – to treba da nam bude samo razlog da u ophođenju sa njim budemo dodatno oprezni“
Kao Krajišnik koji još beleži stradanja sunarodnika u dvadesetom veku, izražavam zadovoljstvo što ideja o Krajini među Krajišnicima i njihovim potomcima i dalje živi
Na 25. godišnjicu Oluje mogla se primetiti eskalacija mita o planu Z-4. Dovoljan je pogled na mapu Krajine da se shvati zbog čega on nije mogao biti prihvaćen
Ako Krajišnici nisu mogli sami da se odbrane, ako Beograd nije bio voljan a Republika Srpska nije imala snage da spreči pad Krajine, da li je onda tragedija iz avgusta 1995. bila neminovnost? Nije
Da li je Krajina mogla da opstane? Koji su uzroci njenog brzog sloma 1995. godine? Ko je za to kriv? Konačno, da li je Krajina uopšte bila potrebna Srbima u Hrvatskoj?