Umesto da svoj bes usmere ka Đukanoviću, Cetinjani su i dalje nastavili da za sve okrivljuju Srbiju, Srbe i crkvu i kao i svi konvertiti postali su nosioci patološke mržnje prema svemu što su sami nekada bili
Litije su najavile kraj njegove politike, izbori su najavili kraj dotadašnjeg načina vladanja, a događaji sa Cetinja su najavili konačni kraj Mila Đukanovića
Pojavile su se naprsline na spoljnom zaštitnom zidu „probosanskih“ i sličnih, objektivno nedelotvornih politika, čiji je glavni – najčešće i jedini – adut i program: antisrpstvo
Srpska pravoslavna crkva se izborila da po vekovnim pravilima i običajima ustoliči mitropolita Joanikija na Cetinju, ali to je samo dobijena bitka. Rat protiv SPC se nastavlja
Žarko Korać, u tekstu o ustoličenju mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru i pratećim dešavanjima, tvrdi kako Srbiji na demokratskom putu neće pomoći Srpska pravoslavna crkva, a valjda njegov društveno-politički angažman hoće
„Iskreno se radujemo što je Gospod poklonio svojoj zemaljskoj Crkvi još jednog pravog pastira – patrijarha Porfirija i nadamo se da će on i dalje biti inspirativan primer za milione pravoslavnih hrišćana“
Prema njegovim rečima, iza svih opstrukcija i nereda stajao je crnogorski predsednik Milo Đukanović, koji se, kako kaže, podižući tenzije, trudio da skupu da politički karakter
Više diplomatskih izvora je reklo Vijestima da su predstavnici Kvinte, koju čine SAD, V. Britanija, Nemačka, Francuska i Italija, razgovarali s Krivokapićem kako bi ga ubedili da odustane od smena
Da je Srpska pravoslavna crkva odustala od ustoličenja na Cetinju, odustala bi od sebe. Ovako je svima sad jasno da je Crkva, na čelu sa patrijarhom Porfirijem, čvrsta kao stena u odbrani svog dostojanstva
„Postoje, prema mom mišljenju, različiti faktori, i domaći i strani, koji u Crkvi vide neprijatelja za sistem vrednosti po kojima živi moderni čovek koji je izvan Boga i protiv Boga“