Kada je Srbija sahranjivala patrijarha Pavla, tada je pokazala da još uvek veruje u junaštvo koje nije izgibija već božanska misija da se posreduje između duha i materije. Srbi još nisu ubili svoju istoriju
Ono što je Karađorđe iskusio, za kneza Miloša je to često bilo iskustvo koje treba izbeći: ratovati što kraće, a mir, ma kako nesiguran bio, graditi da traje što duže. I što stekneš ne gubi, a uvećevaj kad možeš
Veliki deo omladine gnuša se izdaje i autodestruktivnih tonova pojedinaca, i čvrsto stoji na stanovištu da se tekovine Karađorđeve i Miloševe borbe moraju poštovati
„Naš osnovni zadatak bio je, po Hitlerovom najstrožem naređenju u vojnim operacijama 1943. (na Neretvi i Sutjesci), hvatanje živog generala Draže Mihailovića i 35.000 četnika“, zapisao je Aleksander fon Ler
Malo se koji naš političar bavio svojim zanatom u tako komplikovanim vremenima, uz tako mnogo političkih neprijatelja. Bacio je u zasenak sve državnike Srbije (i Jugoslavije) po broju vlada koje je obrazovao – dvadeset i pet ukupno
„U toku je borba za duše naše dece, borba za istoriju, to nije borba za to kakve će nam se paradigme nametati nego da li ćemo istoriju da shvatimo kao otkrivanje prošlosti ili kao puku propagandu u nečijem interesu“
Prva knjiga nas podseća na atmosferu iz „Tvin Piksa“, samo prenetu u provinciju u Srbiji s kraja devetnaestog veka, a druga podseća direktno na čuveni „Vij“ Nikolaja Gogolja
Jesmo mi, Srbi, sledeći je zaključak američkog spota, bili pacifisti, ali Austrijanci, Nemci, pa to je tek divota. Nisu oni u naše, mi smo u njihove rovove upadali sa bombama
Delo Stanislava Krakova gotovo 50 godina bilo je politički tabu, u domenu Udbe i njenih „crnih lista“ u našoj filmskoj arhivistici. Međutim, polako se otkriva njegov filmski opus
Iz sudbine Stanislava Krakova, heroja i nosioca 18 najviših domaćih i stranih ratnih odlikovanja, može se u jednom širem kontekstu sagledati sva pogrešnost našeg odnosa prema geopolitičkom smislu novije srpske istorije
„U poslednje vreme ima više raznih vrsta krivotvoritelja naše istorije. Ne mislim da je to slučajno i bezazleno. Zlo je u tome što se tim krivotvoriteljima poklanja mnogo pažnje u našim medijima“
Milorad Ekmečić, u svom delu „Između klanja i oranja“, piše da su neki ugledni političari bili pozvani, poput vođe Zemljoradničke stranke Dragoljuba Jovanovića, ali su vraćeni