Da li će Francuska krenuti putem Italije ili putem Španije na izborima 2027? Francuske vlasti strahuju da bi Marin Le Pen mogla da ostvari svoj san i ustoliči krajnju desnicu na vlasti. A to znači anti-migrantska i anti-EU politika, odnosno „Francuska Francuzima”. S druge strane, veliki broj Francuza se pita da li je uopšte potrebno da krajnja desnica dođe na vlast kada su njene ideje već prihvaćene usvajanjem novog zakona o imigraciji. Kakav god bio ishod narednih izbora, Makronov eksperiment sa tripartizmom i jakim centrom koji treba da omogući kompromis levog i desnog političkog pola, bliži se kraju.
***
Novi zakon o imigraciji, izglasan u decembru, predstavlja značajan politički prevrat u francuskoj politici. On svedoči o sve jasnijem usmerenju francuske vlade ka desnici, odnosno ka krajnjoj desnici. Marin Le Pen, glavna figura sa kraja desnog političkoj spektra, ne krijući zadovoljstvo govori o „ideološkoj pobedi”. Neke od mera koje su usvojene kao da su prepisane iz njenog programa za predsedničke izbore 2022, kada je sa 41% u drugom krugu krajnja desnica koju predvodi ostvarila najbolji rezultat u istoriji.
Na dan neočekivane pobede na predsedničkim izborima 2017, Emanuel Makron je obećao Francuzima da će učiniti sve da više ne moraju da glasaju za ekstremne političke opcije. Stopa nezaposlenosti je opala, milijarde su uložene u škole, bolnice i ekonomski zapostavljena predgrađa.
Makron svojim saradnicima ponavlja da je dva puta pobedio Marin Le Pen, 2017. i 2022. Sada je, međutim, uzdrman. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da broj njenih pristalica raste – o čemu svedoči i sve veća gledanost televizija koje promovišu ideje krajnje desnice i ličnosti koje ih zastupaju.
Makron je zato spreman na ustupke, što pokazuje novi zakon o imigraciji. „Smatram da treba nešto da uradimo jer ako zatvorimo oči, ako kažemo da nema problema sa imigracijom, mi ulazimo u njihovu igru”, izjavio je nakon što je zakon izglasan u francuskom parlamentu. Veliki broj Francuza se pita da li je uopšte potrebno da krajnja desnica dođe na vlast kada su njene ideje već prihvaćene.
Novi zakon i reakcije
Novi zakon predviđa mere koje ograničavaju pristup francuskoj nacionalnosti, kao što je ukidanje automatskog sticanja državljanstva za decu stranaca koja su rođena u Francuskoj, ograničavanje pristupa socijalnoj pomoći za državljane stranog porekla koji žive u Francuskoj, jednostavnije procedure za oduzimanje državljanstva u određenim slučajevima koji podležu krivičnom zakonu i za deportovanje nelegalnih migranata, kao i ograničavanje pristupa zdravstvenom osiguranju za migrante bez boravišne dozvole.
Više od 5.000 zdravstvenih radnika koji su potpisali proglas protiv ovog zakona, među kojima je i biolog i nobelovac Fransoaz Bare-Sinusi, smatra da ove odredbe ruše francuski model zdravstvene zaštite koji se zasniva na humanističkim principima i koja je dostupna svima, kao i da predstavlja opasnost za najugroženije – decu imigranata.
Protest u Parizu protiv novog zakona o imigraciji, 3. decembar 2023. (Foto: EPA-EFE/Yoan Valat)Zakon o kome se u francuskom parlamentu raspravljalo poslednjih godinu dana, zamišljen je prvobitno kao kompromis između predloga levih i desnih partija. Prvobitni predlog je kombinovao seriju represivnih i restriktivnih odredbi usmerenih na olakšavanje deportacija, ubrzanje zahteva za azil, zahtev za poznavanjem francuskog jezika kao uslov za dobijanje dozvole boravka, sa merama poput davanja radne dozvole nelegalnim radnicima za zanimanja u kojima postoji potreba za radnom snagom, od koje se na kraju praktično odustalo.
Makron je podržao zakon koji je uspela da izdejstvuje premijerka Elizabet Born nakon dogovora sa desničarskim partijama. Za 40 godina političke rasprave na temu imigracije, francuska vlada nije pokazala više spremnosti za kompromis sa strankama koje strance vide kao opasnost po nacionalne interese. Njihov uticaj u Francuskoj nikada nije bio tako snažan. Ovakav ishod parlamentarne borbe izazvao je podelu unutar Makronove stranke „Preporod”. Skoro četvrtina poslanika većine nije podržala zakon, tako što je ili glasala protiv njega ili ostala uzdržana, dok je nekoliko ministara najavilo i ostavke.
Recept za vlast
Razloge za ovo desno skretanje treba tražiti koliko unutar toliko i van zemlje.
Na francusko javno mnjenje veliki utisak su ostavile scene paljenja i rušenja u manjim i većim gradovima širom Francuske – u čemu su krajem juna i početkom jula učestvovali francuski mladići migrantskog porekla – kao odgovor na ubistvo crnog tinejdžera u pariskom predgrađu od strane policije.
Potom je u oktobru mladi Čečen ubio učitelja na severu Francuske – što je ekstremna desnica iskoristila da podstakne strahove Francuza, kao i posle ubistva šesnaestogodišnjeg dečaka u mestu Krepol na jugu Francuske – čiji su počinioci mladići iz obližnjeg naselja u kome mahom žive siromašne porodice migrantskog porekla.
Sukobi policije i demonstranata posle protestnog marša zbog ubistva 17-godišnjeg tinejdžera migrantskog porekla od strane policije u Nanteru, predgrađu Pariza, jun 2023. (Foto: EPA-EFE/Yoan Valat)Isto se dogodilo i nakon napada u blizini Ajfelovog tornja u Parizu početkom decembra u kome je ubijena jedna i ranjeno više osoba, što je dvadesetšestogodišnji počinilac predstavio kao odmazdu za „progon muslimana u svetu”. „Sve je snažnija percepcija veze imigracije, kriminala i islamizma”, kaže Bernar Sanan, predsednik instituta za istraživanje javnog mnjenja.
Ovaj strah je bio recept za dolazak ekstremne desnice na vlast drugde u Evropi – gde je populistički talas u zamahu. To su potvrdili holandski izbori u novembru, na kojima je pobedio Gert Vilders, nakon što je 2022. na vlast u Italiji došla Đorđa Meloni, lider stranke Fratelli d’Italia.
Da ovaj trend ipak nije neizbežan, pokazali su izbori u Poljskoj gde je došlo do promene kada je levica osvojila vlast na izborima u oktobru, zamenivši tvrde desničare iz partije „Zakon i pravda” koji su vodili državu od 2015, kao i dogovor levih partija u Španiji za formiranje vlade nakon izbora u julu, kada je svrgnuta konzervativna stranka na vlasti.
Da li će Francuska krenuti putem Italije ili putem Španije na izborima 2027? Francuske vlasti strahuju da bi Marin Le Pen mogla da ostvari svoj san i ustoliči krajnju desnicu na vlast. A to znači anti-migrantska i anti-EU politika, odnosno „Francuska Francuzima”.
Francuski tripartizam
Raniji pokušaji na francuskoj političkoj sceni da se ulaskom na teren krajnje desnice suzbije njen uticaj pokazali su se neuspešnim. Nakon parlamentarnih izbora 2022, tradicionalna desnica iz partije „Republikanci” se ideološki i strateški još više približila ekstremnoj desnici – toliko da razlike nije lako uočiti. Nedavna evropska istorija potvrđuje da kada se tradicionalna desnica pozicionira na terenu ekstremne desnice ili uđe u savez s njom, završava sa gubitkom identiteta i birača.
Tako je i koketiranje tradicionalne francuske desnice sa ekstremnom desnicom u poslednje dve decenije dovelo do slabljenja desnog centra i jačanja krajnjeg pola. „Rizik naginjanja naše zemlje ka populističkom nacionalizmu nikada nije bio veći”, rekao je za francuske medije Žil Savari, bivši poslanik socijalista. Francuska „radnička klasa se nalazi u dubokoj krizi identiteta, koja ne može da se svede samo na pitanje migracija, a što doprinosi da ih privuče Nacionalno okupljanje, stranka Marin Le Pen”, primećuje on.
Tino Krupala iz Alternative za Nemačku (AfD), lider portugalske krajnje desničarske stranke „Šega” Andre Ventura (u sredini), i Marin le Pen na kongresu „Identitet i demokratija” u Lisabonu, 24. novembar 2023. (Foto: IMAGO/Global Imagens)Ovim pitanjem glasačkog tela ekstremne desnice bave se i francuski ekonomisti Toma Piketi i Žilija Kaže u knjizi Istorija političkog sukoba, koja je nedavno objavljena u Francuskoj. Ovo istraživanje rezultata francuskih izbora poslednjih 200 godina od kada se održavaju u ovoj zemlji pokazalo je da je tripartizam – koji je odlika današnje političke scene – postojao u Francuskoj i krajem 19. veka. Glavna karakteristika sadašnjeg tripartizma je, kažu ekonomisti, podela narodnih slojeva na ruralne i urbane – ruralni slojevi lakše dolaze do imovine, a teže do obrazovanja i obrnuto.
Ovi istraživači su uočili da ni danas, kao ni u 19. veku, levica ne zna kako da pristupi ruralnim slojevima stanovništva – što je teren koji osvaja ekstremna desnica, ne tako što ih plaše imigrantima, već nuđenjem socio-ekonomskih mera koje im idu u prilog, poput manjeg oporezivanja.
Da bi osvojila ovaj prostor, levica mora da osmisli ekonomsku politiku koja se obraća ruralnom stanovništvu, zaključuju francuski ekonomisti. Kakav god bio ishod narednih izbora, Makronov eksperiment sa tripartizmom i jakim centrom koji treba da omogući kompromis levog i desnog političkog pola, bliži se kraju.
Naslov i oprema teksta: Novi Standard
Izvor: RTS OKO
Naslovna fotografija: Ludovic Marin/AFP/Pool
BONUS VIDEO:
