Dovodeći u kontekst ubicu iz „Ribnikara” i stihove „kad se vojska na Kosovo vrati”, Arsenijević postavlja nove standarde zlonamernosti, logičke osakaćenosti i intelektualnog nepoštenja
Šta Vladimiru Arsenijeviću daje za pravo da morališe o štetnom uticaju koji na decu od tri-četiri godine može imati grafit sa porukom „kad se vojska na Kosovo vrati”?
Nasilje nije nov fenomen u Srbiji, ono je naš uporni istorijski saputnik, ali se nikada do sada borba protiv njega nije koristila kao politička moneta za potkusurivanje
Samo jedan pravac društvenog razvitka može poslužiti kao brana čitavom nizu socijalnih devijacija, pri čemu masovne pucnjave spadaju u kategoriju najuočljivijih, ali ne i jedinih
Uvek je bilo treša, ali on nije imao milionske preglede kakve danas imaju pesme koje su popularne među klincima. Niti je bio ovako agresivan, niti je ovoliko dugo trajao
Nakon masovnog zločina u OŠ Vladislav Ribnikar usledio je ceo niz manipulativnih teza u kojim se za taj događaj okrivljuje srpsko društvo, nacionalizam, čak i priča o bici za Košare
Ne bih koristio termin krivice, prepuštajući ga sudovima, već bih radije govorio o odgovornosti. Krivica nas navodi da motrimo na druge, dok će nas odgovornost usmeriti ka sebi
Potrebno je doneti Lex specialis – za zaštitu dece” koji bi se odnosio samo na materiju masovne pucnjave i koji bi odjednom rešio veći deo problema koji ih danas uzrokuju
Kako je jedno u osnovi patrijahalno društvo poput srpskog, koje je vekovima opstajalo na autoritetu pravedne kazne, postalo tako lažno solidarno i izveštačeno humano?
Umesto da razoružava narod, država bi trebalo da uredi svoje zakone tako da budu jasni i nedvosmisleni, i da važe za svakog – bez izuzetka – pojedinca u ovoj zemlji